U jesen 2014. godine, nakon što je Milan Bandić uhićen u velikoj akciji policije i USKOK-a, novinari 24sata Ivan Pandžić i Jelena Badovinac istražili su djetinjstvo, mladost i tajne poslove zagrebačkog gradonačelnika te svoje materijale 2015. godine objavili u knjizi 'Ja, Milan'. 24sata vam ekskluzivno donosi feljton prema poglavljima iz tog bestsellera.
POPULARNOST KAO ŠTIT
-Ovo što je on sad napravio pokazuje da je on jedna izuzetna politička ličnost, reći će dr. Zdravko Tomac, objašnjavajući Bandićev drugi politički život nakon pobjede njegove lista na zadnjim izborima u Zagrebu. - On je u stvari na jedan još bolji i savršeniji način ponovio ono što smo mi napravili 1995. godine kad smo s nula šanse da osvojimo Zagreb napravili gradski savjet s 300 uglednih, većinom nestranačkih ljudi, sportaša, glumaca, profesora, akademika, gospodarstvenika. Ta snaga znanja, pameti i karizme bila je neki pokazatelj ljudima da smo na pravom putu. I Bandić je to sada napravio u još boljem obliku kroz listu za Gradsku skupštinu. S tim da je on uspio nešto što drugi ljudi možda ne bi, okupio je i tvrde desničare i 'jugoslavene-antifašiste', barem tako slove u javnosti, i Muslimane, i Srbe, i vjernike i nevjernike. Mislim da je to veliki Bandićev potez i da je on na taj način proveo Tuđmanovu politiku, zato on i jest 'Tuđmanovac'. Jer, Tuđman je to napravio 90-ih godina kad je shvatio da bez pomirbe, uključivanja svih koji žele hrvatsku državu, neće uspjeti. I Bandić je tu politiku proveo sad u Zagrebu u uvjetima kad je Hrvatska ponovno ideološki sukobljena, kad nas na sve načine dijele. I on ozbiljno misli da taj model treba i Hrvatska – konstatirao je Zdravko Tomac. No, upravo zbog svojih nacionalnih aspiracija, smatra, Bandić je postao meta napada sa svih strana.
POGLEDAJTE VIDEO: Komemoracija za Bandića
Do uhićenja se, međutim, Bandić – tvrde njegovi pristaše - uspješno odupirao svim pokušajima svog rušenja i diskreditacije, njegovim političkim protivnicima za sada nije pomoglo pozivanje na '200 kaznenih prijava', što je sintagma koja se veže uz njegovo ime. Nisu mu naštetile ni priče o tome da se fiktivno razveo od žene 1996. da bi imali pravo na stan u centru grada u kojem je živjela njezina baka. Uzalud su se njegovi protukandidati slikali ispred Jakuševca. Svaka riječ izrečena protiv Bandića njemu kao da je još više dizala rejting. Većina građana jednostavno ga doživljava kao 'čovjeka iz naroda' i nije pretjerano reći da ga vole, doživljavaju ga kao neku vrstu heroja.
- On je čovjek koji, kad se dijeli humanitarna pomoć, sam nosi te pakete djeci, on sam grabi lopatom, uživa da se nešto gradi, stvara, otvara. Voli biti među narodom, nema ni jedne vatrogasne zabave , ni jedne priredbe, ništa se u Zagrebu ne može dogoditi da tu nije Bandić. On ide ondje gdje inače političari ne idu. On je tip političara koji se narodu sviđa, i svoj je. Sjećam se kako smo hodali po Zagrebu i osnovali preko 200 terenskih organizacija SDP-a i stvarali mrežu. Kako smo išli s ljudima razgovarati, tako smo jedanput iz Gornjeg Grada do Trga bana Jelačića išli neprirodno dugo jer se u međuvremenu Bandić rukovao s jedno 500 ljudi. Svaki je nešto tražio od njega i svakom je rekao da dođe ujutro u njegov ured. I onda ljudi dođu. Kad dođete ujutro u Gradsko poglavarstvo, imate 50, 100 ljudi po raznim sobama i hodnicima koji čekaju gradonačelnika. I on nađe vremena da se svakim barem rukuje i onda ga dalje rasporedi. Tako da su ga ljudi prihvatili kao nekog tko je njihov, tko nije otuđeni ni bahati gospodin koji s prezirom gleda na sirotinju. On jednako razgovara s Romima i s akademicima. Kao i svaki čovjek, ima i mana, ali sad je stvorio o sebi jednu pozitivnu sliku koja je nadvladala negativnu i ja sad uživam slušati neke komentatore i ljude znajući što su govorili prije i kako su sada promijenili mišljenje. I dobro je da su promijenili mišljenje – zaključio je Tomac.
