Na veliku srijedu prije Uskrsa 6. travnja 1667. godine oko 8 sati i 45 minuta Dubrovnik i okolicu pogodio je razoran potres. Osjetio se od Genovskog zaljeva, na istočnoj i zapadnoj obali Jadrana, Albaniji, pa sve do Smirne i Carigrada.
Osjetio se intenzitetom od 8 stupnjeva EMS ljestvice južno od Dubrovnika, sve do Budve (oko 70 km udaljene od epicentra), a sjeverno do četrdesetak km udaljenog Stona. Ne zna se točan broj poginulih i ranjenih, ali procijenjeno je oko 2200.
Grad koji je tada bio bogat i napredan značajno je nastradao. Obrambene zidine i tvrđave jedine su ostale pošteđene od teških oštećenja. U Kneževoj palači tada je poginuo knez Getaldić sa svojom obitelji.
Nakon potresa - tsunami, požari, pljačke...
Građane Dubrovnika koji su preživjeli potres ubrzo je dočekao tsunami. O tome je pisao nizozemski konzul Jakob van Damm koji je na putu za Smirnu potres preživio u Dubrovniku. Mornar u luci mu je navodno pričao "kako je voda iz luke tri puta uzmakla, tako da je brod pao na dno i udario".
POGLEDAJTE VIDEO: Animacija dubrovačkog potresa 1667.
Potres je izazvao i požare koje je raspirio i snažan vjetar. Dva dana kasnije požari su minuli, no Dubrovnik je, povrh svega, još i opljačkan.
Iako se ne zna točan izgled grada prije potresa, kao ni broj stanovnika, pretpostavlja se da ih je bilo oko 6000, objavio je PMF.
Na isti dan razoran potres pogodio L'Aquilu
Na isti datum, skoro 350 godina kasnije, razoran potres pogodio je i talijanski grad L'Aquilu.
Ondje je 6. travnja 2009. godine potres magnitude 6,2 stupnja po Richteru sravnio taj grad sa zemljom. U potresu je poginulo oko 300 ljudi, što ga čini najsmrtonosnijim potresom u Italiji u gotovo 30 godina. Probudio je stanovnike u 3.32 sata u noći.
- Zatrpana sam, potpuno zatrpana. Nalazim se na drugom katu, a stubište više ne postoji. Osjećam jak miris plina, spasite me - gorko plačući preklinjala je žena koja je tad nazvala 112, a snimke se mogu čuti u raznim dokumentarcima o L’Aquili. Spasioci na toj snimci pitaju ženu da im kaže adresu, ali odgovora više nema. Počinje pravi pakao.
Oštećeno je između 3000 i 11.000 građevina, a neke su se potpuno urušile. Više od 40.000 ljudi smješteno je u kampove, a još 10.000 ih je bilo smješteno u hostelima. Mnogi su utočišta potražili kod obitelji u drugim gradovima u Italiji.
Obnova i dalje traje
Svega toga u detalje se prisjetio prošle godine za 24sata hrvatski inženjer Dario Almesberger (78), Riječanin koji živi u Trstu. Bavi se obnovama nakon potresa, a u posljednjih 20 godina u Italiji je radio na čak pet. U Italiji ga zovu “Il medico dei palazzi” - doktor za palače.
- Stambeni objekti i tvorničke hale tamo su odmah sanirani ili srušeni te ponovno sagrađeni prema novim seizmičkim propisima. Obnova još i danas traje. Odvija se polako jer je grad poznato sveučilišno središte s mnogo povijesnih zgrada, za čiju su obnovu potrebni novac i vrsni majstori. Do sada je sanirano 70 posto spomenika kulture, ali sve se na njima radi s originalnim materijalima - rekao je inženjer prošle godine.