Godinama je svaki moj dan počinjao otvaranjem e-predmeta na stranicama Ministarstva pravosuđa i pretragom predmeta na Općinskom, a zatim i Županijskom sudu u Rijeci, s nadom da ću vidjeti neki pomak, no vremenom sam od toga odustala shvativši da je uzalud. Odavno sam mailom uputila pritužbu Ministarstvu pravosuđa te dobila automatsku potvrdu i obavijest da će mi odgovoriti u najkraćem mogućem roku, no do danas nisu. Mislim da ne trebam opisivati agoniju kroz koju moja obitelj prolazi i kojoj se, nažalost, ne nazire kraj. Razumijem da okrivljeni ima pravo na obranu i ne pokušavam mu uskratiti njegova prava, ali isto tako i mi kao obitelj, koja je doživjela jednu tešku životnu tragediju (mlađi sin je u trenutku nesreće imao 18 godina i bio je s ocem), imamo pravo na suđenje u razumnom roku.
Nakon toliko godina očekujemo da Hrvatski sud ima minimum poštovanja prema poginulima i njihovim obiteljima i konačno kazni počinioca, koji je izjavio da se ne osjeća krivim, što dodatno iritira. Naši životi ne mogu krenuti dalje dok pravda ne bude zadovoljena. Aleksandar Cupać pregazio je i ubio dva nedužna čovjeka, a hrvatsko pravosuđe njihove obitelji! - ogorčena je ožalošćena Davorka Krbavac, koja već šest godina čeka pravdu za smrt supruga Darija, koji je kobne noći, prelazeći cestu na pješačkom prijelazu u samom centru Rijeke, uz prijatelja Marka Bunozu poginuo pod kotačima tada alkoholiziranog i drogiranog Aleksandra Cupača.
Podsjetimo, u teškoj prometnoj nesreći, u srpnju 2014., osumnjičeni Aleksandar Cupać, pod utjecajem kokaina i s najmanje 1,46 promila alkohola u krvi, pri brzini od 95km/h (dvostruko većoj od dozvoljene), svojim je Audijem A6, unatoč crvenom svjetlu na semaforu u Adamićevoj ulici, pred očima sina poginulog Krbavca, naletio na dvojicu pješaka, koji su od siline udarca preminuli na mjestu. Cupać je napustio mjesto nesreće dok je vozilo ubrzo pronađeno oštećeno i parkirano kraj ulaza u zgradu Luke. Policiji se prijavio dva sata kasnije. U istražnom zatvoru proveo je gotovo godinu dana, nakon čega je pušten da se brani sa slobode.
- Sutkinja koja je vodila postupak godinu dana predmet je držala u ladici te ga napokon pokrenula nakon inicijative mog odvjetnika. O ročištima, koja su zakazivana s velikim vremenskim razmacima i katkad pomalo ubrzavana zahvaljujući interesiranju Norveške ambasade, čiji smo državljani, da ni ne govorim. Posebno me ljuti što se obrana Cupaćevog odvjetnika najviše zasnivala na pobijanju činjenice da je Cupać prošao kroz crveno na semaforu, unatoč vještačenjima, koja su to dokazala. Usput rečeno, moj suprug u Norveškoj je vodio auto školu i dugo godina radio kao instruktor vožnje. Nepojmljivo je da bi netko tko se toliko borio i zagovarao poštivanje pravila u prometu, prekršio jedno tako važno pravilo, i prelazio ulicu na crveno svjetlo u prisustvu sina i još najmanje 4 osobe s kojima je to večer bio u društvu! Svi oni su bukvalno za dlaku izbjegli istu sudbinu - prisjeća se supruga pokojnog Krbavca.
Naime, suđenje je počelo 2016. godine na Općinskom sudu u Rijeci, gdje je 2018. dovedeno do same završne faze - ispitani su svi svjedoci, izvršena vještačenja, pa čak i rekonstrukcija nesreće.
- Trebala je biti održana još jedna rasprava te donesena nepravomoćna presuda - potvrdio je odvjetnik obitelji Krbavac, Saša Jelušić..
No sve se mijenja 4. siječnja, kada dolazi do izmjene u Kaznenom zakonu, po kojem se za ovakva kaznena djela povisuje najviša zapriječena kazna (i to na 15 godina), što znači da se ovakvi predmeti, s općinskih, automatski prebacuju na županijske sudove, kako se dogodilo i s ovim predmetom.
Trakavica se dodatno produžuje, a proces usporava i zbog žalbe Cupaćevog odvjetnika zbog prebacivanje nadležnosti s jednog na drugi sud.
Žalba je u međuvremenu odbijena, no još uvijek se čeka datum zakazivanja novog ročišta.
Suđenje dakle počinje ispočetka, pred novim sudom i sucem, a to opet znači dva scenarija.
- Već postojeći zapisnici i iskazi mogu se pročitati i bez suglasnosti svjedoka, ovisno o tome slaže li se obrana s tim ili ne. U suprotnom sud mora ponovo povući sve personalizirane dokaze, tj. ponovo pozvati svjedoke i vještake da kažu jesu li suglasni s ranijim nalazom, što bi dodatno produljilo cijeli proces. U tehničkom smislu, kad se kaže da suđenje kreće ispočetka, to može biti strašno, no i ne mora. Kao i u svemu, ima bržih i sporijih, boljih i lošijih sudaca i puno toga ovisi kojem od njih predmet dođe u ruke. Zato mi je drago da je ovaj put predmet dodijeljen jednom vrlo savjesnom, ažurnom, mladom sucu, za kojeg znam da je vrlo vrijedan, ali i zatrpan predmetima, a nažalost se u zakazivanje novog ročišta uplela i korona. No, vjerujem da će se ovog puta, od početka ponovnog suđenja do njegovog kraja, cijeli proces okončati u roku od šest mjeseci - zaključuje odvjetnik Jelušić.