Remorker dug 50-ak metara našao se usred uragana Lorenzo prije nekoliko dana i potonuo usred Atlantika.
- Nitko nas nije nazvao iz kompanije. Daj Bože da to nije moj sin... Daj Bože! - rekao nam je kroz suze Dinov uzrujani otac Mario Miškić, koji sa suprugom Natašom živi na Žirju, otoku u šibenskom arhipelagu. Donedavno je tamo živio i prekooceanski kapetan Dino, prije nego što je s obitelji kupio stan i preselio se u Šibenik.
POGLEDAJTE VIDEOVIJESTI:
I Dinov tata Mario svojedobno je “tukao more” - 41 godinu bio je kuhar na brodu prije nego što je otišao u zasluženu mirovinu. Njegov sin Dino kao mali je prigrlio očevu ljubav prema moru, zavolio je brodove i kasnije postao pomorac.
- Završio je srednju pomorsku školu u Šibeniku, a Pomorski fakultet u Splitu. Odmah nakon toga ukrcao se na brod, kao treći ili drugi časnik, ne sjećam se više - rekao je Mario Miškić o sinu. Dodao je kako obitelj još ima nade.
Javio se na telefon iščekujući nove vijesti, pun zahvalnosti za nastojanja da se potraga ne prekine. Jer splav u kakvoj je završio njegov sin može bez problema sačuvati živu glavu brodolomcu punih deset dana, a očekuje se da bi se moglo preživjeti i mjesec dana. Mario poznaje more, sve što se može očekivati i čemu se čovjek na moru može nadati.
- Bilo je lipih dana, a bilo je i grubih - prisjetio se nekadašnji mornar. U nepojmljivoj boli koju prolazi posljednjih dana, duboko je uzdahnuo pa nastavio.
- Majci mu je najteže, jadna ona. Stalno govori da je živ, da osjeća da je živ. Daj Bože, daj Bože, svi se tome nadamo - kazao nam je Mario. Telefon obitelji Miškić stalno zvoni. Svi žele znati novosti i izraziti podršku, pa se Miškićevi na većinu poziva ni ne javljaju.
Mještani Žirja ispričali su nam kako je Mario Miškić plovio svjetskim morima upravo zato da bi bio u mogućnosti školovati sina jer nisu bili imućna obitelj. Na Žirju dodaju i kako je Dinov tata Mario iznimno ponosan što je usprkos neprilikama uspio školovati dijete i time mu omogućiti bolju budućnost, ali i na činjenicu što je nakon zapošljavanja na brodu njegov Dino odmah počeo financijski pomagati svoje roditelje. Mario uvijek hvali sina i ističe da nesebično pomaže roditeljima.
Brod je bio u slabom tehničkom stanju
U Las Palmasu je bilo puno problema, popravaka i zavarivanja broda. Brod je bio u slabom tehničkom stanju. Moj otac ostao je nakon popravaka na brodu kao mehaničar kako bi mogao dovršiti posao tijekom tranzita prema Gvajani, objavio je u Facebook grupi “Bourbon Rhode” Andrej Morozov, čiji je tata Igor Morozov jedan od trojice članova posade koji su se uspjeli spasiti u čamcu za spašavanje. Objavom, koju je poslije obrisao, Igor je potvrdio sumnje i nagađanja kako brod Bourbon Rhode, koji je u trenutku havarije bio na otprilike 1200 nautičkih milja od otoka Martiniquea, nije bio potpuno tehnički ispravan.
U međuvremenu se redakciji portala morski.hr javio upravitelj stroja iz Rijeke koji također ima dugogodišnje iskustvo s nekoliko sličnih brodova, no upravo je na Bourbon Rhodeu provodio svoje pomorske dane prije deset godina. Za morski.hr otkrio je što je sve moglo poći po zlu.
- Kad sam ja upravljao pogonskim strojem, brod je imao tek tri godine i bio je dobar. No previše komplicirana propulzija s dva azimuta i površna dokovanja mogući su uzrok ove tragedije. Seabulk i Tide water imaju europske gradnje ovog tipa brodova i oni plove i više od 30 godina. Kina i Singapur ne grade takve brodove. A ovaj brod su gradili u Singapuru – ispričao je pomorac, koji je zbog delikatnih detalja koje je iznio ipak htio ostati anoniman.
– Evo vam sestrinski brod Rhode Rhesos, koji je također 2006. godište i još plovi. Najvažnija razlika je da brod s azimut propulzijom nema timuna (kormila). Azimut rotira 360 stupnjeva i upravlja brodom kao barka s izvanbrodskim motorom. Dakle, bez timuna u olujnom nevremenu si mrtav! Mislim da se Bourbon Rhode prije potonuća prevrnuo, jednako kao Bourbon Dolphin 2007. godine – naveo je pomorac, koji je tvrtku Bourbon Offshore napustio prije osam godina.
- Bourbon je oko 2005. počeo s kvalitete prelaziti na kvantitetu. Puno je kineske gradnje u seriji Bourbon Libertyja, a to je promašaj. Veliki troškovi održavanja i pad primanja, doveli su do migracija posade - ispričao je za morski.hr te dodao kako brodovi uspijevaju proći europske sigurnosne standarde jer su u trenutku kontrole ispravni.
- Prolaze po sistemu ‘drži vodu dok majstori odu’. Žurba, štednja i korupcija. Ne srede brod kako bi trebali, pa brod ode na more nespreman - ispričao je pomorac.
U Facebook grupi “Lako njemu on je pomorac” mnogi hrvatski mornari, časnici, zapovjednici, dočasnici i kapetani pišu kako su uvjeti u kojima Hrvati rade na prekooceanskim brodovima mnogih svjetskih kompanija zapravo vrlo loši i nadasve neadekvatni i nesigurni.
- Sjete nas se tek kad je ovakva tragedija u pitanju. Inače mi kao ljudi ne postojimo. Država nas uvažava samo kroz doprinose i poreze. Pomorstvo je palo na najniže grane - piše jedan pomorac. Drugi dodaje kako je devet godina plovio Bourbonom kao kapetan, ali je naposljetku otišao zbog rasula u firmi.