Centralna gradska tržnica Markale. Podne. Sve puno ljudi. Građani Sarajeva nakon skoro dvije godine opsade pokušaju voditi normalan život. Stoje u redovima za kruh i druže se. Bio je relativno miran ratni dan.
U 12 sati u 10 minuta prestaje to biti. Kreće napad minobacačkim projektilima kalibra 120 mm kojim vojska bosanskih Srba sa položaja na području sela Mrkovići gađa tržnicu u centru grada. Nastaje totalni kaos. Na mjestu mrtvo ostaje 68 ljudi, a 144 ih je ranjeno.
Svjedoke masakra još i danas proganjaju slike mozaika sastavljenog od dijelova ljudskog tijela, krhotina, krvi, smrti...
UPOZORENJE: Video je uznemirujućeg sadržaja
Hilmo Zeković na dan masakra prolazio je kroz Markale malo prije nego što je pala granata, kupovao je na tržnici.
- Čuo sam jaku eksploziju. Znao sam da se nešto strašno desilo, čuo sam sirene, galamu... Odmah sam se vratio, to je bio užas. Tko nije vidio taj masakr, ne može mu se ispričati. Ljudska tijela bila su razbacana, bez ruku, nogu, jauci, plač, bježanje... Ostala mi je slika koju nikad neću zaboraviti - kazao je očevidac Zeković za Dnevni avaz.
'Tijela su bila na sve strane razbacana'
Na Markalama je tog kobnog dana radila je i Jela Hadžić, koja se sa zebnjom sjeća straha koji je proživjela tada.
- Bila sam tu kad je granata pala, nisam shvatila ni kako je pala ni što se dogodilo. Samo sam vidjela krv i tijela. Od straha sam se sklonila, žene su se počele gubiti svijest od straha i prizora - ispričala je.
Najprometnija sarajevska tržnica Markale ili pijaca, kako Sarajlije kažu, tijekom rata u Bosni i Hercegovini bila je jedno od mjesta opskrbe te prilika za snabdijevanje stanovnika za život pod opsadom grada. Opsada koja je trajala tri puta dulje od opsade Staljingrada u Drugom svjetskom ratu. Puna 44 mjeseca.
A na Markalama se trgovalo prehrambenim namirnicama i svim onim što je na bilo koji način moglo poslužiti građanima Sarajeva.
Na tržnici su se razmjenjivale informacije, bila je mjesto susreta stanovnika grada u okruženju.
Sarajlija Samir Fazlić svojedobno je u razgovoru za Anadolu Agency (AA) ispričao kako ga je samo puka sreća spasila od masakra tog kobnog 5. veljače.
- To je bio relativno miran dan, ništa se posebno nije događalo. Negdje oko 10 bio sam u gradu, a kad se u gradu uvijek svratite na pijacu, vidite neke ljude, pokušate nešto kupiti jer su cijene tada još uvijek bile fascinantno visoke. Ja sam bio kod Vječne vatre kad je granata pala. Ljudi koji su u tom trenutku bili u moj blizini bez razmišljanja zaputili prema pijaci - ispričao je.
Tamo je, kaže, ugledao prizor koji ga je ostavio bez riječi te ga kroz misli i snove pratio godinama poslije.
- Buka, ljudski krici i krvi, krvi posvuda...Tijela su bila na sve strane razbacana, ljudi su zaustavljali automobile, kamione, sve ono što je tada bilo u funkciji da bi ubacivali tijela - prisjetio se Fazlić.
Sami su sebe gađali?!
Kontroverza o masakru na Markalama počela je nakon što je prvobitni izvještaj UNPROFORA došao do zaključka da je granata ispaljena sa položaja Armije Republike Bosne i Hercegovine.
General Michael Rose, britanski čelnik UNPROFOR-a, otkrio je u svojim memoarima da je tri dana nakon masakra rekao generalu Divjaku, zamjeniku zapovjednika snaga Armije Republike Bosne i Hercegovine, da je granata bila ispaljena sa bosanskih položaja. Međutim, kasniji i opširniji izvještaj UNPROFOR-a primijetio je pogrešku u originalnom izvještaju. Kad su ispravili grešku, Ujedinjeni narodi došli su do zaključka da nije moguće utvrditi koja je strana ispalila granatu.
UPOZORENJE: Video je uznemirujućeg sadržaja
Tužitelji u slučaju protiv srpskog generala Stanislava Galića, koji je rukovodio opsadom Sarajeva, pred Međunarodnim kaznenim sudom za ratne zločine počinjene na tlu bivše Jugoslavije, predstavili su kao dokaz stručni izvještaj balističkog eksperta Berke Zečevića.
Zajedno sa dvoje kolega, Zečevićeva istraga otkrila je šest mogućih mjesta sa kojih je dotična granata mogla biti ispaljena, od kojih su pet bili položaji VRS-a, a jedno pod kontrolom Armije Republike BiH Mjesto pod kontrolom Armije Republike BiH bilo je vidljivo promatračima UNPROFOR-a, koji su potvrdili da tog dana niti jedna granata nije bila ispaljena sa tog položaja.
Zečević je dalje objasnio da su se neki dijelovi projektila mogli proizvoditi samo u dva mjesta, a oba su bili pod kontrolom Vojske Republike Srpske. Sud je na kraju odlučio da je Galić kriv bez osnovane sumnje za svih pet granatiranja za kojeg su ga tužioci optužili, uključujući i Markale, te je osuđen na doživotnu robiju.
Tržnica Markale na meti se drugi put našla i godinu i pol dana kasnije, u kolovozu 1995. kada su, nedaleko od mjesta prvog masakra, ubijena 43 civila.
Peti veljače je nakon rata proglašen Danom sjećanja na sve poginule građane Sarajeva u periodu 1992-1995. godine.