Zbog svojih karakteristika, Bandić je zapravo najčešće doživljavao izrugivanje i podsmjeh od strane svojih nekadašnjih stranačkih kolega. No, ti političari očito nisu shvaćali da ismijavanjem i podcjenjivanjem Milana Bandića podcjenjuju i njegovo biračko tijelo, ljude koji su glasali za njega. Kao odgovor na to možemo izvući jednu Bandićevu izjavu: 'Ne može naučiti biti čovjek, to ili jeste ili niste.'
KAPITALNI PROBLEM - GUP
Najveće i najsporniji potez gradske vlasti s gradonačelnikom u sjeni je bilo donošenje Generalnog urbanističkog plana. Plan koji je određivao gdje će se što graditi i kako će se grad razvijati je trebalo donijeti prvi puta u samostalnoj Hrvatskoj. Bio je to poligon za razvoj, ali i poligon za malverzacije jer su urbanistički planeri jednim potezom pera pretvaraju zapuštene oranice u građevinsko zemljište na kojem se mogu graditi neboderi.
HNS je vodio operaciju donošenja urbanističkog plana, a koliko je stručnosti bilo najbolje svjedoči da je mladi HNS-ov član Poglavarstva Mislav Žagar skraćenicu "kč. br." koja znači "katastarska čestica broj" na sjednici čitao kao "kućni broj". Bandić osobno i njegovi ljudi su ratovali s HNS-om oko prenamjena zemljišta iza kojih su stajale sumnje u kriminal, ali i bespravne gradnje. Bandić se snažno zalagao za legalizaciju bespravne gradnje, dok je HNS bio protiv. Marina Matulović Dropulić bila je ministrica graditeljstva i najavila je velika rušenje, pa i na Bandićevoj Peščenici.
- Ako treba stat ću pred bager! Dok smo mi na vlasti, neće se rušiti. Treba omogućiti tim ljudima koji su pobjegli od pakla rata samo s vrećicama u rukama i izgradili svoje domove da imaju legalan krov nad glavom – energično je govorio Bandić. I u potpunosti dobio simpatije većine javnosti.
Urbanistički plan donosio s u kaotičnom okružju i nikada neće biti jasno koliko je tada interesa progurano pod krinkom razvoja grada. Primjerice, dok je došao iz Poglavarstva u Skupštinu u njega je preko noći ugurana legalizacija katova Importanne galerije u Zagrebu. Zastupnici svih stranaka su amandmanima mijenjali zelene površine u građevinske, ali Bandić i njegovi su ispali puno pošteniji od HNS-ovaca.
Usred donošenja GUP-a i stalnih sukoba s partnerima Bandić je doživio moždani udar i završio u bolnici. Život mu je spasio tada stranački kolega i liječnik Rajko Ostojić koji je prvi primijetio da loše izgleda i uočio simptome. Javnost je vijest zatekla i prve dane je bilo potpuno neizvjesno hoće li se Bandić uopće oporaviti i vratiti na svoju političku funkciju. Nakon oporavka i rehabilitacije, vratio se još jači iako posljedice poput one da podriguje dok jede trpi i danas.
