Tajni dossier s dvora: Spletke, seks i krvavi lov, opsežna knjiga o usponu i padu Ante Pavelića, napokon je na svim kioscima i u većini knjižara u Hrvatskoj. Donosimo feljton s izvatcima iz knjige
Riječ je o djelu u kojemu su prvi puta objavljeni zatajeni detalji iz Udbina dosjea o Anti Paveliću, koji su više od 70 godina čekali na objavu.O Paveliću isljednicima Udbe govore vojskovođa Slavko Kvaternik, zapovjednik Poglavnikovog tjelesnog sdruga (PTS) Ante Moškov, šef državne riznice NDH Vladimir Košak, general Ivan Perčević, urednik Hrvatskog naroda Danijel Uvanović, i Pavelićev bliski suradnik Vjekoslav Servatzy.
U ovom feljtonu u šest nastavaka donosimo što je fizičar i znanstvenik te urednik 'Hrvatskog naroda' Danijel Uvanović govorio o Paveliću. Poslije rata Uvanović se sklonio u Rim, gdje je 1947. uhićen, izručen jugoslavenskim vlastima i zatim u Zagrebu osuđen na smrtnu kaznu. Streljan je iste godine u 40. godini života.
Pavelić u drugoj emigraciji
Otišavši vjerojatno nevoljko u svoju drugu političku emigraciju Anti Paveliću bila je prva briga da se izolira od onih koji su bili krenuli s njime kad i on. Htio je da ih nema u blizini da ga bilo tko slobodnije zapita za račun,a valjda i zato,da ne mora s drugima dijeliti ona narodu ukradena dobra koja je sa sobom ponio, da ne bi bio ovisan ni o bilo komu. Tako se je desilo da se je samo kratko vrijeme u Austriji znalo gdje se on od prilike nalazi, a tim si je zameo trag.
U prvo vrijeme imao je neku neposrednu vezu s Dr.Lovrom Sušićem, mag. pharm.Božom Kavranom, Dr. Ivanom Musom i još nekima koji su "čuvali" nekoli o kištara zlata, narodne imovine, a kad je to zlato bilo "pohranjeno" onda je utrnula i te veza, a kasnije su neki is Austrije javljali da izgleda još samo I. Kirin zna gdje se Pavelić nalazi, a možda i A.Moškov.
U Rimu se je jednom u prvo vrijeme bilo pročulo,da su saveznici uhapsili Pavelića no da je kasnije bio pušten ,a da u međuvremenu nisu bili niti doznali o kome se je zapravo radilo. Za Mariju Pavelić govorilo se je u Rimu da živi negdje blizu Graza otvoreno pod svojim pravim imenom i da joj nitko nikada nije pravio smetnje.
Za Pavelićeva sina čuo sam u Rimu 1946.g. spominjati ,da se on šeće u okolici Milana i da ima "pratnju" nekih svojih "pouzdanih drugova".To je sve konkretno što se o "familiji" u Rimu spominje.
Inače se za Mariju Pavelić pripovijeda da strašno psuje hrvatski narod ,jer da "nije zaslužio da se za njega itko brine i žrtvuje“.Time da vjerojatno cilja na opće neraspoloženje koje je u svim redovima emigranata notorno protiv osobe Pavelićeve i njegove omiljene uloge koju je izigravao kroz cijelo vrijeme okupacije.
Nekada u kojem talijanskom listu osvane kraća vijest, da je Pavelić viđen u ovom ili onom manjem talijanskom gradu i kasnije iščezne trag o tome, je li vijest pouzdana ili nije, no svakako se u rimskim emigrantskim krugovima takovima vijestima ne poklanja pažnja, to zato jer ljudi misle, da te vijesti nisu istinite.
Ljudi koji su za vrijeme okupacije bili sasvim blizu "najvišim" mjestima u režimu "NDH" u emigraciji su odavna dobili jasnu sliku, da je cijela realnost endehazije bila puka maskerada u kojoj je osobno sam Pavelić vukao niti svih marioneta, a da ni te same marionete nisu toga bile svjesne u kolikoj su mjeri igračka u ovoj kući od karata koja se je naduveno nazivala "nezavisnom".Zato vlada opća averzija prema njemu kao osobi i zato toliki dezinteresmen u redovina same emigracije i za to gdje se on nalazi i za pitanje njegove osobne sudbine.
