Na kući je crvena etiketa, označena kao neuporabljiva te spremna za rušenje. Bit će to treći put da će Tomislav Stanić u Strašniku graditi kuću jer mu je prvi put srušena u ratu, a drugi put će se morati rušiti nakon potresa. Zasad će biti u kamp kućici koju je dobio.
POGLEDAJTE VIDEO: Tomislav Stanić o lošoj poslijeratnoj obnovi kuća u Strašniku
- Dovezli su ljudi jedno šest kućica u Petrinju i dali su nam kućice. Slažemo je, imamo plin na plinsku bocu i vodu ćemo svoju spojiti. Možemo tu spavati i večeras, ali nemamo na čemu. Dosad smo bili u garaži i u kontejneru kojeg smo imali ovdje malo niže
Nakod Domovinskog rata država je obnavljala kuće na pogođenim područjima, a mnogo je projektanata i tvrtki sudjelovalo u izgradnji. No, kako kaže Tomislav, bilo je i onih koji nisu dobro odradili posao:
POGLEDAJTE VIDEO: Posveta svim stradalima u potresu
- Dolazio sam ovdje, ali nisam mogao vidjeti stavljaju li željezo. Vidio sam da nije dobro što rade rubove bez betonskih stupova. To je projektant tako napravio, nadzor je bio tu kad su gradili, ali po svemu se vidi da nije odrađeno kako treba. Valjda je to sve platila država, a žalosno je da dva puta trebaju plaćati jedan objekt kao moj radi nečije nemarnosti. Papiri bi trebali postojati, ali mislim da je bio Radić u to vrijeme. Nije Vlada odgovorna, nego izvođači radova, što oni u Vladi mogu znati za svaku kuću, tu je bio mali milijun firmi - objašnjava Stanić pa dodaje:
- Ispod mene se sve kuće pomakle iz temelja i imaju crvenu oznaku, sad žive u kamp kućicama i kontejnerima. Radila ih je ista firma kao i moju, a ima jedan dio u selu što su radile druge firme i te su kuće dobro, crijep nije pao s njih. Vidi se razlika u građenju i projektiranju.
A građevinska dozvola, papiri? Ne, to nije bilo potrebno jer su bili sretni da su se vratili na rodnu grudu.
- Nismo ni preuzeli kuću, sami smo si radili podloge i crijep jer se ta firma raspala. Bili smo osam godina u izbjeglištvu pa smo bili sretni da smo došli kućama. Ne možeš nikoga ni pitati kako spada što će biti, svi trče sa nekim. Ne mogu ja u kontejneru vječno živjeti, a ne mogu i ne želim daleko otići, bit ću u garaži ako treba. - zaključio je gospodin iz Strašnika.