Kad nam jednom obnove kuću, iznajmit ćemo ovo, smiju se Kata (64) i Vasilj (73) Kukoleća iz Majskih Poljana pokazujući na svoju montažnu kućicu u dvorištu ispred nekadašnjeg doma.

Nije za šaliti se, dodaje Vasilj, ali ništa drugo im nije preostalo. Polako, ali sigurno gube nadu da će ikad ponovno zajedno sjesti za stol i ručati u svojoj nekadašnjoj kuhinji u sad srušenoj kući.

- Pa Zagreb još nije obnovljen. O čemu da uopće pričamo, kakva obnova Banije? Neće toga biti ni iduće godine. Možda za deset godina, ali ni to ne vjerujem - kaže Kata.

Foto: Zeljko Hladika/PIXSELL U njima se, priznaju, miješaju i tuga i ljutnja. Svaki dan im je sve teže. I tako mjesecima. Razoran potres magnitude veće od šest stupnjeva, koji je gotovo potpuno uništio Petrinju i okolicu, a u Majskim Poljanama odnio i pet ljudskih života, Kata i Vasilj pamtit će zauvijek. Dok je treslo, Vasilj je uspio izaći iz kuće. Kata je unutra ostala zarobljena.

- Peć na drva je pala na mene i ostala sam pod njom, sama u kući. Vasilj je nekako uspio izaći. Nasreću, stajao je na stepenicama. Da je, ne daj Bože, izašao ispred kuće, dimnjak bi ga ubio - prisjeća se Kata.

TUGA KRAJ GLINE Očaj nakon potresa: Muž mi je umro, a onda se kuća srušila na mene. 180 dana živim bez vode

I ovako je dovoljno teško, kaže. Smatra da bez Vasilja ne bi izdržala. Pokazuju nam srušeni dimnjak ispred kuće, pa krov prepun rupa. Crijepa više nema nego što ima, daske su napuknute. Cigle su razbacane u dvorištu. Veliki blokovi, ostaci nekadašnjeg zida, leže na travi. Vasilj bi ih maknuo, kaže, ali je preslab. Teško hoda, oslanja se na štaku. Kad bi imao nekoga da mu pomogne, mogao bi počistiti. On i Kata vode nas oko kuće. Stražnji zid nekadašnjeg doma prošaran je velikim pukotinama.

Foto: Zeljko Hladika/PIXSELL - Nama je ‘97. u potresu popucao taj zid, a kad je u prosincu treslo, proširilo je postojeću rupu. Vidite da sad možete doslovno ruku unutra staviti koliko je to široko - pokazuje nam Kata. Vasilj otvara podrumska vrata, ulaz u jedinu prostoriju koju ne žele srušiti. U podrumu imaju pumpu za vodu.

OČAJ NA BANOVINI Pejakovići iz Strašnika: 'Zimu ćemo provesti u našoj kući, pa makar nas sve skupa zatrpalo'

- Bazen broji 5000 litara, mogu se svaki dan kupati, kao da sam na moru - smije se Vasilj. Prosinački potres iselio ih je iz kuće u kojoj žive već desetljećima. Kata se tu udala, a Vasilj oduvijek živi u Majskim Poljanama. Pokazuje nam ostatke srušene drvene kuće preko puta ceste. Tamo se rodio. Nakon potresa su neko vrijeme živjeli u kontejneru, a onda ubrzo iz donacija dobili montažnu kućicu.

Foto: Zeljko Hladika/PIXSELL - Nakon što smo nju dobili, više nitko nije došao ni pitati za nas. Poslije potresa pomagali su samo dobri ljudi, nitko drugi. Država nam ništa nije dala. Da nismo tu bili mi ljudi jedni za druge, ne znam što bi bilo - ističu.

Okućnicu oko montažnog doma ispunili su cvijećem. Dašak je to sreće u cijelom ovom hororu, ističu. Kata i Vasilj žive od njegove mirovine i novčane pomoći koju ona prima nakon transplantacije jetre. Pokazuju nam i montažnu kućicu iznutra. Dvije sobice, kuhinja, kupaonica i mali WC.

Foto: Zeljko Hladika/PIXSELL - Nije to loše. Vidite da imamo privatnu kupaonicu kraj sobe i još jednu veću. Pa mi zapravo imamo pravi luksuz - smije se Vasilj. U montažnoj kućici spojeni su na struju i vodu. Ljeti se hlade, a zimi griju klimom. I kako ističu, nije da se baš ništa ne obnavlja u Majskim Poljanama.

- Evo, sad nam asfaltiraju cestu kroz selo. Kad to završe, valjda će početi obnavljati kuće - govori nam Kata, a Vasilj, pomalo u očaju, zaključuje: “E pa da, i onda će opet zeznuti cestu pa morati to ponovno obnavljati”.