Bandić je moždani udar shvatio ozbiljno i od tad je sveo ispijanje alkohola na minimum, a promijenio je i prehranu koja je sadržavala više povrća. Osnovao je i zakladu za prevenciju moždanog udara i kada je slavio rođendan svima koji su mu htjeli donijeti dar, usmjeravao je da uplate novac na Zakladu. Nakon bolesti je počeo i svako jutro trčati po čemu je kasnije postao prepoznatljiv i pozivao je novinare da dolaze kod njega na stazu u šest ujutro i trče s njim ako žele razgovarati. Moždani udar koji je preživio je eksploatirao i u političke svrhe govoreći često kako mu je Bog poslao upozorenje, ali i da pokaže koliko je jak i da ga ništa neće spriječiti u radu.
- Čuo sam da su neki iz Poglavarstva otvorile šampanjac kada sam se ja borio za život. Mogu im reći da su se prerano poveselili – izjavio je nakon izlaska iz bolnice Bandić ciljajući na HNS-ovce.
Iako je bio na rehabilitaciji, zaustavio je prodaju velikog zemljišta u Novom Zagrebu trgovačkom centru koju je gurao HNS-ov Srećko Ferenčak, tajnik HNS-a koji je tada bio zadužen na gradsku imovinu. Umjesto prodaje "obiteljskog srebra" Bandić je obećavao stanove za mlade u Podbrežju. Oni nikada nisu izgrađeni, ali dogradonačelnik je opet ispao heroj koji je spriječio da privatni interesi nadvladaju gradske. Ferenčak će nakon nekog vremena pasti, a za sobom povući i popularnost čitave stranke kada je oporbeni zastupnik Tomislav Jelić otkrio da je zemljište koje je dobio od grada za gradnju doma za djecu, preprodao drugom trgovačkom lancu. Ta Afera Nanbudo ime je dobila po Nanbudo centru u kojem je tada bio Srećko Ferenčak i preko njega se zalagao u humanitarne svrhe. Ispalo je da su on i njegov kompanjon Petar Turković zaradili preko 10 milijuna na preprodaji zemljišta. Ferenčak je ludio zbog afere i ljutio se na novinare zašto potenciraju tu prodaju u kojoj je sve bilo čisto dok protiv Bandića nema nikakvih optužnica, primjerice za zamjenu zemljišta s Croatia Busom. Nije mu pomoglo. Ferenčak je kasnije završio s osudom, a Bandića je Državno odvjetništvo još godinama ostavilo na miru.
S rehabilitacije je Bandić povukao i drugi potez koji će, kasnije će se pokazati, u potpunosti uništiti kredibilitet HNS-a u glavnom gradu. Na njegovu inicijativu je osnovano povjerenstvo koje je trebalo utvrditi koliko je zelenih površina prenamijenjeno iz zelenih u građevinsko kroz GUP koji su predložili njegovi partneri. Povjerenstvo na čelu s njegovim prijateljem Zdravkom Tomcem je mjesecima skupljalo materijale i na kraju ustanovilo da je grad izgubio stotine tisuća zelenih površina. HNS se uzaludno pokušavao oprati, nakon svih afera, javnost ih je percipirala kao klijentelističku i kradljivu stranku.
S druge strane, Bandić je preko svog prijatelja Jelavića u miru progurao na listu prioriteta u GUP-u i trgovačke centre Konzuma za čiju izgradnju je kasnije i mijenjao zemljišta. Tu je počela i dobra suradnja s Agrokorom Ivice Todorića, koja će se kasnije manifestirati i tako da će Bandić u trećem mandatu donijeti odredbe po kojima će Todorićev dvorac u Podsljemenu postati legalan stambeni objekt. Veza s Ivicom Todorićem je bio opet Slobodan Ljubičić koji će od 2008. godine i voditi nekretninske investicije u Agrokoru, a koncern je osigurao prostore Bandiću u predsjedničkoj kampanji, tvrtka iz njihova sastava brinula se o zakupu oglasnog prostora, a jabuke i vodu koju je Bandić dijelio opet su bili iz Todorićeva koncerna.
