Radim u srednjoj strukovnoj školi, a ono zbog čega često budem žalosna i ljuta je to što učenici srednjih strukovnih škola često nisu ambiciozni. Kada s učenicima prvi sat uspostavite jasna pravila i jasne kriterije, i kada se držite tih pravila i kriterija onda se ne smije odustati, naglasila je gošća emisije Nedjeljom u 2 profesorica iz Vukovara Lilijana Radobuljac
Progovorila je i o skandalu koji je potresao Klasičnu gimnaziju u Zagrebu tvrdeći da još uvijek javnost nije dobila odgovore na mnoga ključna pitanja u tom slučaju.
- Interesira me je li ravnateljica Klasične gimnazije odgovorila na e-mail gospođi Milanović? Zašto nismo vidjeli taj mail? Predmetna nastavnica u E-dnevniku ne može sama promijeniti ocjenu, dakle ocjenu je promijenio administrator E-dnevnika. Uvijek, pri takvim promjenama, ispuni se nekakav službeni ili poluslužbeni formular u kojem se obrazloži promjena ocijene. Je li gospođa Milanović ikada bila na informacijama kod predmetne profesorice. Svaki predmetni nastavnik mora imati službeni termin za informacije. Također, nije mi jasno što se dogodilo s latinskim jezikom, čije su ocijene isto promijenjene, i zašto za to nije dobivena jednaka sankcija - upitala je.
Profesorica hrvatskog jezika i književnosti objasnila je kako među svojim učenicima po položaju ramena prepoznaje one koji su 'ranjeni'.
- Kada radite s djecom, vi vrlo lako možete prepoznati 'mangupa', učenika koji želi biti uspješan, učenika koji je pospan, ljut ili zaljubljen. Međutim, kada je dijete tiho ili kad ne progovara i kad imate osjećaj da nešto zna, a šuti, onda se nešto događalo prije. Kad uđete u taj razred, pun različitih mladih ljudi, morate od te jedne hrpe napraviti kolektiv koji će biti na vašoj strani. To nije dodvoravanje, prema njima morate biti pošteni i iskreni. Morate svojim primjerom pokazati da stojite iza onoga što govorite i radite, te da volite ono što predajte i da ste tu zato što trebate obaviti zajednički posao - objasnila je profesorica opisujući jedan primjer iz svog razreda.
- Dobila sam prvi razred s 24 učenika, a odmah prvi dan nam se jedan učenik ispisao iz razreda i otišao u Njemačku. Na nastavničkom vijeću je donesena odluka da će na njegovo mjesto doći učenik iz drugog razreda. Prije prelaska došli su roditelji i rekli su da je učenik bio zlostavljan u osnovnoj školu. Objasnili su da je on intelektualno dobro, ali da je nesiguran kad govori. Taman tih dana smo putovali u Zagreb, moja želja je bila da idemo vlakom. Pozvala sam predsjednika razreda, oni su sad već bili zajedno mjesec i pol dana. Već su grupa i procijenili su se. Predsjednik razreda je uvijek onaj koji je najljepši, najzgodniji i najveći 'mangup'. Predsjedniku razreda sam rekla da ono kako se on bude ponio prema tom učeniku, tako će se ponijeti i ostatak razreda. On može biti taj pozitivan primjer. Ušla sam u vlak i obišla učenike, a predsjednik razreda je sjedio u kupeu s tim dječakom. Ono što smo dobili nakon četiri godine je majka koja je rekla da on nikada nije govorio što se radilo u školi i kako mu je bilo, bio je uvijek nasmijan. Majka se zahvalila svim učenicima i roditeljima tog razreda - ponosno je ispričala hvaljena profesorica Radobuljac.
Naglasila je da pitanje zlostavljanja u školu najviše muči učitelje diljem cijele Hrvatske. Kako kaže, pravilnik o pedagoškim mjerama je 'mrtvo slovo' na papiru.
- Ako imate nekoga tko učestalo krši kućni red škole, on jednim dijelom traži pomoć, ali ako on tu pomoć ne prima, ako to ne nailazi na plodno tlo, mi imamo veliki problem. Ovakve manje stvari mi rješavamo u razredu. Ono o čemu ja želim govoriti je o silnom poslu koji obavlja razrednik. To je silan, težak i mukotrpan posao koji uzima toliko vremena, toliko snage. Imamo nekakva dva pojma koja bismo mogli uvesti, ali ministarstvo ne pristaje na to. Pojam restitucije, da onaj tko je počinio nešto loše mora sam shvatiti što je učinio, i onda mora sam odlučiti kako će to ispravit. Imamo i pojam suspenzije. Stalno vapimo za pomoći, zaposlite u škole stručnu pomoć, psihologe i rehabilitatore - kazala je Radobuljac naglasivši da ono što valja u našem školstvu i što drži ovaj cijeli stup su entuzijasti, učitelji, nastavnici, dobri ravnatelji i dobri učenici.
