Evo, 17 otoka sam obišao, preplivali smo više od stotinu kilometara i sprijateljili se sa stotinama predivnih ljudi. Sretan sam što smo na ovom putovanju upoznali 1500 klinaca koji su dobili svoje poklone, a mislim da će ih na Čiovu biti još 200-300 večeras. Vidimo se i u srpnju iduće godine kad počnemo osvajati ostatak otoka u ovom našem projektu, poručio je Domagoj Jakopović Ribafish (49) nakon što je dovršio i 5300 metara dugu dionicu od Velog Drvenika do uvale Ljubljeva kraj Okruga Donjeg na vanjskoj strani otoka Čiova i prvi dio projekta RokOtok.
POGLEDAJTE VIDEO VIJESTI:
Podsjetimo, RokOtok je Ribafish osmislio kao projekt u spomen na svojega sina koji je preminuo u 12. godini, s jedne strane kako bi ispunio njihov zajednički plan da obiđu sve nastanjene hrvatske otoke, a s druge da se razvije svijest o važnosti provođenja zajedničkog vremena roditelja i djece kroz sport, druženje, učenje i istraživanje. Cilj je da se i djeca odmaknu od ekrana te provode što kvalitetnije vrijeme izvan virtualnog svijeta, posebice da osvijeste ekološke aspekte vezane uz Jadran. Posljednjeg dana ovogodišnje rute, nakon problema s dizanjem sidra jedrilice koja je u bila u pratnji, s Drvenika je Ribafish počeo plivati u utorak oko 9.30 sati u pratnji mlade Trogiranke i hrvatske rekorderke u daljinskom plivanju Antonije Buličić. Kako smo vidjeli na posljednjoj dionici RokOtoka, nije se stigla ni umoriti, a trebalo im je sat i 20 minuta da se domognu Čiova.
- Od svih dionica najteža je bila od Mljeta do Korčule jer smo imali valove od 3 do 4 metra i struje su bile jake. Bacalo nas je put Italije, ali dobro društvo i potpora s broda, na kojemu su stalno bili spasioci, kao i liječnici koji su mućkali koktele, pomogli su mi da krenem dalje - kaže Riba.
Dok je plivao, kaže, povremeno se bojao da će naletjeti na kakvog neobičnog stvora u moru, no utješio bi se riječima hvarskog maratonca Tonija Pavičića Donkića da je najopasnija životinja u Jadranu ježinac.
- Za sve ostale opasnosti u moru krivi su neodgovorni ljudi. Divlji i u utrci za novcem mnogi ne paze na ništa oko sebe, kao i oni koji nisu svjesni koliko su nonšalantni pa donose opasnost sebi i drugima - dodao je Ribafish, koji se početkom 2000. godine bavio daljinskim plivanjem kroz Cro Cup natjecanja, a najveću razdaljinu je preplivao na Faros maratonu od 16 kilometara.
- To je bilo prije 20-ak godina i 20-ak kilograma, prije ozljede ramena. Sad imam neku masnu naslagu, boli me glava, jezik mi je kao teniska loptica, ali to je kao u igri ‘škare, kamen, papir’. Kad pomisliš da će pobijediti kamen, tu je uvijek taj neki papir koji dobije. Tako i meni ovaj umor i iscrpljenost nadomješćuju ponos i sreća, a još više jer tu su klinci kojima pola sata nakon plivanja dosađujem svojim predavanjem, a onda mi po mjestima znaju dobaciti: ‘Ribafish, rekao sam tati da ne baca smeće’. U svakome mjestu koje smo obišli da su samo jedan ili dva djeteta nešto zapamtili, da paze prirodu, otoke i više vremena provode s roditeljima u igri, projekt je uspio - poručio je Ribafish.
U 28 srpanjskih dana sa šesteročlanom ekipom koja ga je pratila na jedrilici uspio je plivajući povezati 17 otoka, ali i dotaknuti srca mnogih koji su podržali ovaj projekt iznad svih Jakopovićevih očekivanja. Djeci je dijelio knjigu “RokOtok”, koju je napisao nakon smrti svojega jedinca. S njim na brodu bili su spasioci, liječnica, kapetan, kamerman i Kasandra Draganić, koja se pobrinula za organizaciju, da sve stvari sjednu na svoje mjesto te projekt zaživi na društvenim mrežama i kroz medije.
Nakon što se 2. kolovoza razduži brod koji je proteklih 28 dana bio i skladište i mjesto za spavanje i objedovanje, ponosni Ribafish vratit će se u Zagreb.