SKANDAL S VLASTOM
Dok je dogradonačelnik Bandić je širio mrežu saveznika izvan Poglavarstva, unutar njega izgubio jednog. Iako je od početka bilo jasno da ju je Bandić predložio samo kako bi zadržao vlast, formalnoj gradonačelnici Vlasti Pavić ipak je sve više smetalo što Bandić preko svojih ljudi upravlja gradom, pa čak i bez savjetovanja s njom. Konstantno se sve godine žalila Ivici Račanu koji je stalno morao glumiti posrednika između nje i Bandića, ali to i nije bilo uspješno. Na Bandićevoj strani su bile sve organizacije o kojima je Račan ovisio i koje su držale SDP u gradu na vlasti i osiguravale neizmjerni broj glasova na parlamentarnim izborima. Račan je imao svojih problema s generalima, nezaposlenošću, stečajevima, HDZ-om. Pavić nije imala baš nikoga, a kako je opisao jedan Bandićevac "svjesna je da nema nikakav izborni legitimitet, da bi bez Milana bila nitko i ništa".
Pavić zaista nije bila prodorni materijal za gradonačelnicu. Vesna Pusić, ali i zagrebački "ženski lobi" HNS-a poput predsjednice skupštine Morane Paliković Gruden i Alenka Košiša Čičin Šain su zato rado prihvatili ulogu ramena za plakanje gradonačelnici i međusobno su si davali potporu u obuzdavanju Mikija.
I to je bilo prilično uzaludno u borbi s moćnom Bandićevom mašinerijom koju je stvarao u Zagrebu godinama. Kupnja stare zgrade Badela na Kvaternikovom trgu za 19 milijuna eura jedna je od onih stvari koje je gurao Bandić, a sasvim slučajno su njegovi suradnici Vidoje Bulum i vlasnički povezani s tom tvrtkom. Zgrada nikada nije privedena svrsi. Kupio je Bandić uz protivljenje HNS-a i Pavić i zgradu Ferimporta koju je darovao Sveučilištu i u kojoj je tak 2014. godine završena Glazbena akademija. Imao je više glasova u Poglavarstvu i sebi odanu Skupštinu u kojoj mu je oporba pružala potporu kada je zakazao HNS.
Pavić je pokušavala stopirati i niz sumnjivih kupovina zemljišta i za svaki posao tražila mišljenje DORH-a, što je Bandića dovodilo do ludila. Pavić je svjedočila i tučnjavi u svom uredu kada joj je njen šef poslao u ured Zdravka Mamića koji se tada uspinjao na društvenoj ljestvici i tek preuzeo Dinamo. Mamić je tada trebao dozvole za svoj dio nebodera Zagrebtower, ali omanji pročelnik za urbanizam Miljenko Mesić iz HNS-a nije htio pristati na dozvole jer se neboder protivio urbanističkim pravilima. Kada je Mamić počeo urlikati i prijetiti, suhonjavi Mesić je uzeo Mamićevu štaku koja je gazdi Dinama trebala zbog slomljene noge. I raspalio Mamića po glavi.
- Evo što mi rade! Pogledajte ovu sramotu – izletio je Mamić krvave glave pred začuđene novinare koji su čekali sjednicu Poglavarstva. Na kraju je sve dozvole dobio.
Koliko je Bandić dobro igrao zakulisne igre u svoju korist i tukao Pavić i HNS na svim poljima izuzetno dobro oslikavaju pregovori sa sindikatima u zagrebačkim tvrtkama. Kao dogradonačelnik za društvenu djelatnost, sasvim logično nije mogao voditi pregovarački tim, nego je to radio dogradonačelnik za gospodarstvo Stipe Tojčić iz HNS-a. Bili su to teški i mukotrpni pregovori u kojima su sindikati tražili povećanje plaća od 17 posto. Na sjednicama u Poglavarstvu, načelno su se partneri dogovorili da ne mogu popustit nerazumnim zahtjevima. Pavić je govorila da je to ucjena, Tojčić je uvjeravao javnost da grad nema novca i da su takve povišice nerealne.