Može se reći da je on kao takav medju redovima samih onih koji u slovili kao oduševljeni "ustaše" danas do krajnosti omražen,a njegov "kult" unutar njegove neke uske klike sljedbenika podržaje jedna banda koju emigranti nazivaju paušalno "nadustaše" htijući time istaći kako bi ovi "ustaše" od danas htjeli u ludosti premašiti i same ustaše" od jučer i od nekoć prije,kad je to bila "karta" na koju je igrao neš to veći broj sljedbenika nego što bi se više ikada pa i među najluđima mogao opet regrutirati.
Bio se je pojavio u nekim talijanskim senzacionalnim novinama kao što je "Publico" i "Tribune del Popolo" neki navodni interview što ga je Pavelić dao nekom švicarskom novinaru za vrijeme ove emigracije, no malo se je našlo ljudi - baren među emigrantima u Rimu - koji su se pobrinuli da ga uopće pročitaju.
Zatim je jedan milanski list /mislim "Corriere del Sabato"/ bio objavio_članak koji je navodno napisao Pavelić autori iranon 'oznakom "Copyright", ali i taj je malo u Rimu čitan. Jedino su nadustaše širili da je taj članak zaista napisao Pavelić i da on još uvijek "djeluje"... S druge strane ljudi koji žive u logorima, kao što je na primjer Fermo,nemaju dodira s političkom realnošću u svijetu i na njih nadustaše ,koji tamo vrše najveći pritisak, nastoje djelovati tako da među njima imaju kadar sljedbenika koji od Pavelića još ne- što čekaju. Oni te ljude "obrađuju" tako da ih uvjeravaju kako saveznici imaju "planove s Pavelićem", što da se vidi i po tome da ga ne izručuju niti za njime tragaju ,dok bi to- vele - mogli s uspjehom kad bi htjeli, odnosno kad bi im to "bilo u računu"...
Otvoreno govoreći, i kod onih približno trijeznih ljudi on je kao politička ličnost likvidiran pa i onda kad bi se pojavio s neba kao neki koji "donosi neko novo rješenje". Ljudi mu ne bi mogli vjerovati, jer su uvjereni, da jo bio najveći lažov za kojega su ikada znali i da je zločinački provodio rabotu u ostvarivanju svojih očito osobnih ambicija.
Tko zna gdje je sada?
Pripadnici normalnih emigrantskih redova, da ih tako okrstimo, ne vode računa gdje je i gdje bi mogao danas biti Pavelić. Oni bi svi rado željeli da ga vide da već jednom odgovara za sve ono što je počinio i dao da se počini. Oni se i namjerice ne zanimaju za to gdje je, jer znadu da je to donekle "opasno znati" u bilo kojem pogledu. Bilo zato što znadu ,da se ne smije sakrivati trag zločina, bilo zato da bi bili od nz znam koga pitani za kojekakove pojedinosti s kojima ne bi htjeli imati veze niti zato snositi suodgovornost.A postoji i nadustaški krug koji bi našao načina, da se i u emigraciji osvećuje onima koji bi svojim aktivnim zahvatom htjeli štogod naškoditi njihovome sakrivenome kolovođi.
U emigraciji se misli u najvećoj mogućoj mjeri, da Pavelić izbjegava da itko od emigranata uopće sazna za njegov boravak ili pripremu kakovih koraka za daljnju emigraciju, te da je on svjestan i svoje zločinačke krivnje na koju bi udarili njegovi dojučerašnji ljudi.
Radi toga ti isti misle, da se on sakriva negdje posve sam i to temeljito a na temelju osobnih veza koje je uspostavio onamo gdje je nekod zalazio iz vremena prve emigracije. Za zapadne saveznike emigranti misle da su oni imali već više puta mogućnosti da ga pronađu i uhvate ali da su kod toga poše puta mogućnosti da ea i pronadju i uhvate,ali da su. kod toga pokazali i ne neku aktivnu volju da ga "zabašuruju",a ono barem do skrajnosti veliki nemar da sa svoje strane nešto poduzmu kako bi bilo zadovoljeno pravdi. U Rinu emigranti ovako arganentiraju: Nitko od emigranata momentano ne zna gdje se Pavelić nalazi, ali on "ima svoje ljude" na koje se u danom momentu može obratiti da uspostavi "vezu"s njima.
