Španjolski ratni reporteri, posljednji strani novinari koji su izvještavali iz Vukovara u jesen 1991. godine, u srijedu su preko društvenih mreža odali počast poginulim hrvatskim braniteljima i civilima te se prisjetili boravka u opkoljenom gradu.
Pogledajte video: Vukovar 29 godina poslije
Hrvatski Alamo
- Bio je to hrvatski Alamo. Šačica slabonaoružanih hrvatskih branitelja suprotstavila se paklenoj jugoslavenskoj mašineriji i srpskim militantima. Danas se navršava 29 godina od pada Vukovara. Opsada je trajala tri mjeseca - napisao je Gervasio Sánchez, novinar i fotograf Heraldo de Aragóna, preko Twittera gdje je objavio fotografije hrvatskih branitelja i civila.
- Sve opsade su žestoke. No ona u Vukovaru bila je brutalna jer je bolnica bila jedan od glavnih ciljeva aviona, iz kojih su bacali bombe, te teške artiljerije. Nikada neću zaboraviti lica ljudi s kojima sam bio ondje a koje su kasnije poubijali - dodao je Sánchez.
"Hrvatski Alamo", osvanulo je na naslovnici dnevnih novina Heraldo de Aragón 22. rujna 1991.
Njegov tekst, kojeg je uspio izdiktirati preko jedinog raspoloživog telefona u opkoljenom Vukovaru, postat će jedan od najpoznatijih novinarskih radova u Španjolskoj iz tog vremena.
Vidio sam strah
- Bila je to svjetska ekskluziva - napomenuo je Sánchez.
- Još uvijek ne znam kako sam ga uspio dovršiti. Kada je isteklo 10 minuta, hrvatski novinari koji su također čekali na javljanje već su bili nervozni.
Bitka za utvrdu Alamo iz 1836. u Texasu, gdje su izginuli gotovo svi njeni branitelji, poslužila je Sánchezu da dočara situaciju i hrabrost hrvatskih branitelja na udaru daleko brojnije srpske vojske.
- Bio sam boravio tjedan dana u Hrvatskoj, vidio sam strah u jadranskim primorskim gradovima. Hoteli su bili puni izbjeglica. Paramilitarne srpske postojbe uz podršku jugoslavenske vojske istjerale su desetke tisuća Hrvata iz kuća a onda ih zapalili. No moja opsesija bio je Vukovar, taj dragulj za novinare - napisao je Sánchez, dobitnik španjolske novinarske nagrade Ortega y Gasset te 2009. priznanja Rey de España.
- Vukovar je bio najbombardiraniji hrvatski grad, a njegov obruč se stezao iz dana u dan. Doznao sam nevjerojatne priče o patnji. No rijetki si bili novinari koji su se nalazili ondje - napomenuo je.
Četvorica španjolskih reportera bili su među posljednjim novinarima koji su zajedno kroz kukurizište uspjeli izaći iz grada krajem rujna. Dva ili tri dana kasnije grad je bio potpuno odsječen.
Uz Sáncheza ondje je bio Arturo Perez-Reverte, trenutno najpoznatiji španjolski pisac s najviše prodanih knjiga u 2019., snimatelj José Luis Márquez, te televizijski novinar Alberto Peláez.
'Svake me godine obuzmu emocije na današnji dan'
Péreza-Revertea, koji je tijekom 21 godine izvještavao za španjolsku javnu televiziju TVE sa svjetskih ratišta, svake godine obuzmu emocije na današnji dan.
On je još u ponedjeljak na Twitteru, gdje ga prati 2,2 milijuna osoba, objavio video isječak hrvatskih vojnika gdje jedan od njih podiže dva prsta u znak pobjede.
- Ovaj mjesec se obilježava točno 29 godina od bitke za Vukovar. Jučer me je nazvao jedan hrvatski prijatelj i podsjetio me", napisao je Pérez-Reverte. Svojedobno je objavio knjigu "Teritorij Komanča" (Territorio Comanche) u kojoj je govorio o novinarskim događajima tijekom rata.
Na Twitteru je u ponedjeljak objavio tekst, dnevnički zapis u kojem se prisjetio izlaska iz Vukovara.
- Bili su to loši dani. Posebno za one unutra. U okruženom, bombardiranom gradu. Bez nade. Nekoliko dana kasnije srpske trupe će u ući u grad a svi hrvatski ratni zarobljenici, uključujući ranjenike, bit će poubijani i bačeni u zajedničku jamu - napisao je Pérez-Reverte.
