U međunarodnoj zračnoj luci O’Hara u Chicagu prije točno 42 godine dogodila se jedna od najstrašnijih katastrofa u američkoj povijesti. Let 191 American Airlinesa doslovno je pao s neba, usmrtivši svih 258 putnika i 13 članova posade. Svi su krenuli u Los Angeles, ali avion nikada nije napustio Vjetroviti grad.
Bio je to prekrasan blagdanski vikend u Chicagu, a sunčano nebo nije nagovještavalo užas koji se trebao dogoditi. Među putnicima leta 191 bili su i brojni čikaški književnici koji su putovali u Los Angeles na godišnju konferenciju Američkog udruženja prodavača knjiga.
Na McDonnell-Douglas DC-10 ukrcali su se nešto prije 15 sati. DC-10 bio je vrhunski zrakoplov, taj je model zabilježio više od 20 tisuća sati bez problema otkako je napustio liniju.
Posada je također bila vrhunska, uključujući kapetana Waltera Luxa (53), iskusnog pilota koji je letio DC-10 od njegovog uvođenja u službu osam godina prije, te prvog časnika Jamesa Dillarda(49) i letačkog inženjera Alfreda Udoviča(56).
Vatrena kugla projurila je preko polja
Avion je krenuo s piste 32R. Sve je išlo glatko dok zrakoplov nije dosegao točku na oko 6000 metara niz pistu. Upravitelj tornja vidio je kako dijelovi pilona lučkog motora otpadaju od zrakoplova i kako iz tog područja dolazi 'bijela para'. Trenutak kasnije, avion je krenuo u rotaciju i poletio. Dok su to činili, cijeli motor i pilon otpali su se od svoje montaže, prevrnuli i prekrili krilo te se srušili na pistu.
Zrakoplov se uskoro počeo naginjati ulijevo, prvo malo, a zatim naglo. Kad je počeo gubiti visinu, nagib s lijeve strane povećavao se sve dok krila nisu prošla vertikalno - a zatim pala na zemlju. Lijevi vrh krila udario je prvo o tlo, a zvuk kidanja metala pratila je masivna eksplozija. Vatrena kugla projurila je preko polja, putujući oko pola kilometra sjeverozapadno od O’Hare i zabila u napušteni hangar na mjestu stare zračne luke Ravenswood, istočno od parka gdje su se nalazile mobilne kuće.
Zapaljeni zrakoplov prelazio je uglavnom kroz otvoreno tlo. Dvoje ljudi na zemlji je smrtno stradalo, a nekoliko mobilnih kućica oštećeno, ali cijela posada i svi putnici su na mjestu bili mrtvi.
Nije poznato što je rečeno u kabini u 50 sekundi prije konačnog udara, jer je snimač glasa u kokpitu gubio snagu kad se motor odvojio. Jedini zvuk povezan s padom koji je sakupio snimač je udarac nakon čega se čuo uzvik "Prokletstvo!". Na tome snimka završava. To također može objasniti zašto kontrola zračnog prometa nije uspjela u pokušajima da jave posadi i obavijeste ih da su izgubili motor.
Odvajanje motora pripisano je oštećenju strukture stupa koji motor drži za krilo, a istraga je poslije pokazala da je to bilo uzrokovano nepravilnim postupcima održavanja.
Fotografije događaja snimio je Michael Laughlin iz opservacijskog tornja na aerodromu O'Hare. DC-10 se silovitom brzinom zabio u zemlju te zapalio, a svi ljudi na njemu su trenutno poginuli.
Sve je bilo prepuno leševa, nikome nismo mogli pomoći...
George Owens, svjedok ove najgore zrakoplovne nesreće u povijesti SAD-a ispričao je
- Zrakoplov je jednostavno izgubio snagu i prevrnuo se na bok. Stravičan prizor. Izgledalo je kao ogromna vatrena kugla.
Nekoliko sati nakon pada, iz olupina je još uvijek curio dim. Olupina je bila prevruća za uklanjanje mnogih tijela žrtava koja su se karbonizirala. Bilo je gotovo 6 sati popodne prije nego što su prva tijela premještena u obližnji hangar.
Jedan od prvih liječnika koji je stigao na mjesto događaja bio je dr. Robert Loguerssio.
- Posvuda su bila tijela. Na mjestu događaja sve je bilo prepuno leševa. Nikoga, baš nikoga, nikome nisam mogao pomoći...
Policajci, vatrogasci, liječnici, svi su bespomoćno stajali i gledali u najšokantniji prizor u svom životu. Gledali su svjesni da baš nikome ne mogu pružiti pomoć.
U naseljenoj regiji koja okružuje aerodrom O'Hara stanovništvo je doživjelo potpuni šok.
Marie Itrikopoulos, bila je ispružena na kauču gledajući televiziju kad je začula 'veliki prasak'.
- Bacilo me s kauča. Posuđe s polica se srušilo, luster je pao. Potrčala sam i otvorila ulazna vrata i vidjela da na ulici gori dio aviona. Gusti crni dim ispunio je kvart i pretvorio ga u mrkli mrak. Nisi mogao vidjeti stopalo ispred sebe - ispričala je.
Larry Roderick gledao je polijetanje sa svog vidikovca.
- Iz lijevog motora izlazio je dim pri polijetanju. Tada je došlo do eksplozije. Činilo se da se avion strmo penjao. Zatim se zakrenuo ulijevo i srušio na tlo.
Duhovi putnika uznemiravali stanovništvo?
Brojne priče o duhovima uslijedile su nakon pada aviona. Prema policijskim službenicima, vozači automobila su počeli izvještavati o neobičnim prizorima u roku od nekoliko mjeseci nakon nesreće. Vidjeli bi neobična, trepćuća bijela svjetla na polju gdje je zrakoplov pao. Prvo su mislili da su to baterijske svjetiljke koje su nosili lovci na suvenire.
Policajci bi izlazili na teren no polje bi tiho i napušteno. Nitko nikada nije pronađen, unatoč tome što su patrole došle na lice mjesta gotovo nekoliko trenutaka nakon što su zaprimile prvu prijavu.
Još su više zabrinjavali stanovnici obližnjih mobilnih kućica, koje su se nalazile blizu mjesto pada. Mnogi od tih izvještaja stigli su za nekoliko sati nakon pada, kada su stanovnici tvrdili da su čuli kucanje i udaranje zvukova na njihovim vratima i prozorima.
Ljudi bi otvorili vrata, ali ne bi bilo nikoga. Psi bi beskrajno lajali na prazno polje gdje je avion tragično skončao. To se nastavilo tjednima i mjesecima. Ljudi su tvrdili da su im se kvake okretale i zveckale, čuli bi korake kako se približavaju njihovim mobilnim kućicama.
Tragedija i čudni događaji koji su uslijedili doveli su do toga da su se mnogi stanovnici odselili, ali kad su na njihovo mjesto došli novi stanovnici, i oni su počeli govoriti o čudnim događajima. Pričali su o jaucima i čudnim povicima koji su dopirali s mjesta nesreće.
Spomenik žrtvama
Žrtve ove tragedije dugo nisu imale trajni spomenik. Sredstva za financiranje spomen obilježja - konkavni zid s međusobno povezanim ciglama s imenima žrtava nesreće - dobivena su 2009. godine, a spomen obilježje službeno je posvećeno na ceremoniji dvije godine kasnije.
Nalazi se u Lake Parku nedaleko mjesta nesreće. Ceremonija sjećanja održana je kod spomen obilježja 25. svibnja 2019., na 40. godišnjicu nesreće.