- Sustav je trom, spor, neučinkovit i stvarno je dovoljan sam sebi. Radim 29 godina, promijenilo se 13 ministara. Kada biste to podijelili dobili bi da je svaki ministar imao mandat dvije godine i dva mjeseca. Kad uđete u sustav obrazovanja tek nakon godinu dana možete položiti stručni ispit i ostane još malo više od godinu dana, a za to vrijeme ne možete napraviti ništa. Međutim, svi koji dođu na mjesto ministra misle da od njih kreće sve i svi kreću od početka. Drugo, ministar obrazovanja treba biti jaka politička ličnost. Imate negativnu sliku koja se stvara o sustavu obrazovanja - odgovara na pitanje o problemima u sustavu.
Vlada je nedavno donijela odluku da se uvede besplatan jedan obrok u osnovne škole. Prema istraživanju više od 80 tisuća osnovnoškolaca je siromašno, od njih 300 tisuća.
- Pozdravljam odluku Vade, ali jesu li sve škole jednako opremljene. Imaju li sve škole školsku kuhinju, i što s onim školama koje nemaju. Ta inicijativa nije došla od Vlade već od četiri sveučilišne profesorice koje su ponukane nekakvim ružnim događanjima pokrenule inicijativu. I to je stalno pokazatelj da iz naše strukture imate divne ljude koji razmišljaju. Uzmite ih, upotrijebite ih i iskoristite ih - poručuje Radobuljac.
Lilijana Radobuljac je i sama jedno vrijeme bila politički aktivna. Bila je gradska vijećnica u Vukovaru, a svoj put u politici je komentirala kao grešku.
- U tu lokalnu priču sam ušla otvorenog srca. Igrom slučaja sam ušla u gradsko vijeće i meni je to bilo strašno iskustvo. Shvatila sam da sve stranke djeluju na temelju čopora. Najljepše iskustvo je bilo što sam bila u upravnom vijeću muzeja Vukovar. Kada sam vidjela da ne trebaju stranke ljude koji misle - istaknula je Radobuljac.
Dugi niz godina hrvatski jezik i književnost predaje učenicima hrvatske i srpske nacionalnosti. Djeca dvaju nacionalnosti školu pohađaju u različitim smjenama.
- Moje osobne mišljenje je da bolje da djeca hrvatske i srpske nacionalnosti zajedno idu u razred, ali sve je do roditelja i njihovih želja - rekla je profesorica.
Radobuljac je dobitnica nagrade Ponos Hrvatske koja pobijedila rak jajnika, a svoju borbu s opakom bolešću opisala je u svoje tri knjige.
- Vukovar je živa rana još uvijek. Studeni se došulja u grad nenajavljeno. Iznenadi nas svaki put i probode tisućama boli. Sve druge mjesece grad živi, živi sa svim svojim problemima, potrebama i nadanjima. Zazeleni u prolijeće, obnovljen, miran, slavonsko-srijemski lijep. Zacrveni batine kućice u naselju, zažuti dvorac Eltz, zaplavi se Dunav i zaljeti u Vukovaru. Buči Ada od kupača, šleperi plove, terase ožive, ušetaju se ljudi, a onda zajeseni. Polako i žuto. I dođe taj studeni. I vrate se sve slike, srušeni grad, sve sivo i crno i smrt na leđima ledeni. Tisuće svijeća osvijetli Vukovar. Tisuće svijeća za tisuće boli. Razbiju mrak. Svi krikovi, spori koraci, sve molitve i očaji zagrle Vukovar i drže ga čvrsto. Zasluži je ovaj grad sve. Prije svega je zaslužio spokoj i mir. Zaslužio je da mu previjemo rane, da ih osjetimo i ne zaboravimo. Zaslužio je biti opomena da nikad više ne smijemo pomisliti da je zlo izvan nas, da nas ne može dodirnuti. Zaslužio je ljubav i dobro. Zaslužio je mir. Zaslužio je svaku novu ciglu, svaki novi crijep, obojenu ogradu. Zaslužio je sretne ljude, mladost. Zaslužio je pomoć. Kada kriknemo ponekad da smo tu da radimo, trudimo se, shvatite koliko nam znači podrška i lijepa riječ. Država je odavno trebala shvatiti Vukovar. Poslušati ljude, smiriti bol i patnju. Država je trebala pokazati mladima Vukovara da misli na njih, da cijeni što su ostali nisu se predali. Država i samo ona je morala pokrenuti stvaranje radnih mjesta, osigurati ljude, ne razdvajati djecu, država je mogla do sada puno, a nije. Jer ponekad Vukovar ne može sam. Umori se, naljuti, skoro odustane, a onda se rode prkosi i inat, veliki kao Slavonija, široki kao Srijem. Eto, to je Vukovar - poručila je Vukovaru na kraju emisije profesorica Radobuljac.