Sve je eskaliralo i vozači u javnom prijevozu su najavili paralizu grada, grobari da neće ukopavati preminule. Tržnice su trebale ostati zatvorene. Grad je bio pred kolapsom. I tada, kao spasitelj dolazi Milan Bandić koji se čitavo vrijeme držao po strani. Poglavarstvo donosi odluku da se smjeni Tojčić i sve u svoje ruke preuzima Milan. Skoro preko noći uspijevaju se dogovoriti i spasiti grad. Bandić pristaje na skoro sve ono što je SDP bio protiv kad je pregovarao Tojčić. Povećanje plaće je manje, ali im osigurava konstantni rast iz godine u godinu. Radnici 23 tvrtke koje će kasnije prijeći u Holding, dobivaju vjerojatno najbolji ugovor u državi. Ironija je sudbine da je Slobodan Ljubičić 13 godina kasnije muku muči da ga raskine u trenutku kada je uhićen. Taj ugovor i dalje jamči i jubilarne nagrade i hrpu drugih privilegija pa vozač tramvaja u Zagrebu ima preko 7000 kuna plaće.
Pokazalo se veoma brzo da su mukotrpni pregovori bila igra u kojoj se nije žalilo novca da bi se pokazalo godinu dana prije izbora da samo Bandić može riješiti probleme, a da su Pavić i Tojčić potpuno nesposobni voditi grad. Dokazuje to činjenica da se glavni pregovarač i koordinator 50-ak sindikata i povjerenik SSSH Damir Gašparović učlanjuje u SDP nedugo nakon okončanja pregovora. Kada su ga novinari kasnije pitali je li sve bila unaprijed inscenirana igra u Bandićevu korist, kako bi se on pokazao spasiteljem grada od kolapsa, Gašparović nije direktno odgovarao.
- Osigurali smo tada najbolji mogući ugovor radnicima. A to je najvažnije, zar ne? - kazao je. Dolaskom Milanovića na vlast u SDP-u i Gašparović odlazi iz SDP-a. Radno mjesto mu je zadnjih par godina u Uredu za upravljanje hitnim situacijama Pavla Kalinića.
Rano je Bandić shvatio kakva su moćna poluga sindikati koje je redovito donirao za njihove igre i veselice, a sindikalnim vođama uvijek omogućavao da budu dobro situirani. Jedna stvar su bile javne presice, sasvim drugo ono što se događalo iza zatvorenih vrata.
HNS, Pavić, ali i svi Bandićevi protivnici dobili su priliku za konačni obračun 2004. godine, kada mu je nenadano ispao kostur iz ormara. Još dok je bio gradonačelnik potpisao je kupovinu zemljišta bivše mesne industrije Zagrepčanke od 100.000 četvornih metara. Bandić je kupio bivši pogon u Heinzelovoj ulici za 15 milijuna eura kada je nekada poznata mesna industrija otišla u stečaj. Samo što je zemljište bilo opterećeno s nevjerojatne 43 plombe onih tvrtki i vjerovnika koji su smatrali da je zemljište njihovo. Tri godine je Bandić uvjeravao da je sklopio dobar posao i da nema šansi da se itko od njih upiše kao vlasnik. A onda je sud donio odluku da zemljište pripada vinkovačkoj tvornici Krma na osnovu starih dugova. Kasnije se pokazalo da je taj dug bio fiktivan i upis vlasništva je poništen, ali kada je sud objavio da je grad izgubio zemlju, to je bio šok.
Bandića su napali sa svih strana da je protraćio 15 milijuna eura gradskog novca. Kao i obično, post festum se oglasio i Mladen Bajić opširnim dopisom kojim Vlastu Pavić upozorava da je sklopljen štetan posao jer je novac isplaćen a potpuno je upitno hoće li se Grad ikad upisati na zemljište.
Oporbeni Tomislav Jelić je dao dokumente u kojima se dokazivalo da bi Grad postao vlasnik i da nije kupovao zemljište jer je imao tužbu za dugovanja.
-Ako grad izgubi i lipe na tom zemljištu – vikao je Bandić, iselit ću iz Zagreba. Pritom je napravio još jedan politički presedan. U svim novinama je osvanuo oglas "Istina je!". U njemu se Bandić žestoko obrušio na sud i nazvao ga maltene kriminalnom organizacijom. Dobio je protiv sebe i suce.
