Bez iznimke svi susjedi u Pazdigradskoj koji su poznavali obitelj Zaradić, doživljavali su ih kao pristojne i dopadljive ljude.
- Poznavala sam ih kao krasne ljude, nikad ništa nije upućivalo na ovu tragediju. Tko zna što je tom čovjeku prošlo kroz glavu. Otac je uvijek brižno curicu vodio za ruku, a dječak, odličan đak, bio je tako pristojan i igrao se s mojim unukom pred zgradom. Znao je često pozvoniti da mu otvorim ulazna vrata zgrade. Ne mogu nikako doći sebi - kazala je Kata Drnasin, susjeda koja živi ispod stana Zaradićevih u Pazdigradskoj ulici. Susjed koji se često družio s Ljubomirom u ponedjeljak se rano probudio i namjerio krenuti u samoposlugu. Oko 5.45 sati je začuo niz potmulih udaraca koje nije povezao s pucnjavom. Pomislio je da buka stiže od prekoputa zgrade gdje se uzgaju psi ili s obližnjeg gradilišta.
- Često smo sjedili na zidiću pred zgradom, razgovarali o djeci, općenito o životu, o staroj kući koju je preuredio u Lovreću. Sinovi su nam se tu igrali skupa, bio je dobar i ne mogu shvatiti što se dogodilo. Koliko znam nije imao PTSP,  žalio se na neke bolove u donjem dijelu tijela, ali ništa od toga nije upućivalo da bi mogao ovo napraviti. I supruga i Ljubo bili su ljubazni i dobri sa svima iz susjedstva, ali opet vremena su kad nitko nikome ne ide u kuću pa je teško o ikome znati dublje stvari - kazao je Ljubomirov poznanik iz susjednog ulaza.
Na radnom mjestu Orijane Zaradić u splitskoj FINI nevjerica o obiteljskoj tragediji. Orijanina kolegica s kojom je dijelila kancelariju nije smogla snage doći na posao. U vrtiću "Drveni lutak"od  djece se skriva vijest o tragičnoj pogibiji male Deni. I tamo su zaposlenici Zaradiće doživljavali normalnim ljudima i brižnim roditeljima. Na balkonu stana dan nakon očevida još je uvijek na sušilu odjeća. Trpimirov bicikl je na balkonu, a Ljubomirovi rođaci koji su došli nakon otkrića tijela obrušili su se na novinare koji su se oko zgrade motali duboko u noć. U OŠ "Split 3" u koju je 4. razred pohađao Trpimir sprema se sat razredne zajednice na kojem će osim učenika biti prisutni roditelji i stručne službe kako bi ih se pripremilo za tragediju njihovog školskog kolege.
- Sjećam tog roditelja od prije 4 godine kad je došao sina upisati na cjelodnevni boravak u našu školu. Bio je ugodan i smiren, a i učiteljima su se činili skladnom i mirnom obitelji. Po ničemu se nije vidjelo da imaju ikakvih problema, dijete nije bilo traumatizirano, a nikad nije bilo nikakvih pritužbi drugih učenika iz razreda. Od tragedije stručne službe u školi su na nogama kako bi bi smirile djecu - rekao nam je Zdravko Delaš, ravnatelj OŠ "Split 3".