Djeca poput mog Luke, koji ima autizam, u sustavu su diskriminirana djeca, jer nemaju jednaku podršku kao djeca uobičajenog razvoja - ogorčena je Jelena Vlahović iz Metkovića, majka šestogodišnjeg dječaka o kojem smo pisali u listopadu. Tad je, podsjetimo, u gradskom vrtiću dobio pravo boravka od samo pola sata tri puta tjedno, u predškolskom programu vrtića. Roditelji su dječaka u redovan program pokušavali upisati tri godine, odbijani su. Na kraju je dobio predškolski program, jer je obavezan, po pola sata. Lukina je priča zato punila novinske stupce.
- Sad u vrtić ide tri puta tjedno na tri sata, i vidimo veliki napredak na njemu - puno više priča, a da ne govorimo o tome koliko je zadovoljan što više nije samo s nama kod kuće nego sa svojim vršnjacima, prijateljima. Kad ga vodimo u vrtić kaže nam da će 'ići i sutra', ali ne može ići svakoga dana. Kao roditelji se pitamo zašto naše dijete u vrtić ne može svakoga dana, na četiri sata, kaže majka.
- Jer bi to bilo dobro za njega. Ali u redovan program ne može ići jer nema dovoljno bodova. A nema bodove jer nema roditelje koji su zaposleni. Ja sam roditelj njegovatelj djeteta s autizmom, tata mu je u mirovini, i zato naše dijete ne može u redovan program, objašnjava Jelena taj administrativni apsurd. Sustav, drugim riječima, ne misli na dijete, kojem vrtić čini dobro, i treba mu, nego broji bodove roditeljima. Samo ako oboje rade, dijete može biti upisano. Nema veze što majka radi kao djetetova njegovateljica. Luka je ovisan o pomoći, nosi i pelene.
- Da bi išao u vrtić svakoga dana na, recimo, četiri sata, ja bih morala prekinuti status roditelja njegovatelja, a otac mu ne bi smio biti umirovljenik? To je suludo, kaže mama Jelena.
Kako za 24sata odgovara ravnateljica Dječjeg vrtića Metković Julijana Bebić, pri upisu u redoviti program "nisu mogli udovoljiti svim zahtjevima roditelja zbog ograničenog broja slobodnih mjesta. Dječak je ostao na listi čekanja, i ispred njega su i druga djeca koja čekaju na upis. Budući da je dječak predškolskog uzrasta, upisan je u obavezni program predškole u trajanju od 250 sati, organiziran tri puta tjedno po tri sata za svu djecu uključenu u taj program. U periodu adaptacije uključivalo ga se postepeno od pola sata, do tri, koliko upravo boravi".
- U mogućnosti smo organizirati razliku sati koju u periodu adaptacije nije odradio, tako da dječak neće biti zakinut, kaže ravnateljica. Majka dječaka napominje kako će Luka vjerojatno dobiti odgodu polaska u školu, pa od sljedeće jeseni, što, opet u vrtiću boraviti najviše devet sati tjedno?
- Vrtić nije želja roditelja već pravo djeteta. Djeci s autizmom krše se prava na svakome koraku. U koga će sustav upirati prstom ako dijete ode u regresiju, hoćemo li tad zvati ministra, koga? Ako dijete ne prođe proces u vrtićkoj sredini, u skupini, svakodnevno, neće se moći integrirati u školsko okruženje. Iduće godine Luka treba u školu, vjerojatno će to biti odgođeno, i što tad, opet u predškolski program od devet sati tjedno, kaže i Suzana Rešetar, predsjednica udruga Sjena za djecu i odrasle s teškoćama.
- Sustav će onda reći da nije socijaliziran, da je agresivan? Tko će biti kriv za to, zar roditelji koji ga tri godine pokušavaju upisati u redovan program? Kad se ne bude kasnije mogao integrirati, pojavit će se svita mudraca i reći: Hajde, Luka, nisi za nas, idi u tamo nekakvu ustanovu..., govori Rešetar. Da su dječaka u redovan vrtić htjeli upisati, mogli su puno prije, dodaje. "Nisu, pa sad samo traže izgovore", zaključuje. Priča sustava da je nešto "u najboljem interesu djeteta" samo je forma, jer se upropaštava djecu koja ništa nisu kriva, dodaje.
Za komentar smo pitali i gardonačelnika Metkovića, Dalibora Milana. "Moramo se držati onoga što kažu zakon i pravilnici", odgovara, no zamislio se, prizao nam je, nad činjenicom da dječak u vrtić svakoga dana ne može jer ima majku njegovateljicu i oca umirovljenika pa ne ostvaruje bodove za upis.