Bio je ožujak i Covid je grabio prema Europi. Mi još nismo bili u lockdownu, Vili Beroš je bio još samo jedan nepoznati HDZ-ovac, a korona se činila kao dalekoistočna za*ebancija. Upravo smo se ukrcavali u avion za Istanbul kad smo čuli da je virus stigao i ovdje, na Lezbos. Fasovala je neka žena, Grkinja, s druge strane otoka. Vratila se s putovanja u Izrael i odmah su je zbrinuli i izolirali. Sjećam se kako mi je tada prošlo kroz glavu da ovo ne može dobro završiti. Ako zaraza bukne na ovom otoku, ne znam kakvim mjerama će je zadržati.
Zbog Morije.
Najveći migrantski kamp u Europi
Moria je horor. Najveći migrantski kamp u Europi s kapacitetom od tri tisuće ljudi. Tako valjda stoji u nekakvim nacrtima Ujedinjenih naroda. U stvarnosti je to odvratna favela u kojoj se gužva preko 12 tisuća bijednika, a neka izvješća navode da ih ima i do 20 tisuća. Opasna, ružna, prljava, smrdljiva, nehumana jama. Muškarci, žene, djeca, starci, bivši poduzetnici, zanatlije, izbjeglice i kriminalci, svi nagurani u jedan mravinjak. Policija nam je tada zabranila snimanje u ograđenom, 'službenom' dijelu kampa, ali smo se svejedno provukli kroz žicu i ušli unutra. Htjeli smo što vjernije prenijeti život u Moriji. Gledano iz sadašnje perspektive, to nam nije bio najpametniji potez u životu.
Tijekom godina, 'službeni' kamp se proširio i pretvorio u nakaradnu varoš, krcatu šatorima, barakama, štandovima i više ili manje ilegalnim trgovinama. Prisilni stanovnici su posjekli masline i naselili se po zemljanim kaskadama, tvoreći nepregledni, improvizirani labirint. Potok koji je nekada prolazio kroz straćare i kontejnere, sada je bio pretvoren u blatnjavi kanal zakrčen smećem.
Pobuna Grka
Kako je rasla Moria, rastao je i bunt dijela domaćeg svijeta. Ekstremne frakcije grčke desnice formirale su svojevrsni pokret otpora koji je nasiljem odgovarao na zamršenu migrantsku krizu, a u to vrijeme, kad smo bili tamo, situacija je ključala. Erdogan je zaprijetio puštanjem migranata prema Europskoj uniji, a Grčka, posebno Lezbos, bila je prva stanica na njihovom proputovanju. Bilo je samo pitanje vremena kad će izbiti kaos.
Grci su tada već tjednima prosvjedovali, tražeći svoj otok natrag, a turski predsjednik je uporno dolijevao ulje na vatru. Sjedili smo u jednom kafiću u centru Mitilena s novinarima i volonterima, kad je stigla vijest da je zapaljena škola u kojoj podučavaju izbjeglice. Nagurali smo se u rent a car i odjurili tamo, a gledano iz sadašnje perspektive, ni to nije bio najpametniji potez u životu. Volonteri su nam ispričali kako su proteklih tjedana ekstremisti znali postavljati barikade na cestama prema Moriji i školi, gdje bi zaustavljali automobile stranih registracija i premlaćivali ljude koji bi im se činili sumnjivima. Posebno one koji ne govore grčki. Srećom, nismo ih susreli. Ostavili smo auto na udaljenom parkiralištu jednog supermarketa i kroz mrak se popeli zaobilaznim putem kako bismo snimili školu u plamenu.
Korona i plamen
Na povratku kući, prema sigurnijem dijelu Europe, razmišljao sam što će se dogoditi ako korona penetrira u ovaj osinjak. Nažalost, to se i dogodilo. Covid je ušao u Moriju koja nije pogodna ni za puko preživljavanje, a kamoli za pridržavanje ikakvih zaštitnih mjera. Svejedno, nakon što je prošlog tjedna potvrđeno širenje zaraze, Grci su je pokušali zauzdati proglašavanjem karantene. Nije bilo nelogično pretpostaviti što će se dogoditi ako se ljudima koji su ionako lišeni slobode i dostojanstva zakračunaju još jedna vrata.
Moria je planula jučer, a vatra je, prema izvještajima s terena, požderala veliki dio kampa. Razorni požar rastjerao je uspaničene ljude na ulice i u brda. Doslovno tisuće ljudi pobjegle su gore, među guste maslinike, ili na ceste, gdje im je policija tijekom noći bila blokirala put dalje, prema Mitilenu. Na snimkama novinara i volontera vide se rijeke ljudi stisnute na pločnicima. Mravinjak se izlio iz kampa i rasuo po otoku. Situaciju su, kako to obično biva, iskoristili i kriminalci koji su opljačkali i uništili ono što je u ovakvom neredu ostalo za opljačkati i uništiti. Srećom, zasad nema vijesti o poginulima i ozlijeđenima.
Prema posljednjim izvješćima lokalnih volontera, Zona 12 potpuno je nestala. Zona 6 je teško oštećena. Dijelovi središnjeg kampa su nestali. Potpuno uništenje mjeri se u postotcima između 35 do 40 posto. Ono što je preostalo, sad se pljačka. Još ima ljudi u kampu. Buknuo je još jedan požar, vatrogasci se opet bore. Još nije službeno potvrđen uzrok vatrene stihije. Vani su tisuće ljudi kojima je život, koliko god se to ranije činilo nemogućim, postao još teži.