Pet je sati dječak ležao okružen leševima sumještana. Krv i život su istjecali iz njega, ali je čekao da pijani koljači odu.
Priča je to Andrije Pivčevića (78) iz sela Gata kod Omiša koji je kao osmogodišnjak čudom preživio četnički pokolj. Ujutro 1. listopada 1942. u Gatu se spustilo 150 četnika pod vodstvom popa Momčila Đujića i talijanska vojska. Đujićevci su počeli bjesomučno ubijati po kućama.
- Četnici su nas 12 polijegali kod seoskog puta i počeli ubijati. Pokušao sam otrčati, no pogodilo me iz puške u debelo meso i pao sam. Jedan se nadvio nad mene i pitao me čime da me ubije - nožem ili metkom? Molio sam da me pusti, da sam jedinac u matere, a on me krenuo bosti bajunetom. Rukom sam zaustavljao bodež. Vidjela su se i crijeva iz rane na trbuhu. Vidio sam kako nabija i bebu na bajunet - ispričao je Pivčević.
U nekoliko sati četnici su poklali 96 mještana Gate i okolnih sela. Ubili su mu i oca.
- Imam četvero djece, sedam unučadi i pet praunučadi. Učio sam ih da ne mrze Srbe, ni ijednu naciju. Mržnju treba iskorijeniti! Ponosan sam što se mještani nisu osvećivali - kaže Andrija.
Svjedočio je na suđenju Draži Mihajloviću 1946.
Andrija i suseljanka Marija Borovac bili su svjedoci na suđenju u Beogradu.
- Branio se da nije kriv za pokolj u Gatu, nego Đujić i njegovi. Ne mogu vjerovati da sad hoće rehabilitirati Dražu.