Ženska soba pokrenula je projekt "Šutnja je teret - glasno protiv seksualnog nasilja nad djecom", u sklopu kojega je održana i konferencija na kojoj smo mogli čuti zastrašujuće podatke o najtežem obliku nasilja nad najugroženijom skupinom - djecom. Cilj kampanje je doprinijeti prevenciji seksualnog nasilja nad djecom i mladima kroz senzibilizaciju šire javnosti o predrasudama koje okružuju temu seksualnog nasilja te informirati mlade o postojanju SNEP Online platforme koja služi za edukaciju o seksualnom nasilju.
Psihologinja i predsjednica udruge Ženska soba Maja Mamula istaknula je kako je seksualno nasilje nad djecom jedno od tri najteža kaznena djela, koje se najmanje prijavljuje.
- Seksualno nasilje neproporcionalno više pogađa djevojčice i žene. Jedno od pet djece do 18. godine preživi neki oblik seksualnog nasilja, od čega su četiri djevojčice. Većina nikad ne prijavi nasilje - istaknula je Mamula.
Prema provedenom istraživanju, od 55 do 65 posto djece koja su preživjela seksualno nasilje nikad se nikome nisu povjerila. U svega 18 posto slučajeva u kojima su djevojčice bile žrtve seksualnog nasilja i osam posto dječaka dođe do pravosudnih procesa.
- Djeca koja i prijave nasilje, usude se to s protekom vremena pa od prijave prođe i više od pet godina. Postoji fraza da djeca lažu. Djeca ne lažu. To što nema materijalnih dokaza ne znači da djeca lažu. To znači da sustav ne funkcionira dovoljno. Cilj nam je upozoriti na problematiku seksualnog nasilja, ponuditi rješenja koja funkcioniraju u praksi i pomažu u prevenciji ovih oblika nasilja - istaknula je Mamula.
Dugi postupci na sudu
Višnja Ljubičić, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, istaknula je kako je 2023. u pravosudnom postupku bilo svega 66 slučajeva u kojima su djeca žrtve seksualnog nasilja, a da je doneseno samo devet pravomoćnih odluka.
- Analizirali smo pravosudne postupke zadnjih deset godina. Svega je 14 do 20 posto takvih slučajeva završilo presudom - istaknula je Ljubičić.
Alma Rovis Brandić, viša savjetnica za socijalne pedagoge Agencije za odgoj i obrazovanje, istaknula je kako su nakon korone obišli 35 škola koje su prijavile sumnju u počinjenje seksualnog nasilja nad djecom od strane djelatnika škole i vršnjaka.
- Uvijek su muškarci bili počinitelji nasilja, a djevojčice žrtve i svi su slučajevi od tih 35 škola koje su prijavile sumnju u počinjenje nasilja, bili utemeljeni. No postupci su jako spori nakon prijave nasilja. Naši nalazi idu ministarstvu, pravobraniteljicama za ravnopravnost spolova, pravobraniteljici za djecu, inspekciji, Uredu državne uprave... U tim nalazima jasno piše što smo zaključili. Mi nismo ustanova koja vodi postupak već dajemo nalaz o stanju koje smo u školi zatekli.
- O ravnatelju škole ovisi hoće li se procesuirati djelatnika škole osumnjičenog za seksualno uznemiravanje te o stručnom osoblju koje treba potaknuti ravnatelje da ne guraju stvari pod tepih. Često nam se događa da kolektiv stane u zaštitu počinitelja. Ljudi koji su prema djeci grubi, inače su često izuzetno ljubazni prema kolegama jer znaju da su u prekršaju pa rade na tome da ostave dobru sliku o sebi. No ako se postupak i pokrene, to traje jako dugo i to treba mijenjati, a djecu osnažiti i učiti da govore o pretrpljenom nasilju - zaključuje Alma Rovis Brandić.
Maja Gabelica Šupljika, zamjenica pravobraniteljice za djecu RH istaknula je da se seksualno nasilje često taji te da je djeci šutnja često nametnuta od okoline, onih najbližih, a često i samonametnuta.
- Da bi smanjili brojke neprijavljivanja važno je poticati djecu da prijave nasilje. Moramo djeci jamčiti da će reakcija biti snažna i podržavajuća što često nije zbog dugih sudskih postupaka i blagih kazni. To se mora mijenjati - naglasila je.