- Ispričavam se svim pravosudnim djelatnicima – rekla je Vlasta Pavić koja je bila protiv objave oglasa. Bandić je prvi političar koji je kazneno gonjen zbog pritiska na pravosuđe zbog objave oglasa.
Osim svojih suradnika, imao je apsolutno sve protiv sebe. Radimir Čačić s kojim se sukobljavao s Bandićem jer on kočio njegov POS u Zagrebu je izjavio da HNS može nastaviti surađivati sa SDP-om samo ako Bandić bude smijenjen. Uz sve to, Bandić se zakucao se nevjerojatnim bezobrazlukom na sjednici Skupštine. Na zastupničko pitanje što će uraditi sa svojim zamjenikom koji je nanio štetu, Vlasta Pavić nije krenula braniti Bandića. Samo je rekla da čeka očitovanja DORH-a. Bandić je poludio.
- Tko si ti da govoriš o Zagrepčanci, p... ti materina – raspalio je u klupama Bandić po Pavić koja je tada pukla.
Skoro u suzama je napustila sjednicu. Novinarima je potvrdila da joj je psovao majku. Zakotrljao se novi skandal.
-Nikada to ne bih napravio. Posebno ne gradonačelnici jer ona je jedna nježna žena - branio se Bandić. Njegovu priču je javno potvrdio i njegov prijatelj Vidoje Bulum koji je kao tajnik sjedio uz Pavić i Bandića i nije bilo sumnje na čijoj će strani biti.
Pavić je odlučila dati niz intervjua medijima u kojima je rekla da više ne može tako raditi. Opet je ponudila svoju ostavku.
-Već više od dvije godine od pojedinaca iz SDP-a doživljavam slične reakcije. Pristala sam biti osobom koju se pred zagrebačkom javnošću želi prikazati kao nestručnu i nedoraslu funkciji koju obavlja. No odlučila sam da sad više neću šutjeti o onome što sam dvije godine stavljala pod tepih – ustvrdila je Pavić uz znakoviti dodatak da gradom ne može upravljati pojedinac kako mu se prohtije.
SAVEZ NEVOLJENIH
U SDP-u je rastao pritisak na Račana da ga makne i da ne nanosi više štete. Račan i Bandić nikada nisu bili u dobrim odnosima. Račan je bio upoznat sa svime mutnim poslovima i načinom vladanja svog zagrebačkog šefa. Čuvena je i njegova rečenica da Zagreb ne može funkcionirati na način da se Bandića zove kada je mačka zapela na drvetu.
-Kad god ga se pitalo kada će maknuti Bandića, on je odgovarao da još nije vrijeme. Ipak ga je držao dovoljno daleko od vrha stranke i nije mu dao ostvariti ambicije. Kada je Milan sklopio pakt s Mršićem za ulazak u predsjedništvo, Račan je izvukao njegovo pismo koje je poslao SDP-ovcima. U njemu je pisalo da mu se mogu obratiti kad bilo što trebaju. To je zaustavilo Bandićevo napredovanje – priča nam jedan SDP-ovac.
S druge strane, Bandić je itekako davao do znanja da bez njegova stranačke organizacije ni Račan ne može računati na svoje mjesto i da je on karika u SDP-u koja dobiva izbore. Ali baš nikada niste mogli čuti Bandića da on napada Račana, bio on premijer ili samo šef stranke. Imao je on druge taktike. Primjerice, onu na sjednici gradskog odbora nedugo nakon što je Račan izgubio vlast i premijer postao HDZ-ov Ivo Sanader. Kritike na Račana su sipali Bandićevi ljudi, pogotovo oni iz Foruma mladih. Tražili su promjene i micanje Račana. A onda su stariji kolege ipak rekli da treba biti jedinstven i na kraju je šef stranke podržan.
