"Marija Lelas, ravnateljica Doma za starije i nemoćne u Makarskoj koji je trenutno među većim žarištima koronavirusa, još davno dobila je zaštitnu opremu, ali je, umjesto da je podijeli djelatnicama - zaključala u ured. Uz objašnjenje da to čini "za crne dane". Koji su itekako već bili tu. Ravnateljica je istovremeno od pralje zatražila da sašije krpene maske. Uz njen redovni posao." Tvrdnja je ovo koju smo nebrojeno puta čuli u komunikaciji s osobama vezanim uz tu makarsku ustanovu, a u intervjuu za 24sata izrekla je i Jadranka Dimić, predsjednica Sindikata zaposlenika djelatnika u socijalnoj skrbi.
Upravo ona nam je poslala dopise koje je Sindikat slao prošle godine Županiji Splitsko-dalmatinskoj, osnivaču tog Doma, a gdje se vidi da su upozoravali na probleme u njegovom radu kao što je nedostatak djelatnika ili pogreške pri obračunu plaća. Na njih bi župan Blaženko Boban (HDZ) jednostavno odgovorio kako, parafraziramo, "ravnateljica kaže da ti problemi ne postoje". Marija Lelas, inače, gradska je vijećnica HDZ-a u Gradu Makarskoj gdje je u čak četiri odbora, a domom rukovodi već 22 godine.
Šefica Sindikata potvrdila nam je i da u Runovićima, gdje je ispostava ovog doma, radi jedna (brojkom: 1) njegovateljica na 38 nepokretnih korisnika. A njegovateljica nije isto što i medicinska sestra, ona ne može davati injekcije i obavljati medicinske radnje za koje je potrebna ozbiljnija edukacija.
Također, u jeku afere s korona virusom, u centralnoj zgradi makarskog doma dogodilo se da je na čitavu ustanovu radila samo jedna medicinska sestra, što nam je i službeno potvrđeno iz Županije.
Je li točno da zaštitna oprema koju je država poslala domu u Makarskoj nije dana djelatnicama i da je umjesto toga zaključana? Kojeg je datuma stigla, kojeg datuma su je zaposlenici dobili? Je li točno da i čistačice i kuharice rade danima bez prestanka, točnije, već dva tjedna, a uz to i spavaju u domu? Je li točno da je u domu u Runovićima već godinama na 38 nepokretnih korisnika u smjeni tek jedna njegovateljica? Zašto je to tako?
Ova i mnoga druga pitanja uputili smo gospođi Lelas, a ona je poslala odgovor koji prenosimo u cijelosti:
- Doslovno svi domovi u Republici Hrvatskoj "krvavo rade" (radna izolacija, izolacija, odrađivati posao, snalaziti se za prostore izolacije...) tako i zaposlenici Doma za starije i nemoćne osobe - Makarska i podružnice ustanove Dom za starije i nemoćne osobe "Sv. Obitelj" Runović rade ne pitajući što su njihove radne obveze. Imamo samo jednu želju da prođemo u svemu ovome sa što manje bolesnih korisnika i radnika. U ovim specifičnim okolnostima, s istima se zajednički dogovaramo za obavljanje svih vrsta poslova (uobičajenih i novo nastalih zbog novonastale situacije).
Zbog situacije koja je trenutno u Hrvatskoj, a u svrhu sprječavanja širenja virusa COVID 19 organizirali smo se u timove, kako bi se posao odrađivao što kvalitetnije na zadovoljstvo naših korisnika, članova njihovih obitelji i zaposlenika. U dogovoru s radnicama i bez ikakve prisile raspored se izrađivao i prema njemu se radi u suradnji s epidemiolozima. Još jedom vas svi skupa molimo (radnici, korisnici i članovi obitelji – za što postoje pisana očitovanja) da dovedemo ovaj teški posao do kraja, a potom možemo dalje razgovarati - poručila je Lelas.
Još neka od naših pitanja glasila su "Koliko dugo je jedna medicinska sestra sama radila na čitavom domu? Koliko je sada medicinskih sestara i njegovateljica u domu i do kada će one tu biti?", zanimalo nas je i je li pralja dobila zadatak da šije maske od tkanine, dok istovremeno oprema nije dana djelatnicama na korištenje... Koliko možemo primIjetiti, ništa od toga nije odgovoreno.
Podsjetimo, šefica Sindikata upravo je za ovaj dom izjavila da kako "misli da će ljudi tamo kolabirati, to se više ne može izdržati".
- Od tamo sam dobila sliku jedne žene koja je doslovce zaspala vani na zidu ispred doma. Zaspala od umora s maskom na licu - govorila je Dimić, a evo i njene izjave vezano za maske koje ravnateljica navodno nije podijelila osoblju:
- Pralja je šivala ove krpene, a ravnateljica je dobila 1100 maski i to je čuvala, zaključala, da štedi. To su one maske koje se svako dva tri sata moraju skidati. Zamislite. I onda su se meni zaposlenici javili da nemaju opreme. Ja sam reagirala i tražila od Ministarstva. Onda je došla oprema. A glavni problem kod domova što su se ljudi (djelatnici domova, op.a.) tek sad počeli testirati. Bojim se da će to pokazati da zaraženih ima i puno više.