Ususret Danu žena donosimo vam priče o hrabrim, neustrašivim i smjelim ženama, koje su mijenjale povijest i odvažile se raditi stvari koje su u to vrijeme bile nezamislive...Četvrta priča govori o neustrašivoj američkoj novinarki...
Elizabeth Jane Cochran, poznatija pod imenom Nellie Bly, bila je američka novinarka, avanturistica i izumiteljica.
Svojim je tekstovima raskrinkala američki sustav mentalnih institucija s kraja 19. stoljeća. Bila je prva žena koja je oborila rekord u putovanju oko svijeta. Inspirirana pričom Julesa Vernea Put oko svijeta u 80 dana, zaputila u nepoznato i u 72 dana dovršila svoje putovanje.
Rođena je 1864. u američkoj Pennsylvaniji, kao jedno od 15-ero djece u velikoj obitelji. Kad je imala šest godina, otac joj je umro a nakon njegove smrti pomagala je majci podizati braću i sestre. Nije joj se sviđala ideja da žene društvu mogu pridonositi samo radeći kod kuće.
Kad je imala 16 godina obitelj se preselila u Pittsburgh gdje je Elizabeth bijesna zbog članka u lokalnim novinama s naslovom "Za što su uopće kadre djevojke" napisala pismo uredniku Georgu Maddenu. On, impresioniran tom smjelom i odlučnom djevojkom, pozvao je da napiše članak za novine. Uskoro joj je ponudio stalan posao i novo ime pod kojim će pisati; Nellie Bly.
Počela je pisati o problemima žena i o pravima žena, umjesto, kao što je tada bio običaj, – o modi, društvu, savjetima u vrtlarstvu. Pisala je istraživačke članke nakon što bi pod lažnim identitetom ispitala teške uvjete rada u kojima su žene radile. Nakon što su joj zabranili rad na takvim temama odselila je u New York gdje se nakon četiri mjeseca traženja posla zaposlila u redakciji novina New York World.
Razotkrila užase u umobolnici
Jedan od njenih prvih zadataka bio je da pod lažnim identitetom, ispita uvjete u tamošnjoj ozloglašenoj psihijatrijskoj bolnici. Razlog za taj zadatak bilo je to što skoro nitko tko bi završio u "Luđačkom azilu za žene" na Blackwellovom otoku nikada više nije izlazio na slobodu.
Kružile su priče o tome da osoblje zlostavlja pacijentice, ali se nitko nije usuđivao o tome osobno svjedočiti.
Sitna, elegantna i zgodna Elizabeth, kako bi izgledala uvjerljivo, odjenula se u poderanu i istrošenu odjeću, prestala se kupati i prati zube. Osim toga, satima je pred ogledalom uvježbavala "luđački izraz lica".
Uskoro je započela svoje dezorijentirano lutanje gradom u kojem bi pričala sama sa sobom, dobacivala ljudima, izgledajući nestabilno. Netko je pozvao policiju, a odvedena je na psihološko promatranje - baš kako je i željela. Rekla je kako se uopće ne sjeća ničeg, ni toga kako je završila u New Yorku. Uskoro je prebačena u bolnicu na otoku Blackwell, danas poznatom i kao otok Roosevelt.
Znala je da će biti teško, ali nije mogla ni zamisliti koliko će teško doista biti. Bolnica je držala dvostruko više pacijentica nego što je imala prostora. Obroci su se sastojali od starog kruha, pokvarenog mesa, vodenaste, juhe, prljave vode...
'Ta ustanova je zamka za štakore'
Provela je deset dana prikupljajući informacije - uskoro shvativši kako je ustanova "zamka za štakore", kako ju je nazvala.
"To prljavo i prenapučeno mjesto u koje je vrlo lako ući i gotovo nemoguće izaći" - tim je riječima opisala ozloglašenu ustanovu za mentalne bolesnike. Ta je bolnica otvorena 1839. kao prva komunalna bolnica za duševne bolesnike, no kad joj je ukinuto državno financiranje, sva je skrb postala upitna.
Nellie Bly je bila prva novinarka koja je na tajnom zadatku doista ušla u ludnicu u svojstvu pacijenta, a ono što je pronašla premašilo je njena najgora očekivanja. Opisala je nesavjesne i brutalne liječnike, grube, masivne i agresivne bolničare koji su gušili, tukli i maltretirali pacijente, kao i urin po podu. Posteljina je bila prljava, krv od tučnjava posvuda, a ljudi vezani danima.
- Tamo je bilo žena koje su izgledale posve zdravo i koje su mi ispričale da su tamo završile jer ih se suprug htio riješiti budući da je našao novu ženu, a sve što je trebao da je strpa unutra bio je jedan svjedok nestabilnog ponašanja, kao sumnje na pokušaj samoubojstva - zapisala je Nellie.
Neki od pacijenata bili su stranci koji su tamo završili jer ih nitko nije razumio, kao i ljudi s blažim psihičkim smetnjama, poput depresije. Nellie je iz prve ruke iskusila tretman koji doživljavaju pacijenti, a njen je članak objavljen u magazinu World.
Nakon objave, njen je izvještaj o neviđenoj okrutnosti takvih ustanova izazvao javne i političke akcije koje su rezultirale brojnim reformama, a Nellie je cijelo svoje iskustvo opisala u knjizi '10 dana u ludnici'.
Put oko svijeta za 72 dana..
Kasnije u životu, postigla je globalan uspjeh i status međunarodne zvijezde svojim putovanjima oko svijeta - brodom, balonom, vlakom i drugim prijevoznim sredstvima.
Naime, godinu dana nakon objave reportaže iz ludnice, uredniku je predložila da krene na putovanje oko svijeta kako bi realizirala priču Julesa Verna Put oko svijeta u 80 dana. Na put je krenula sama, s jednom torbom i 200 funti. Nakon 72 dana dovršila je svoje putovanje.
Nellie se okušala i kao izumiteljica - dobila je nagradu za dizajn posebne boce za mlijeko ali i kao industrijalka. Nakon smrti muža vodila je njegovu tvornicu željeza.
Tijekom Prvog svjetskog rata, vratila izvještavanju. Pisala je priče o muškarcima koji su se borili u Europi, o borbi sufražetkinja i pravu žena da glasaju.
Preminula je od posljedica upale pluća 27. siječnja 1922., u dobi od 57 godina.
Dvije godine prije nego što je umrla doživjela je to zadovoljstvo da vidi prve izbore na kojima su žene u SAD-u imale pravo glasa.