Oduvijek je bio dobar organizator, ali i nestašan i živahan, pa ne čudi da je često bio u gipsu. Bio je i najbolji učenik u razredu, a, vjerujte, nije puno učio, a uz to i predsjednik razreda. Sjedili smo zajedno u klupi, a prijateljstvo s ekipom iz naše škole ‘Duško Mrduljaš’ (danas OŠ Meje) još se čvrsto održava – rekla nam je Katarina Asanović, Ostojevićeva školska kolegica i supruga hajdukovca Aljoše Asanovića.
Baka bivšeg ministra unutarnjih poslova Ranko Ostojića, Tana Ostojić-Mascarelli, glumila je u 60-ak filmova, čak u prvom poslijeratnom igranom filmu “Slavica”, a imala je uloge i u “Velom mistu” i “Malom mistu”. Od nje je Ostojić naslijedio kuću sagrađenu 1907. godine u Marasovićevoj ulici, gdje je odrastao.
SDP-ovac Ranko Ostojić rođen je 1962. godine u Splitu, a odrastao je na Mejama u Splitu, danas elitnoj četvrti na južnim padinama Marjana.
Vuče i vlaške i bodulske korijene - otac Predrag mu je Bračanin, po struci prosvjetar, a majka mu Vesna, rođena Vučković, podrijetlom je iz Dugopolja. Rankova je majka radila kao pedagoginja za djecu sa slušnim problemima, a prijevremeno je umirovljena navodno zbog sinovljeva političkog partijskog pedigrea. Naime, Ranko je u 1990im godinama od lokalnih moćnika stigmatiziran kao “komunjara”.
U mladim danima trenirao je nogomet u Hajduku, aktivno igrao vaterpolo u klubu Jadran od 1974. do 1982. godine te rukomet u RK Splitu. Jedan je od osnivača Skijaškog kluba Split.
Završio je školu za novinskog izvjestitelja
Prva dva razreda srednje škole pohađao je u splitskom Kemijskom-školskom centru, a potom se prebacio u Centar za obrazovanje i kulturu gdje je završio za novinskog izvjestitelja. Potom je diplomirao na Pravnom fakultetu u Splitu. Ne srami se članstva u Socijalističkoj omladini, a ponosan je i na partizansko podrijetlo svojeg dugopoljskog djeda Nikole Vučkovića Javora. Po bračkoj liniji rođak mu je i redatelj Arsen Anton Ostojić, autor filma “Ta divna splitska noć”, koji je 2004. godine bio hrvatski kandidat za Oscara.
Radio je na gradilištu i prodavao bakalar
- Kao klinci svako smo se ljeto družili u Povljima na Braču, a znao sam doći i kod njega doma u Split. Jednom su me Ranko i njegova supruga posjetili dok sam studirao u New Yorku, a često smo se viđali i u Zagrebu, kad su nas karijere obojicu odvukle iz Splita. Ranko je stariji od mene nekoliko godina, ali mi je uvijek izgledao kao da je mnogo stariji jer je doslovno od malih nogu bio izuzetno sposoban i angažiran, i kao izviđač i kao sportaš, a poslije i kao političar. Možda zvuči čudno, ali sam već tada, kao klinac, znao da će Ranko biti ne samo vrlo uspješan u onome čime će se baviti, nego da će biti pravi lider, i to u najboljem smislu te riječi - ishvalio ga je Arsen Anton Ostojić.
Poznanici za Ranka kažu da nije birao poslove još od srednje škole. Radio je na gradilištima, u trgovini, u fakultetskom kafiću, kampu u Americi... S diplomom fakulteta dugo je bio na Zavodu za zapošljavanje, pa se okušao i u trgovini bakalarom, što je neslavno propalo jer je, kako je tvrdio, netko mu 1995. ukrao tri tone te sušene ribe.
Potom je u periodu nakon Oluje, kako bi prehranio obitelj, prevozio i humanitarnu pomoć za Međunarodni Crveni križ. Ostojić je i dragovoljac Domovinskog rata te nositelj spomenice. U rujnu 1991. godine prijavio se u Samostalni splitski dragovoljački bataljun, a tri mjeseca poslije prešao je u 141. splitskokaštelansku brigadu. Ratovao je oko Drniša, Šibenika, na Južnom bojištu, a izazvao je skandal izjavom 1992. za Slobodnu Dalmaciju kako je “sramota da se razni tipovi šminkaju u novim uniformama, dok borci na prvoj liniji nemaju ni šljemove”. Zbog toga bi bio nečasno otpušten da nisu skočili Ostojevićevi suborci i priprijetili da će raspustiti satniju. Stvar je riješena tako da je demobiliziran redovitim putem te se vratio radu u svojoj stranci u kojoj je od osnutka.
