Njemačka je potpisala kapitulaciju 7. svibnja 1945. godine. Dan kasnije službeno je završen Drugi svjetski rat u Europi. Povodom 75. godišnjice njegovog završetak donosimo vam feljton u četiri nastavka o posljednjim danima Trećeg Reicha. U prvom nastavku donosimo reakcije građana Njemačke na vijest o Hitlerovoj smrti koja je službeno priopćena dan nakon njegovog samobojstva.
Još 23. studenog 1939. Adolf Hitler se proročki zarekao: 'Dok budem živ mislit ću isključivo na pobjedu..Ni pod koju cijenu neću preživjeti poraz svog naroda'. I nije. Izvršio je samoubojstvo u berlinskom bunkeru niti deset dana prije službene kapitulacije Njemačke
- Samo dvije ili tri godine ranije, Hitlerova bi smrt zaprepastila narod. Prije nego što je invazija na Sovjetski Savez povukla Njemačku i dugotrajan, razoran rat u kojem naposljetku nije bilo moguće pobijediti, osjećaj šoka bio bi neizmjeran u svakom kutku države. Reakcije na Stauffenbergov pokušaj atentata u srpnju 1944. pokazivale su da bi još i tada, da je Hitler bio ubijen, šok bio golem. Međutim, uvečer 1. svibnja 1945. kad je objavljena vijest o Hitlerovoj smrti, nije proliveno mnogo suza.
Naravno, bilo je iznimaka. Članovi posade jednog minolovca navodno su bili na rubu suza kad su čuli objavu koju su smatrali 'završnim herojskim tonom' dugoga rata. Njemački dočasnik stacioniran nedaleko od Praga zabilježio je dugačku šutnju i osjećaj nevjerice uz koje je njegova jedinica dočekala vijesti, primjećujući da su vojnici Führerovu smrt smatrali pozitivnom 'herojskom gestom' - 'barem većina njih', dodao je - piše Ian Kershaw u svom djelu Kraj: Slom Hitlerove Njemačke 1944. - 1945. te nadalje opisuje reakcije vojnika.
- Jedan se časnik prisjećao kako je, kad je čuo vijest da je Führer 'pao', jedan mladi vojnik skočio na noge, podigao ruku i povikao 'Heil Hitler', dok su drugi nastavili jesti juhu kao da se ništa nije dogodilo. Zasigurno je nakon objave te vijesti postojao cijeli spektar emocija među generalima, u rasponu od olakšanja do tuge, pomiješan s osjećajem neizvjesnosti.
'Führer je pao! Strašno, pa ipak očekivano', primijetio je jedan bivši zapovjednik bojišnice, general Hans-Georg Reinhardt, u svom dnevniku - navodi Kershaw.
Većina njemačkih građana, smatra ovaj britanski povjesničar, bila je previše zaokupljena borbom protiv gladi, krpajući egzistenciju u ruševinama svojih domova, izbjegavajući sovjetske vojnike što su pljačkali ili pak slažući razbijene živote pod neprijateljskom okupacijom, da bi polagala previše pozornosti Führerovoj smrti.
U posljednjim mjesecima rata, objašnjava Kershaw, sve je više ljudi počelo shvaćati da je Hitler, više od ikoga drugoga, odgovoran za jad koji ih je zadesio.
'Šteta je što Hitler nije završio u Sibiru', napisala je jedna žena iz Hamburga. 'No svinja je umjesto toga kukavički prosvirala sebi glavu'. 'Vodili su nas kriminalci i kockari, a mi smo im dopustili da nas vode kao ovce na klanje', bilo je mišljenje mlade Berlinčanke, izložene na milost i nemilost vojnika Crvene armije, a koja još nije bila svjesna Hitlerove smrti.
'Gomila jadnih ljudi sada gori mržnjom. Ni jedno drvo nije dovoljno visoko za njega' rečeno je o Adolfu jutros na crpki za vodu.
- Prijašnje idoliziranje, osobno pridavanje Hitleru svih zasluga i divljenja zbog svega što se u to doba činilo pozitivnim i uspješnim u Trećem Reichu već se preobrazilo u demonizaciju čovjeka na kojega su mogla usmjeriti krivnja za sve što je krenulo krivo.
Za obične ljude zabrinute kako da prežive bijedu, Hitlerova smrt nije promijenila ništa. Isto je vrijedilo i za vojnike u vojarnama te za one koji su još uvijek služili na bojišnici. Hitlerovom smrću bila je uklonjena glavna i nepremostiva zapreka kapitulaciji - zaključuje Kershaw.