Iz Austrije to bi bili ljudi oko Dra Lovro Sušića i Bože Kavrana, au Italiji ljudi oko Mate Frkovića i Mine Rosandića /nadustaše/.Naslućuje se da bi možda u Rinu najviše mogao znati o njegovome smještaju vjerojatno pop Dr. Krunoslav Draganović, no to nije sigurno. No kod tolikoga spominjanja u cijeloj svjetskoj javnonti o ovome još jedinome i možda najvećemu "asu" nurnberške kategorije ljudi rezoniraju da ne bi američka dojavna agentska mreža /FBI ili CIC/ i britanski "Intelli- gence Service" sa FSS-om ne bi mogao biti na njegovome tragu kroz toliko vremena.
Kad je britanska specijalna policija na primjer od 26.III. o.g.. pa dalje započela traganje u redovima jugoslavenskih "raseljenih lica" /displaced persons/ i u Rimu uhapsila ili barem predvela na saslušanja veliki broj jugoslavenskih emigranata, postavljana su pojedincima prerazna pitanja o o osobama i akcijama rojedinaca i skupina, ali je svima bilo upadno da nitko od britanske policije ne postavlja ni jedno pitanje u pravcu bilo boravišta, bilo veza, bilo osobnih aktivnosti Ante Pavelića u emigraciji.
Britanska specijalna policije dala je u Genovi da se ukrca u brod za Ameriku dr Ivan Musa, koji je dugo bio u Austriji i spadao u društvo koje je "dijelilo blago",ona je pustila da odputuje pod svojim imenom stožernik t.zv ustaškog veleučilišnog stožera dr Franjo Nevistić, koji je također bio dugo u Austriji i sastajao se sa Sušićem, ona je preslušala i odmah pustila Pavelićeve "doglavnika" Frajemana, kod kojeg je čak našla da ima dvostruke isprave /na dva razna imena/ i nije ga čak ni dala talijanskim vlastima zbog pribavljanja lažnih dokumenata. Baričević Rudolf, koji je ostao u britanskom zatvoru u Rimu o- pisuje detalje sa preslušavanja "doglavnika" Frajsmana.
Pavelićev doglavnik pušten da slobodno šeta Rimom
Agent iz misije specijalne policije kojoj je na čelu mr Steven Clissold postavlja Frajsmanu pitanje: Tko ste vi? Ja sam van Frajman. A što ste vi bili za vrijeme ustaškoga režima? Bio san "doglavnik", da "doglavnik".To vam je prvi uz "poglavnika". A tko je bio "poglavnik"? Pa znate da je bio Ante Pavelić. A tako, tako, mrmori nato britanski agent koji kurentno govori našim jezikom. Ali vi imate razna imena.
Zašto na vašim slikama dokumente za putovanje na dva razna imena. Zašto to? Pa to su mi rekli ovi fakini da mi to treba pa sam dal zeti sve na dva imena. Kakovi su to fakini? Pa ova mladjarija tu naokolo, ovi kaj delaju po Rimu, odvrati vlaškovuličkim dijalektom mudri "doglavnik". A tako, tako,opet mrmori britanski agent. A što vi inače sada radite, upita ga još na kraju. Pa...ništa. Molim se bogu, odvrati opet "doglavnik" i spremno izvuče iz džepa krunicu, da to dokaže. Agent se je na to počeo poluglasno smijati, i gledati nakolo ostale svoje činovnike koji su pravili bilješke. Nakon toga je gospodin Frajsman, Pavelićev "doglavnik" bio pušten i otišao se je dalje slobodno šetati Rimom čekajući na prvu priliku da otputuje u Argentinu.