Izbjegao smrt
Završio je u bolnici zbog sepse, a to mu nije prvi put da je pobjegao smrti s trpeze.
Suborci ga hvale
Nije izbjegavao ulaziti u okršaje, a u vojsci je bio jako organiziran i pazio je na svoje dečke. Oduvijek je imao strast prema policiji, iako nam nitko ne može objasniti zašto. Nitko od sugovornika nije želio da objavimo njegovo ime.
- Željan je moći, mora sve držati pod kontrolom, stvarao bi zakone i provodio ih, ali onako kako odgovara njemu. Napravio je kaos kad je 2001. došao na mjesto ravnatelja policije, totalni kaos napravio je i sad kao ministar. Nikad gora situacija u MUP-u nije bila nego što je danas. Puna su mu usta profesionalnosti, a baš on je taj koji je tu profesionalnost zakopao ispod zemlje. Njemu ne trebaju profesionalci, njemu trebaju podobnici i poslušnici. Zao je, svadljiv i osvetoljubiv. Ranko je opasan čovjek – opisali su nam ga bivši bliski suradnici kad je bio ministar.
Ostojića prate afere još od vremena dok je bio ravnatelj, ali to nikad nije istraženo. Ni danas javnosti nitko, pa ni Ostojić, ali ni tadašnji njegov ministar Šime Lučin, nije objasnio gdje je potrošio više od milijun kuna iz državne blagajne. S Marijom Bertinom pokrenuo je niz nikad provedenih akcija koje su se, navodno, trebale fokusirati na razbijanje lanca organiziranog kriminala. No kako su s vremenom sva operativna izvješća pokazivala isključivo sumnjivu potrošnju novca bez ijednog vidljivog rezultata, Lučin je 2003. naložio da se taj Rankov, kako ga je zvao “specijalni tim” raspusti.
Afere Ostojića nisu zaobišle ni nakon dolaska na ministarsko mjesto. Kao ministar, iako je to bio ogledni primjerak sukoba interesa, živio je u stanu bivšeg poslodavca Ninoslava Pavića, čija je jedna od tvrtki državi bila dužna 2,5 milijuna kuna poreza na dobit. Ostojiću to uopće nije bilo sporno, no nakon medijskih pritisaka ipak se iselio iz stana. Kao SDP-ov kadar bio je član poglavarstva Grada Splita, isprva kao vijećnik od 1990. do 1992. godine, a sedam godina poslije vratio se u Gradsku upravu, pa je do 2000. godine upravljao gradskom imovinom. Nakon što je koalicija preuzela vlast od HDZ-a 2000. godine, Ostojić je na prijedlog Šime Lučina imenovan načelnikom splitske policije koju je tada sizifovski pokušao depolitizirati. Godinu poslije postao je ravnatelj MUP-a, a s te je funkcije tri godine nakon promjene vlasti otišao u upravu Slobodne Dalmacije. Nakon izbora 2007. godine bio je i saborski zastupnik u IX. izbornoj jedinici, a 2009. ga je porazio Željko Kerum u drugom krugu na izborima za splitskoga gradonačelnika. U prilično prljavoj borbi za prvog čovjeka Splita, Kerumu je Ostojić nadjenuo ime “Poglavica bijeli prah” i tako ga natjerao da pošalje svoj kovrčavi uvojak na analizu kako bi se utvrdilo drogira li se Kerum.
Keruma je natjerao da da uzorak kose na analizu
To Ostojiću nije pomoglo da dobije izbore, a Kerumovi uvojci, pokazalo se, nisu bili natopljeni sumnjivim supstancijama. Nakon toga Ostojić je nastavio gubiti političke utakmice - od stranačkog veterana Marina Jurjevića 2010. godine izgubio je na izborima za čelnika SDP-a u Splitu, a poznato je da u to vrijeme nije bio omiljen među mnogim splitskim stranačkim prvacima i da se više držao Milanovićeve zagrebačke središnjice.