- Bila je to epizoda tipična za SDP. Bandić nije imao hrabrosti javno se suprotstaviti Račanu pa je svoje marionete instruirao da ga neizravno ponize, a potom ga jednoglasno podrže. Bandić je time i svojim sljedbenicima htio poručiti da Račanov stranački autoritet nipošto bezrezervno ne poštuje, iako mu se javno nikad ne usuđuje usprotiviti – prenio je Nacional izjave jednog Račanovca nakon tog sastanka.
Zbog takvih odnosa, svi Bandićevi protivnici su bili uvjereni da će Račan nakon afere Zagrepčanka podvući crtu. Vlast je bio izgubio, pa je vrijeme bilo idealno da i Zagrebu demonstrira onu "vlast možemo izgubiti, ali obraz ne". Nakon dugotrajnih sastanaka i razgovora s Bandićem, Račanu se očito nije dalo ulaziti u još jedan riskantni potez u predizbornoj godini.
- Bandić je dobio opomenu pred isključenje – završio je na svoj kompromisni način tad priču Račan.
Inzistirao je i na novom primirju Pavić i Bandića, da on nju više ne opstruira i blati, a da ona ne pokaže nikakve političke ambicije i ne kandidira se na izborima 2005. godine. Tek kasnije se pokazalo da je Bandić bio spreman na isključenje iz stranke. Osnovao je Zelene demokrate, novu stranku koja bi trebala biti odstupnica. Bandić je imao plan B, ali Račanov strah je rezultirao time da ju ne mora aktivirati.
Je li Račanov potez to bio pametan potez ili propuštanje prilike da SDP već tada krene drugim smjerom, bez bandićevštine? Zavisi pitaju li se Bandićevi pristalice ili protivnici. U svakom slučaju, Bandiću je dogovor s Vlastom i Ivicom omogućio mirno spremanje da konačno sam preuzme vlast u Zagrebu. Taktika u predizbornoj kampanji za izbore 2005. godine mogla bi se svesti da sve što je dobro u Zagrebu, Bandić pripiše sebi, a za ono loše prikaže HNS-ovce. Oni su pak cijelu svoju kampanju gradili na 'antibandićizmu' što se pokazalo kontraproduktivnim.
Miki nije propuštao niti jednu priliku da udara po njima kao jedinom pravom protivniku. Podsjetio je da su oni bili protiv besplatnih udžbenika koji su njegovim zalaganjem prvi puta uvedeni za sve osnovnoškolce i do danas su ostali jedna od stvari koje Zagrepčani izuzetno cijene. Podsjetio je i na sve afere, a sebe prikazao kao čovjeka kojeg su sprečavali da radi svoj posao i opstruirali u radu. Iako su SDP i HNS obećali još 2002. da će izgraditi spalionicu i riješiti problem smeća, Bandić se fokusirao na ono što je odrađeno. Spalionica nije ni danas izgrađena, ali je zato odlagalište otpada sanirano kroz tvrtku koji je vodio SDP-ovac, pa je Bandić uvijek isticao da su prvi sanirali smetlište. Bandić je napadao i Čačićev POS ističući kako je lagano graditi jeftine stanove kada Zagreb mora osigurati zemljište i sagraditi o svom trošku svu infrastrukturu, škole i javne objekte. Obećavao je svoj novi model stanogradnje koji će mladima omogućiti zaista jeftine stanove na bivšoj svinjogojskoj farmi koju nije htio prepustiti Čačiću za POS.
Bandiću tri mjeseca prije izbora uopće nije naštetilo što je otkriveno da se lažno razveo od supruge 1996. godine kako bi ona mogla otkupiti mali stan u ruševnoj kući u Preradovićevoj ulici u kojoj je bračni par nekada kratko živio zajedno s Vesninom bakom. Zakon je dopuštao otkup društvene imovine samo onima koji nemaju riješeno stambeno pitanje, a iako je već tada Bandićeva obitelj živjela u stanu od 75 četvornih metara u Bužanovoj, supruga Vesna se prikazala kao žena koja nema ništa svoje. Navela u zahtjevu za otkup kako je ona na toj adresi prijavljena od 1975. godine i kako u tom stanu neprekidno živi punih sedamnaest godina. Iako je i taj primjer pokazivalo kako je Bandić spreman lagati i prevariti institucije, većina birača je to vidjela kao priliku koju je iskoristio i koju bi iskoristili i mnogi drugi na njegovom mjestu. Protiv Bandića su i tada postojale samo najave optužnica i novinski članci koji su upozoravali na mutne poslove. On je kao i sve godine kasnije tvrdio da se radi o čistom podmetanju bez osnove. Birači su mu povjerovali.
