Prvo sam pomislila da se radi o potresu jer sam čula tutnjavu. I tako je bilo i drugi put. Došla sam da čuvam sestru, ni ona nije dobro, nije sposobna. Otišli smo u krevet i nismo znali što se dešava. Onda smo zajedno otišli u kuću mog brata koji je umro u ovim poplavama, s našom sestrom, mojom snahom i bratovim sinom. Svi su umrli, nema nikoga, ostao je samo jedan sin, ispričala je Alka Glušić (74) iz Donje Jablanice, koja je preživjela poplave, ali izgubila je dom i one najbliže.
POGLEDAJTE VIDEO VIJESTI:
Dodala je kako više nema nikoga.
- Izgubila sam četvero, nemam više nikoga, kuća mi je uništena, nema nikoga, nikoga... Što da vam kažem - rekla je uplakana Alka Glišić.
Suze, plač i nevjerica. Tako se mogao opisati dan u Jablanici. Spasioci su golim rukama, dok im je voda bila do grla, probijali do kuća za koje sumnjaju da su u njima ostali zarobljeni ljudi od poplave koja je bila u noći s četvrtka na petak. Teška mehanizacija je izvlačila kamenje, a kiša je nemilosrdno padala. Najmanje 17 poginulih, od čega samo na području Jablanice, najteže nastradalog mjesta, njih 13. Deseci ljudi smatraju se nestalima pa se strahuje da će se broj poginulih, nažalost, još povećavati. Na području Donje Jablanice u odronima je poginuo i bračni par, a spasioci su ih, kako se navodi, pronašli zagrljene.
Do Donje Jablanice koje je najteže stradalo u poplavama se nije moglo. Policija je sve ogradila kako bi bageri mogli izvlačiti kamenje koje je u mjestu završilo s obližnjeg kamenoloma. Kućama su se mogli vidjeti samo krovovi jer sve ostalo su prekrili mulj i teške gromade kamena.
Iz poplave se s troje djece jedva spasila i Ajla (28), koji žive u jednom manjem selu nadomak Jablanice. Nju je voda zatekla u snu, a iz kuće zbog mulja nije mogla izaći.
- Užasno se osjećam. Još uvijek ne mogu doći k sebi. Sva se tresem. Imam tri sina, od kojih najmlađi nema niti dvije godine. U toj noći se čula tutnjava pa sam mislila da grmi ili da je potres. Pogledala sam kroz prozor, ali se od kiše nije vidjelo ništa. Imam lak san pa nije bilo šanse da zaspim. U jednom trenutku se na kuću strovalilo kamenje i mulj. Tad sam poviknula mužu da moramo bježati odavde ili ćemo svi poginuti. Uzeli smo djecu, a muž je uzeo najmlađe, ali je mulj počeo ulaziti u kuću. Blokirao nam je put i vrata. Nismo mogli nikuda. Tad sam pomislila da je gotovo, da je ovo naš kraj - sa suzama u očima nam govori Ajla, koju je Crveni križ smjestio u hotel u Jablanici.
- Muž je s nogama zapeo u mulju. Nije se mogao pomaknuti. Ja sam djecu poslala drugu sobu, a onda sam mužu iskopavala noge iz mulja. Ništa nisam vidjela, sve sam radila instinktivno. Jako smo se uplašili, ali nismo mogli nikuda. Pobjegli smo u jednu sobu jer živimo u jednokatnici i molili smo Boga da ostanemo živi. To je bilo strašno. Tako smo izdržali dok se nije malo smirilo i dok nije počela zora pucati, onda smo pobjegli od tamo. Sve nam je uništeno, ali nam je glava na ramenima. Djeca su se jako uplašila te su plakala jer je to kamenje udaralo u kuću. Mislili smo da će nam sve pasti na glavu - u dahu nam dalje govori Ajla.
Dodala je kako je sretna što je živa i što su joj djeca dobro, ali te sreće nije bila njena prijateljica koja je poginula.
- Bila je trudna, a nije imala niti 30 godina. Potresena sam. Užasno, užasno - dodala je Ajla.
Još jedan mještanin Donje Jablanice kojeg smo zatekli kako nabavlja namirnice u obližnjem dućanu nam je rekao da je sve zvučalo kao potres.
- Prvo se čuo gromoglasan zvuk, kao da se nešto probija, minira... A onda je krenula cijela kalvarija. Voda je dolazila s kamenjem i zemljom. To je bilo strašno za gledati. Sve je uništeno, baš sve... Kad se razdanilo, vidjeli smo da je kamenje stiglo iz tog kamenoloma. To su ogromni komadi stijene. Cijelo brdo nam je završilo u našem mjestu - govori nam Enes.