- S mnogim tim mladima, a sada mrtvima, doživjeli smo brojne zgode. Snimali smo ih dok razgovaraju, dok se odmaraju i bore. To su Gruber, Ivo, Sexy Simbol, Nilo, mali Rado...Tada su nam postali gotovo prijatelji. Ma, bez ovoga "gotovo". Mjesec i pol dana su se pojavljivali u našem televizijskom dnevniku (...). Pušili smo njihove cigarete, ili češće oni naše. Dijelili smo hranu. A sada je došao posljednji put, jer moramo otići odande. Pozdravili smo se sa preživjelima jer se više nećemo moći vratiti. To znamo mi, a znaju i oni. Srpski tenkovi se sve više približavaju, srpska artiljerija je nekoliko ulica od centra i sve uništava (...).
Gervasio Sánchez napominje kako "Pérez-Reverte nikada nije zaboravio te tjedne u Hrvatskoj".
- A još manje dane užasa u Vukovaru. Bili smo jedni od rijetkih koju su neozlijeđeni ušli i izašli odande - napisao je.
Nikada se nije vratio u Vukovar
Njih dvojica su se upoznala tada u Hrvatskoj pa zajedno otišli u Osijek, a onda i Vukovar.
Danas su veliki prijatelji te pričaju o Vukovaru kada se sretnu.
Gervasio Sánchez je kasnije izvještavao iz BiH, Kosova, Afganistana i Sierra Leonea. Ovaj mjesec je pripremio za objavu knjigu fotografija "Pandemija - pogledi jedne tragedije" u kojoj su fotografije osoba iz Španjolske i Latinske Amerike tijekom krize s koronavirusom. Pérez-Reverte je poslije izvještavao iz ratne BiH pa 1994. okončao novinarsku karijeru. Ovaj mjesec je objavio novu novelu "Vatrena linija", roman smješten u vrijeme Španjolskog građanskog rata od 1936. do 1939. Nikada se nije vratio u Vukovar.
Gervasio Sánchez je, međutim, posjetio Vukovar 22 godine kasnije.
- Da, 2013. sam posjetio Vukovar sa suprugom i sinom. Prvo što sam učinio približio sam se hotelu Dunav. S druge strane je jugoslavenska artiljerija tjednima bombardirala grad sve dok nije srušila i posljednju kuću - rekao je u telefonskom razgovoru.
- Htio sam posjetiti podzemnu kupaonicu gdje smo provodili noći no hotel je bio zatvoren. Posjetili smo bolnicu gdje sam viđao dramatične slike. Sjećam se kako su samo jedan stratac i jedan dječak skrivali lica ispod deka kada bi se čule eksplozija. Ostali su se bili navikli. Vani je bilo 15 mrtvih tijela prekrivenih plastičnim vrećama. Dvije žene su pregledavale tijela tražeći nekoga. Jedna je bolno jauknula na sav glas kada je pronašla svoju mladu kćerku koju je ubio snajperist.
Napisao je kako su on i španjolski kolege vidjeli i druge ubijene žene.
U podrumu hotela "Dunav" su Sánchez, sa svojom pancirkom koju mu je "teškom mukom kupio" Heraldo de Aragón, te veteran ratnog izvještavanja Pérez-Reverte spavali pokraj toaleta gdje je vonjalo po mokraći i povraćanju.
'Nismo spavali, topovima su razarali grad'
- Hrvatski vojnici, koji su tada obožavali strane novinare, donijeli su nam nekoliko boca viskija i rakije. Nikada ne pijem u takvim situacijama jer je važno zadržati svijest i reflekse u ratu. No neke kolege su 'ispali iz cipela'. Bilo je, naime, teško zaspati jer su topovima razarali grad - ispričao je Sánchez.
Pérez-Reverte je tada krenuo prema van ne bi li pronašao drugo mjesto za spavanje, a Sánchez uplašen za njegovu sigurnost krenuo je za njim.
- Nekoliko projektila pogodilo je gornje katove hotela. Buka je bila zaglušujuća. Zidovi su se tresli. Nije trebalo piti da bi se osjetio pijanim. Zabrinuo sam se i otišao potražiti Artura. Odbio je sići. Tada sam mu potpuno ozbiljan rekao: "Ostat ću s tobom, no ako me ubiju nikada ti to neću oprostiti".
- Te i ostalih anegdota sjetio sam se dok sam sa suprugom i sinom sjedio u Osijeku u restoranu gledajući Dravu. Konobari se tada nisu rodili ili su bili djeca.
Sinu je pokazao od kuda je izvještavao tijekom rata.
U Vukovaru je posljednji put bio u rujnu 2018. s grupom od 22 turista a u srpnju ponovo planira otići ondje, bude li se moglo zbog koronavirusa. Također namjerava obići i druga mjesta stradavanja u Hrvatskoj i BiH, poput Srebrenice i Jasenovca, te gradove poput Osijeka, Mostara, Zadra...
- Tijekom karijere sam izvještavao s raznih ratišta diljem svijeta, ali rat u bivšoj Jugoslaviji je bio neshvatljivo brutalan - rekao je Sánchez.
- Nadam se da ću iduće godine, na 30. obljetnicu, ponovo biti u Vukovaru.