Lista SDP-a Zagrebu na čelu s Bandićem ostvaruje te 2005. godine nezapamćen uspjeh. Trebao im je samo jedan zastupnik da imaju apsolutnu većinu.
-Za dobrim konjem se prašina diže – citirao je nakon pobjede Ivica Račan samog Bandića kada su ga novinari upitali da komentira dobar uspjeh gradonačelnika unatoč svim aferama.
HNS-ova lista koju je nosila Vesna Pusić je bio potučen do nogu. Bandić je tada prije izbora koalirao sa HSS-om i Strankom umirovljenika, ali to je bilo manje važno za veliki uspjeh. Osim Bandićeve prodornosti, na tim izborima su važna još dva detalja: pojava Tatjane Holjevac i ponašanje HDZ-a.
Politički prepredeni Bandić ništa nije htio prepustiti slučaju i po svaku cijenu je htio izbjeći da ponovno mora koalirati sa HNS-om. Znao je da ne može računati na glasove onih visokoobrazovanih koji su htjeli neko novo lice i koji su ostali razočarani ponašanjem građanske opcije Narodnjaka.
Prije izbora zato se iznenada na političkoj sceni pojavljuje Tatjana Holjevac, kćer legendarnog i omiljenog gradonačelnika Zagreba Većeslava Holjevca. Ona je bila visokoobrazovana, okrenuta poduzetništvu, simpatična i s iskustvom rada u telekomunikacijama. Vesna Pusić je dobila konkurenciju u trenutku kada je njena stranka u Zagrebu bila percipirana kao klijentelistička i grcala u aferama.
- Bilo je važno imati nekoga komu će se okrenuti svi oni koji ne vole Bandića, ali da ti glasovi ne odu HNS-u – otkrit će kasnije jedan SDP-ovac.
Holjevac osvaja tek nešto manje glasova od HNS-a i dobiva kao i oni – četiri zastupnika u Skupštini. Potpuno očekivano, ulazi u koaliciju sa SDP-om i Bandić je imao sigurnih 29 zastupnika za podršku. Holjevac postaje predsjednica Skupštine i najplaćenija hrvatska političarka jer je mjesečno uz plaću dobivala i naknade kao nezavisna, sveukupno preko 26.000 kuna. Osiguran joj je i gradski prostor u centru grada za rad. Nju je kasnije jako ljutila tvrdnja da je Bandićev projekt, ali uz manja neslaganja osiguravala mu je potporu sljedeće četiri godine.
HDZ na čelu s Ivom Sanaderom je u tom trenutku bio na vlasti godinu i pol i Bandić im je odgovarao u Zagrebu. Sanader na izbore nakon dugo nagovaranja gura ministricu graditeljstva, bivšu gradonačelnicu Marinu Matulović Dropulić. Ona je potpuno nevoljko ušla u tu utrku i nije predstavljala baš nikakvu opasnost za Bandića. Kao i kada je Matulović Dropulić bila gradonačelnica, ni u predizbornoj kampanji njih dvoje se nisu uopće žestoko sukobljavali. Tek će buduće godine pokazati kako su Bandić i Sanader u svojevrsnom političkom paktu o nenapadanju i da će Sanader čuvati leđa gradonačelniku u brojnim istragama protiv njega. U tom svijetlu treba gledati mlaku HDZ-ovu kampanju u Zagrebu. Marina je odradila kampanju reda radi i osvojila tek 15-ak posto glasova, dok su desniji birači otišli HSP-u koje je tada vodio Miroslav Rožić.
Kraj četvrtog dijela