Prvog dana akcije snage hrvatske posebne policije na području Velebita izvele su prodor prema Gračacu, dok su Hrvatske postrojbe iz smjera Dinare došle nadomak Kninu.
- Nakon početka napada krajinski predsjednik Martić tražio je od Slobodana Miloševića da Beograd poduzme korake kojima bi zaustavio hrvatski napad, odnosno da Beograd barem zaprijeti Zagrebu da obustavi akciju, ali nije dobio pozitivan odgovor. Jedan očevidac, koji je došao u ured generala Mrkšića u Kninu, ovako je opisao te događaje:
U uglu za sporednim stolićem sjedio je Milan Martić u uniformi. Ispred njega je bila napunjena pepeljara i nekoliko već ispražnjenih kutija cigareta. Imao je tamne podočnjake i djelovao kao čovjek koji nije dugo spavao(...) Martić je tražio da mu se obezbjedi telefonska veza i bio je bijesan na Miloševića.(...) U neko doba Martić je dobio vezu sa Branom Crnčevićem koji mu je navodno rekao da će razgovarati sa Miloševićem oko vojne pomoći. Međutim Crnčevićeve vijesti su ga još više razočarale i razbjesnile. Psovao je Miloševića i razočarano se jadao Crnčeviću - piše Nikica Barić u svojoj knjizi Srpska pobuna u Hrvatskoj 1990.-1995.
Očajničko traženje pomoći
Prvi kninski policajac očito je do samog kraja vjerovao da će pomoć iz Srbije stići. Iako mu je nekoliko mjeseci ranije dano do znanja da do toga neće doći.
Naime, neposredno nakon VRO Bljesak, predsjednik tzv. Republike Srpske Krajine, u panici ne znajući što dalje, napisao je pismo Miloševiću
- Neposredno nakon Bljeska Milan Martić obratio se Slobodanu Miloševiću, očajnički tražeći pomoć, a svoje pismo završio je pozivom 'Krajina vas treba'. Naveo je da među krajinskim Srbima vlada 'prošireno uvjerenje' da je 'srpsko pitanje izdano', i to ' od strane samih Srba'. Duž cijele Krajine šire se glasine o izdaji, te 'ljudi s nevjericom zaključuju da nas je zaboravila i Srbija i Republika Srpska'...Martić je smatrao da bi se potpuno poljuljano samopouzdanje moglo vratiti ako bi se u Krajinu privremeno uputilo oko 2000 pripadnika Vojske Jugoslavije i MUP-a Republike Srbije.
Oni ne bi bili raspoređeni 'na prvu borbenu liniju', nego bi svojom prisutnošću u Benkovcu, Gračacu, Kninu, Petrinju, Slunju, i drugim mjestima 'povratili psihološku stabilnost stanovništva', a krajinskim vlastima dali vremena za 'saniranje i stabilizaciju stanja'. Martić je smatrao da će, ako se ne usvoji njegov prijedlog, 'za sve drugo biti kasno' - navodi Barić u svojoj knjizi.
Martić: 'Oficiri poslati iz Beograda prvi su napuštali svoja mjesta'
Dušan Viro u svojoj knjizi Slobodan Milošević- anatomija zločina navodi kako je Mile Martić u intervjuu Našoj Borbi poslije pada Krajine optužio je Slobodana Miloševića i 'njegove vjerne sluge' Borislava Mikelića i generala Milu Mrkšića za izdaju i pad Krajine:
'Oficiri poslati iz Beograda prvi su napuštali svoja mjesta. Nisu me pre odlaska ni obavijestili o otpočinjanju ofenzive. Ta sramna režija planirana je u Beogradu. Njen cilj bio je da izazove povlačenje vojske i napuštanje teritorije u Hrvatskoj'.
Optužio je i Miloševićevog 'povjernika' za 'Krajinu' Borisava Mikelića za pljačku 30 milijuna maraka 'državnog' novca. Na kraju intervjua rezignirano je rekao:
'Dugo sam vremena vjerovao da je Slobodan Milošević naš Bog koji će spasiti srpski narod. Nekada sam bio spreman da dam svoj život za njega'.