Na sam Uskrs 1991. na cesti na Plitvicama srbočetnički su pobunjenici hrvatske policajce dočekali balvanima, barikadama i pucnjavom. Na taj krvavi Uskrs nekoliko je policajaca ranjeno, a među njima i Josip Jović, tada 22-godišnji redarstvenik iz Aržana. Iako je davao znakove života, preminuo je na putu do bolnice.
Jovića je pogodio rafal kod zgrade pošte, a iako je na sebi imao pancirku pogođen je u nezaštićeni dio tijela. Josip Jović nije se vratio kući, a njegovo ime urezalo se u srca svih Hrvata.
Krv se sledila u žilama cijele Hrvatske kad se tog hladnog i maglovitog Uskrsa na Plitvicama počelo pucati. Rat je počeo, a iluzija da će se iz Jugoslavije mirno izaći se rasplinula na komadiće.
Josip Jović, skromni policajac iz Aržana kraj Imotskog, sanjao je Hrvatsku. I dao život za nju, kao prva žrtva Domovinskog rata. Bio je pripadnik policijske postrojbe koja je 31. ožujka iz Zagreba upućena na Plitvice kako bi pomogla kolegama koji su trebali zavesti red u tom kraju.
U Kninu i okolici počeli su nemiri, srpski pobunjenici na svim su vitalnim prometnicama postavljali barikade od balvana i time onemogućavali normalan život. Stvarali su pretpostavke za nasilno odcjepljenje od Hrvatske. Bila je to "balvan revolucija". Radnici poduzeća Plitvice suprotstavili su se pripajanju "Krajini" pa je Mile Martić, jedan od glavnih vođa pobunjenih Srba i šef kninske 'milicije', poslao svoje milicajce da na silu riješe taj slučaj.
Na koranskom mostu pobunjenici su istaknuli zastavu tzv. SAO Krajine i Jugoslavije, a lokalni politički vlastodršci odlučili su promijeniti nacionalnu strukturu zaposlenih u Nacionalnom parku Plitvice. Kadrovi iz Knina preuzeli su čuvarsku službu. Tjedan dana ranije organizirali su tzv. "miting istine" na Plitvicama.
Predstavnici slunjske općine požalili su se da hrvatska Vlada ne poduzima ništa protiv ilegalne pretvorbe poduzeća Plitvice i zatražili su akciju legitimnih organa Republike Hrvatske.
Ministarstvo unutarnjih poslova Hrvatske najprije je poslalo upozorenje, ali kad su velikosrpski pobunjenici počeli pljačkati park i maltretirati zatočene ljude poslali su iz Zagreba autobus sa 75 policajaca. Vozio ga je široj javnosti do tada posve nepoznat vozač Ljubo Ćesić Rojs.
- Ispred mene su išla tri borbena oklopna vozila.Dolaskom na teren Nacionalnog parka Plitvice u gustu u šumu koja okružuje cestu s obje strane dobili smo informaciju kako nailaze na barikade - prisjetio se svojedobno za 24 sata Ljubo Ćesić Rojs.
- Odjednom je počela pucnjava. Zatutnjalo je sa svih strana. Naš autobus u kojem je bilo 75 ljudi odjednom je pogodio tromblon. Ranio je šest ljudi. Tromblon je pogodio kundak moje puške, ali nije eksplodirao - kazao nam je Rojs te dodao kako se taj dan "drugi put rodio".
Na Plitvicama je započeo okršaj policijskih snaga s pobunjenicima koji su počeli uzmicati. Poslije nekoliko sati borbe pobunjeni četnici su prestali pružati otpor i predali su se. Nažalost, u borbi je jedan metak pogodio Josipa Jovića.
- Mogao je poginuti bilo tko od nas. Nažalost, to se dogodilo njemu - kazao je Rojs kojemu sjećanja na Josipovu pogibiju nikad neće izblijediti.
Prema službenim policijskim zapisnicima tada je uhićeno 29 osoba, među kojima i Goran Hadžić, član Glavnog odbora SDS-a i Borivoje Savić, tajnik Izvršnog odbora SDS-a Vukovara. Oni su navodno "slučajno" tuda prolazili jer su krenuli na sastanak u Korenicu. Kod obojice je pronađeno vatreno oružje.
Nakon ovog kobnog dana na Plitvicama svima je bilo jasno da je JNA koja se još tada proglašavala "neutralnom, narodnom i legalnom" otvoreno stala na stanu pobunjenih Srba. Dan kasnije 1.travnja 1991. tzv. Republika Srpska Krajina proglasila je nezavisnost od Hrvatske.
Na Plitvicama će se od 11 sati odati počast žrtvi Josipa Jovića polaganjem vijenca i paljenjem svijeća. Prisustvovat će izaslanstva obitelji i udruga sudionika akcije, Predsjednika Republike Hrvatske, Hrvatskog sabora i Vlade Republike Hrvatske te mnogobrojne udruge i pojedinci.