Suđenje nacističkim liječnicima započelo je na današnji dan, 9. prosinca 1946. godine.
Od 23 optuženika sedam ih je osuđeno na smrt. Devet ih je osuđeno na zatvorsku kaznu, a sedmorica su oslobođena. Liječnik kojemu nikad nije suđeno za nikakav zločin je Theodor Morell - Hitlerov osobni liječnik.
Posao je liječnika u miru kao i u ratu - ako se obavlja dobro - uvijek voditeljska zadaća u doslovnom smislu riječi...Odnos povjerenja između liječnika i bolesnika mora biti takav da liječnik uvijek i pod svim okolnostima zadrži osjećaj da stoji iznad bolesnika..Biti liječnik znači biti jači od dvojice
(Iz rukopisa govora Thea Morella)
Tko se želi približiti Hitleru, mora ići zaobilaznim putem, preko Theodora Morella, debelog doktora u svijetlosmeđem odijelu. On je Hitlera zadnjih godina života pratio poput sjene. U rukama držeći svoju liječničku torbu. U kojoj je bilo svega. Svih vrsta supstancija koji su 'pomagali' Hitleru da se osjeća bolje.
Hermann Göring ga je zvao 'državni majstor šprice', a Eva Braun mu nije vjerovala.
Theodor Morell, rođen 1886. godine, u Münchenu je 1912. diplomirao medicinu, te kasnije radio na nekoliko tradicionalnih liječničkih funkcija, specijaliziravši se za elektroterapiju, bolesti mokraćnog sustava i venerične bolesti.
On je bio dr. Feelgood
Imao je ordinaciju u Berlinu a nakon što se registrirao kao član stranke 1933., kad je Hitler i došao na vlast, Morellova berlinska ordinacija radila je bolje nego ikad prije.
- Sama politika debeljka iz Hessena nije osobito zanimala. Zadovoljština koja je njegov život učinila vrijednim življenja javila bi se ako bi se neki pacijent nakon tretmana osjećao bolje, uredno platio honorar i što prije došao ponovo...Njegova otmjena ordinacija ubrzo je slovila kao jedna od najprofitabilnijih u zapadnom dijelu grada. Opremljena najsuvremenijim visokofrekvencijskim rendgenskim uređajem, dijatermijom, četveroćelijskom kupelji, aparatima za zračenje - isprva kupovanim imetkom njegove supruge Hanni - ordinacija dr. Morella, koji je prije toga bio brodski liječnik u tropima, s vremenom je postalo omiljenom među uglednim građanima državne prijestolnice - navodi u knjizi Potpuna ekstaza Norman Ohler.
Morell je zapravo bio uspješan liječnik koji je radio preparate koje su ljude činili sretnim. Bio je neka vrsta dr. Feelgooda.
- Svi su hodočastili Morellu, koji se specijalizirao za nove metode liječenje, odnosno - kako su zlobno tvrdili suvremenici - liječenjem nepostojećih bolesti. Zaista, postojalo je jedno područje na kojem je pomodni liječnik , podjednako egocentričan kao i seljački mudar, slovio kao pionir, a to su bili vitamini. Tada se znalo veoma malo o tim nevidljivim pomagačima što ih tijelo samo ne može proizvoditi, ali su mu prijeko potrebni za određene procese u metabolizmu. Ubrizgani izravno u krv, vitaminski dodaci stoga u slučaju nedovoljne opskrbljenosti čine čuda.
Upravo u tome sastojala se Morellova strategija da pacijente veže uza se. A ako vitamini kojiput ne bi bili dovoljni, on bi u koktel za ubrizgavanje hitro umiješao i neki stimulans, kod muškaraca možda malo testosterona s anaboličkim djelovanjem za jačanje mišića i potenciju, kod dama ekstrakt velebilja kao energetski dodatak kojim se dobiva i hipnotički lijep pogled. Ako bi ga posjetila neka melankolična glumica i tražila da joj rasprši tremu pred premijerni nastup u Admiralskoj palači, Morell ne bi oklijevao, nego bi svojim veoma dlakavim rukama posegnuo za iglom, a injiciranje mu je navodno išlo kao malo kome drugom. Kružile su glasine da je nemoguće osjetiti njegov ubod - unatoč tadašnjoj veličini igle - piše u svojoj knjizi Ohler.
Dobrodušnim izgledom ulijevao je osjećaj sigurnosti
Morella je 1936. godine s Hitlerom upoznao diktatorov osobni fotograf Heinrich Hoffmann kojeg je uspješno liječio.
- Tijekom večere kod Hoffmana na koju su bili pozvani i Morell i Hitler Hitler je izrazio žaljenje što doktora nije upoznao prije jer bi u tom slučaju njegov vozač Julius Schreck koji je nekoliko mjeseci ranije umro od meningitisa, možda još uvijek bio živ. Morell je na taj kompliment reagirao toliko nervozno da tijekom čitava izjedanja špageta nije uspio progovoriti ni riječi.
Vječno znojni doktor punašna lica i debelih naočala na gomoljastom nosu znao je da u višim krugovima ne slovi kao rado viđen gost. Njegova jedina šansa da stekne priznanje bile su njegove injekcije i tako je dobro naćulio uši kad se Hitler tijekom večeri kao usput stao jadati na jake bolove u želucu i crijevima, koji su ga mučili već godinama. Morell je žurno spomenuo moguće liječenje, koje bi moglo uroditi uspjehom. Hitler ga dobro odmjeri i pozove zajedno sa suprugom na daljnje konzultacije u Berghof - navodi autor u knjizi Potpuna ekstaza.