- Izgubio je izbore za gradonačelnika, a potom i stranačke izbore u Splitu jer su mu puno odmogli neki naše kolege koji se nisu povodili za stranačkim interesima. Šteta jer je Ranko pošten, pametan i pouzdan, a to se vrlo dobro dalo iskoristiti u Milanovićevoj vladi. Palo mu je na leđa vrlo teško ministarstvo, a jednom sam ga pitao što nije otišao u Sabor i stavio prst u uho. Nije mu padalo na pamet, rekao je da mora taj posao odraditi. Sviđa mi se i što je bio u uniformi od prvih dana Domovinskog rata te što je u istoj stranci od prvog dana, a najviše jer se uvijek posvećivao mladima, posebice radom u izviđačima – rekao je prof. Vinko Bajrović Capo.
S druge strane, mnogi ga u MUP-u ne vole
No tu treba biti objektivan i reći da su rijetki oni koji dobivaju neupitnu potporu u policiji jer je ipak to utvrda mnogih političkih podobnika.
- Ni u MUP-u on nema potporu, osim svojih podobnika. Ni oni ga u pravilu ne podupiru i zgražaju se koliko je privatizirao policiju, a svi znamo i da zloupotrebljava represivni aparat, ali su im milije fotelje, pa šute i rade prema nalozima. Najopasnije je to, a pokazat će vrijeme nakon Ostojića, što za mnoge zapovijedi ne postoje pisani tragovi. Ostojić nešto naredi ravnatelju Vladi Dominiću, kojeg je osobno instalirao, Dominić podređenima i sve to ide usmenom predajom. Nitko se ne suprotstavlja, pa ni sindikati koji imaju putra na glavi, pa im je milije šutjeti nego da im Ranko na glavu natovari istrage. Nikakav Dominić nije ravnatelj policije, Ostojić je i ministar i ravnatelj, kao što ni Mario Bertina ne vodi značajne istrage Pnuskoka. Sve to radi, određuje, naređuje i kontrolira Ranko Ostojić – tvrdilo nam je niz naših sugovornika.
Da ne voli pisane tragove pokazuje i akcija Cash koju je 2003. pokrenuo, a kojoj je bio cilj uhićenje generala Ante Gotovine. O akciji do danas nije rekao ni riječ, a zanimljivo je da posljednja pisana rečenica njegove naredbe glasi: “Zbog visoke razine tajnosti neće izraditi pisani, operativni plan akcije”.
Namjestio natječaj za kupnju službenih vozila
Kako stvari voli držati pod kontrolom i misli da se ništa bez njega ne može odraditi, to ga je stajalo i zdravlja. U srpnju 2014. godine operirao je višestruku deformaciju unutarnje strukture nosa. Pogriješio se što se već nakon pet dana vratio na posao. Za samo nekoliko dana dobio je visoku temperaturu koju je ignorirao. Kako mu je bilo sve lošije, s posla su ga hitno prevezli na KBC Rebro. Dijagnosticirana mu je sepsa, svi organi su mu otkazali, završio je na respiratoru i danima se doslovce borio za život. Tim liječnika koji ga je spašavao vodio je potpredsjednik HDZ-a Drago Prgomet.
Unatoč tome što je za dlaku izbjegao smrt i što isprva nije mogao ni hodati, već se za nekoliko tjedana vratio na svoju ministarsku poziciju. Tada je Ostojić doista dobivao potporu i prijatelja i “neprijatelja”. U bolnici je završio i 2010. zbog jakih bolova u leđima koje je uzrokovao čir na želucu. Najveća afera u njegovoj ministarskoj karijeri svakako je ona s kupnjom terenaca za policiju. Aferu su otkrila 24sata.
Ostojić je namjestio javni natječaj i pogodovao dobavljaču Toyote čime bi oštetio državni proračun za gotovo 73 milijuna kuna, koliko bi porezni obveznici platili 132 terenca. Na kraju je morao poništiti natječaj. - Ranko je pošten čovjek, ali ima problem s egom, pa odabire pogrešne suradnike i savjetnike. Svi pogrešni potezi rezultat su ljudi kojima vjeruje, a koji ga debelo iskorištavaju. Na kraju će za sve grijehe platiti on, a najviše policajci koji su dovedeni na rub i o kojima, kao njihov ministar, on uopće ne skrbi.
Puno toga ne zna jer mu ne govore zato što pojedincima tako odgovara – s druge strane mnogi brane i “opravdavaju”, kako kažu, najlošijeg ministra policije u hrvatskoj povijesti. Postoji još jedna zanimljivost iz njegova života. Profesionalno je igrao rukomet u RK Horvinu u Norveškoj te paralelno završio Visoku narodnu školu u Trondheimu 1987. godine te danas tečno, uz engleski, govori i norveški jezik. Oženjen je profesoricom matematike s kojom ima dvojicu sinova - Brunu i Lovru.