Jedna od preživjelih je i Lejla Zalihić, mještanka Buturović Polja kod Konjica koja je u cijelom kaosu spasila svoju kćer.
- Muž, 13-godišnja kći i ja smo zaspali, a svekrva je bila na drugom katu. Susjed nas je nazvao i rekao da pobjegnemo jer će nam kuća poplaviti. Izašli smo na prozor i vidjeli da voda dolazi. Popeli smo se na drugi kat, a voda je sve više dolazila. Osjetili smo kad se kuća jako zaljuljala jednom, pa drugi put i treći put se srušila, a i mi smo propali zajedno s njom. Sjećam se da sam čula vriske svog muža, svekrve i kćerke i više se ničega ne sjećam - rekla je Lejla te odmah nastavila:
- Moja kći je primijetila svjetlo od telefona u mojoj ruci i počela me dozivati. Nisam mogla doći do nje od drva, stvari, kućanskih aparata. Gurala sam ih, ronila ispod, prelazila iznad njih kako bi došla do nje. Kad sam je našla, vukla sam je za sobom, preteško je bilo. Kroz šumu smo izašli pokušavajući doći do prve kuće koja nije poplavljena kako bismo se presvukli i došli sebi - rekla je Lejla za Dnevni avaz. Njena svekrva se još vodi kao nestala.
Jedan od heroja Jablanice su imam Semir Jahić i njegova supruga Amra, koji su spasili sedmero ljudi.
- Supruga Amra je ostala budna kako bi se još malo igrala s 4-godišnjim sinom, a oko pola jedan me probudio plač djeteta, valjda ga je probudio udar vode. Supruga je govorila da nam bujica odnosi automobil, vidjela je s balkonskog prozora. U tom trenutku netko je zvonio, vidjeli smo da su susjedi kojima je kuća već bila poplavljena. Oni su došli tu, obratili se, prva adresa smo bili jer smo bili na višem katu. Otvorili smo im vrata ne znajući što se uopće događa, odnosno da su razmjeri katastrofe toliki - rekao je Semir i otkrio kako je jednog mještanina odnijela voda.
- Uspio je spasiti sve svoje ukućane, ali, nažalost, još uvijek nije pronađeno njegovo tijelo, je li se negdje spasio. Kada smo vidjeli da voda već prodire do tavana, jedino je bilo ili čekati smrt na tavanu ili skakati, poginuti pokušavajući ili čekajući... Odlučili smo pokušati se spasiti tako što ćemo izaći s tavana. U tom trenutku smo vidjeli kompresor od susjeda koji ima vulkanizersku radionicu. Taj kompresor nas je spasio i preko njega smo plivali i doplivali do kupole džamije - rekao je Semir.
Supruga je, kaže on, napravila najveći dio posla.
- Moram pohvaliti suprugu koja je odradila sigurno i veći posao od mene jer je s malim djetetom preplivala do džamije, a potom do kuće iznad, koja nije bila poplavljena i koja je bila u tom trenutku jedini spas za nas. Supruga i sin su se prebacili do te kuće, a mi smo sa susjedima ostali na kupoli jer je u tom trenutku počela padati možda i najjača kiša te večeri. Tu smo na džamijskoj kupoli ostali možda do šest kada su došli pripadnici gorske službe spašavanja i civilne zaštite - zaključio je.
U većim mjestima i gradovima se život polako normalizirao, ali do brojnih sela se ni jučer nije moglo, Ceste u zatrpane kamenjima, a u brojnim selima jučer nije bilo vode ni struje. Volonteri su se probijali do njih kako bi im odnijeli vodu. U Donjoj Jablanici, koja je najviše pogođena poplavom, evakuirano se cijelo stanovništvo, osim dvije obitelji koje su same odbile otići iz svojih kuća. Posebice problematičan je bio put do sela Dusina u kojemu se nalazio dom za smještaj djece s posebnim potrebama, Cesta je bila neprohodna pa su jučer cijeli dan radili na čišćenju te ceste.
U pomoć službama u BiH su stigli i pripadnici Hrvatske gorske službe spašavanja. Na područje pogođeno poplavama i odronima sinoć se uputilo 11 pripadnika HGSS-a s 4 terenska vozila i 2 plovila iz stanica Šibenik, Dubrovnik i Orebić, te pas Zara koji će pomoći u potrazi za nestalima.