Tamo u Argentini se međutim još iz vremena prve emigracije nalazi Frajsmanov sin kao neki ustaški "aktivist".No za njega mi je jedan moj prijatelj iz Argentine još prije rata, a i sada nakon rata pisao iz Buenos Airesa, da taj argentinski Frajsman zajedno sa jim kompanjonom u ustaškome "poslu" spada u sasvin ordinarno defraudantsko cvijeće... Bilo kako bilo, Englezima se ovaj "doglavnik" ne čini previše "interesantan", ali je svjedok koji je slušao to saslušanje iz blizine i čekajući da on dođe na red da njega ispitaju,vidio kako je engleski agent na Frajsmanovu kovertu izvana napisao kao opasku: "Nije tako lud kao što se pričinja" ...
A možda je i lud,jer on i danas svoje znance po Rimu pozdravija fašističkin pozdravom i izvikuje ustaški "spremni!“ To mi je jedno novo iskustvo i spoznaja koju sam stekao o Englezima o čudnoj logici njihovih „poslova“ i računa. U Rimu je isto tako poznato,da je relativno dugo imao neku vezu Pavelićen Ante Moškov, koji je boravio koliko je poznato uglavnom u sjevernoj Italiji. Kad je Moškov bio uhapšen prošle godine u Padovi /iii Veneciji/ u Rimu se je saznalo, da su Englezi kod njega pronašli dokumente o sigurnom pretincu koji je on imao u nekoj talijanskoj banci.
Pavelić negdje temeljito skriven ili da ga netko sakriva
U tome pretincu Englezi cu pronašli i nekih desetak kilograma zlata i jedno osobno pismo od Pavelića. 0 sadržaju pisma u Rimu se nije čulo ništa, no vjerojatno su neke instrukcije ili kakove „ovlasti“ za „akciju“ ili slično, a ne možda izljevi kakovoga" poglavničkoga" sentinenta. Nekoliko puta se je tokom 1945.i 1946. bila pronijela vijest u Rimu da je netko vidio Pavelića u popovskom odijelu.No kasnije se je ustanovilo da su ti ljudi vidjeli jednoga hercegovačkoga svećenika krupnoga rasta, njegove fizionomije i jakoga glasa,koji je u mnogome podsjećao na Pavelićev. To je bio neki Zovko ,za koga je bilo i prije poznato da sliči Paveliću i on je nam ustanovio,da je njegova pojava izazvala kod neupućenih verziju da je u Rimu sam Pavelić. Taj je Zovko medjutim ovoga proljeća emigrirao u Južnu Ameriku.
Ne temelju onoga što se govori u redovina emigranata u Rimu ukoliko je o tome uopće riječ - može se reći, da je Pavelić negdje temeljito skriven ili da ga netko sakriva i da je njegova osoba izčezla iz emigrantskih političkih računa u svakome obliku. Emigracija je temeljito nastrojena protiv njega i toliko otriježnjena i osviještena da bi htjela čuti odgovor na pitanje, "da li se osjećate krivim?"
- Možda bi njegova pojava pred narodnim sudom zapekla jedino spomenute "nadustaše", no ti su i onako kao mumificirano ustaštvo izgubili svaki korijen i rijetki su oni koji bi se još izlagali za njihove buduće "resore" jer oni kod svega toga samo na njih i misle. Političari iz redova prvaka HSS-a najteže zamjeraju u emigraciji Paveliću što je pred odlazak iz Zagreba u zatvoru ubijen njihov istaknuti čovjek Farolfi i Lj.Tomašić.
Pavelićeva je okolina uvjeravala da je to bilo učinjeno bez njegovoga znanja, no HSS-ovci su se osvjedočili da su takove stvari u ustaškome režimu uvijek či- njene u vezi s nekom prethodno danom općom uputom. Oni bi u Farolfiu danas imali - uvjeravaju - čovjeka s najpozitivnijim političkim pogledima. Sam Maček kad je odlazio is Zagreba tražio je Parolfia, da idu zajedno no Pavelićevi su ljudi prešutili da njega nema medju živima i govorili su da on ide "drugom kolonom" neposredno iz Lepoglave.Tek u Austriji u saznali, da je "pomutnjom" ubijen...Kao i toliki drugi u zadnjim danima prije bijega glavešina.
Kraj petog nastavka
Knjigu Tajni dossier s dvora: uspon i pad Ante Pavelića možete kupiti na svim kioscima i u knjižarama po cijeni od 99 kuna!