Uskoro Morell počinje primjenjivati vlastite preparate na Führeru. Morell je pritom koristio kombinaciju vitamina i hidrolizirane bakterije nazvanu Mutaflor kojom je uspješno tretirao Hitlerove probleme s grčevima u želucu. Uskoro ga je proglasio svojim osobnim liječnikom.
- Dobri stari kućni liječnik Morell dobrodušnim izgledom ulijevao mu je od samog početka osjećaj sigurnosti. Morell nije ni namjeravao prodirati u Hitlera ne bi li pronašao nekakve skrivene razloge njegovih zdravstvenih problema. Prodiranje igle bilo mu je sasvim dovoljan nadomjestak za odgovoran liječnički rad, a kad je državni poglavar trebao funkcionirati i tražio da ga se trenutno liši svih tegoba, ma ugrožavalo to njegovo zdravlje ili ne, Morell bi kod Hitlera oklijevao jednako malo kao i kod neke glumice iz kazališta Metropol te bi smjesta pripremio Meckevu dvadesetpostotnu otopinu grožđanog šećera ili vitaminsku injekciju. Trenutačno uklanjanje simptoma glasila je deviza koja nije samo zadovoljavala samo berlinsku boemštinu, nego i ' Pacijenta A' kako ga je Morell u spisima nazivao - objašnjava Ohler u svom djelu.
Eva Braun pokušala ga je smijeniti
- Eva Braun nikako nije bila sklona tom liječniku i nije mu vjerovala, čak ga je pokušala zamijeniti jednim svojim kandidatom, pouzdanijim dr. Brandtom, no premda je Brandt postao članom Hitlerove medicinske ekipe u Berlinu, nikad nije zauzeo Morellovo mjesto. Führer je imao neusporedivo stručnije liječnike i kirurge, no Morell - taj debeli, samoživi šarlatan sijede kose guste i čvrste poput četke - i dalje je bio Hitleru najdraži izvor sumnjivih lijekova i savjeta o prehrani - navodi Angela Lambert u knjizi Izgubljeni život Eve Braun.
Lambert ističe kako Morell podrhtavanje Hitlerove lijeve ruke i noge nije povezao s - po svoj prilici - početkom Parkinsove bolesti. Njegove dijagnoze, tvrdi autorica, najvećim su se dijelom temeljile na nagađanjima, a propisivao je bizarne lijekove. No kad bi se Hitler jednom nečeg čvrsto dohvatio - osobe, mjesta, rutinskog slijeda - od toga više ne bi odstupao.
- On je uvijek donosio odluke na temelju instinkta, a ne razuma, te je slijepo vjerovao tom sumnjivom i nesposobnom liječniku. Tek 1944. jedan je neovisni liječnik, otorinolaringolog, dr. Giesing - koji je osobno iskušao tablete, koje su sadržavale gotovo maksimalnu količinu strihinina, umjesto da olakšavaju tegobe, izazivaju Hitlerove mučne grčeve. Führer je imao otrovanje strihininom. Hitler je, kad mu je to obzirno priopćeno, odbio povjerovati u takve tvrdnje, te je otpustio Giesinga, i dalje potpuno vjerujući opasno nesposobnom Morellu - objašnjava Lambert u svojoj knjizi.
Gramzivi šaman i liječnik za celebretije
Hitler je bio uvjeren kako je Morell medicinski genij pa je vrlo brzo postao dio njegovog najužeg društvenog kruga. Osobni liječnik nije se više smio odvajati od svog pacijenta. Ubrzo po nekoliko injekcija dnevno više nije predstavljalo rijetkost. Morell je pomagao Hitleru na dnevnoj bazi
- Hitler se naviknuo na ponovljen ubod, nakon kojeg bi njegovim žilama potekla neka tajnovita, pretpostavljeno potentna supstancija. Svaki put nakon toga bi se osjećao bolje - objašnjava Ohler u svojoj knjizi.
- Hitlerov osobni liječnik bio je prije svega neka vrsta gramzivog šamana i liječnika za celebritije tog vremena. Vjeruje se kako je taj dermatolog po struci tretirao Hitlera s gotovo 90 raznih vrsta lijekova; derivate morfija, sedative, hormone i vitamine ubrizgavajući ih putem injekcija. Osim toga, imao je vlastiti laboratorij u okupiranoj Češkoj. Hitler je, također, koristio Eukodal koji je po svojem sastavu i svojstvima blizak heroinu. Koristio ga je osobito pred kraj 1944. godine kada se već nazirao kraj Trećeg Reicha. Eukodal ga je činio euforičnim u vrijeme kada više nije bilo mjesta euforiji - kazao je u jednom intervju autor Potpune ekstaze Norman Ohler.
Umro od pretilosti
Morell je ostao s Hitlerom sve do travnja 1945. kada je dobio otkaz. Morell je nakon otkaza pobjegao u Bavarsku gdje su ga zarobili Amerikanci. Nakon što su ga uhitili, Morell je bio ispitan, a jedan od isljednika je zabilježio kako je bio zapanjen Morellovom pretilošću i nedostatkom higijene. Čudio se, naime, kako je takva osoba bila dio najužeg Hitlerovog kruga. Morell, iako tijesno povezan s Hitlerom, nikad nije optužen te je vrlo brzo, točno tri godine od svršetka rata, umro zbog pretilosti.