Bio je to početak brutalnog i masovnog progona Židova u nacističkoj Njemačkoj. U noći na 10. studeni 1938. godine dogodila se Kristalna noć.
Nasilje na njemačkim ulicama i trgovima koje je počelo te večeri označilo je početak državno organiziranog, pravno legitimiranog i javno podržavanog progona Židova.
Uništenjem zgrada, trgovina, kuća, stanova, sinagoga, ulice su ostale prekrivene komadićima stakla slomljenih prozora i po tome je noć dobila naziv 'Kristallnacht' odnosno Kristalna noć.
Ubijen je 91 Židov, a 30.000 židovskih muškaraca odvedeno je u koncentracijske logore pri čemu je opljačkano 1.668 sinagoga, a njih 267 je zapaljeno. Uništeno je više od 7.000 trgovina u židovskome vlasništvu.
Ta stravična noć smatra se simboličkim početkom Holokausta.
Užas i kaos: 'Razorite sve'
Kristallnacht je bio prvi incident na nacionalnoj razini koji se dogodio posve otvoreno, javno, pred očima njemačkih građana.
Taj događaj je oslobodio krvoločne Hitlerove pse, nekadašnje besperspektivne gubitnike koji su u međuvremenu stekli veliku moć i koji su sada odvratno režali i prijetila, tako opisuje stravične zločine Angela Lambert u svojoj knjizi Izgubljeni život Eve Braun
- Kristallnacht je oslobodila sve naciste - velikog Sotonu, manje vragove i mizerne suradnike i omogućila im da pokažu sve najgore odlike. Naloge koji su dolazili od Hitlera i njegove ulizivačke ruke Himmlera, željno i gorljivo provodili su svi u zapovjednom lancu koji je završavao možda kod mjesnog zapovjednika policijskih snaga koji je upute odozgo uvelike tumačio kako mu se prohtjelo, izvikujući naredbe ljudima koji su samo čekali da ih se oslobodi s lanca. Neki su jednostavno dobili zapovijed da ubijaju Židove 'uz što manje buke i prašine', drugi da razaraju sinagoge na svom području. Širom Njemačke izazivali su užas i kaos.
U jednom kasnije SS-ovom izvještaju stajalo je: 'Svi vojnici i zapovjednici silno su uživali u akciji. Takve naredbe trebalo bi izdavati češće'
Pogrom - jer bila je riječ upravo o tome - trajao je dva, a ponegdje i tri dana i noći. Napadnuti su deseci tisuća Židova, razoreni su im domovi i poslovni prostori, opljačkana imovina. Čitave obitelji proživjele su užasan strah, pretrpjele batine, završile u zatvoru, a bilo je i onih koji su izgubili život. Učinak tih događaja jasno se vidi iz činjenice da je samo u Beču tijekom Kristallnachta samoubojstvo počinilo 680 Židova - navodi Lambert u svom djelu.
Sveopći progon
Malo je poznata činjenica da je 1933. godine, u vrijeme kad je Hitler došao na vlast, u Njemačkoj živjelo 561.000 osoba židovske vjere, što je bilo 0,76 stanovništva, uglavnom koncentriranih u dva velika grada Berlinu i Frankfurtu. U Münchenu, bavarskoj prijestolnici živjelo je četiri tisuće Židova. Godine 1933. četrdeset tisuća Židova napustilo je Njemačku. Bio je to najveći egzodus do 1938. godine
- Cilj pogroma bio je ubrzanje židovske emigracije, u čemu su nacisti i uspjeli. Pola milijuna Židova, inače potpuno asimiliranih prije dolaska nacista na vlast, ostalo je u Njemačkoj, usprkos zastrašujućem ozračju sveopćeg progona. Sad su tisuće pohrlile preko njemačkih granica kako bi našle utočište u Zapadnoj Europi, a mnogi su krenuli preko Kanala u Britaniju ili preko Atlantika u sigurnost Sjedinjenih Država. Imigracijska politika bila je restriktivna, ali se 7000 Židova uspjelo smjestiti u Nizozemskoj, 40.000 stiglo je u Ujedinjeno Kraljevstvo i oko 85.000 u SAD. Britanija je zbrinula 10.000 djece u akciji nazvanoj Kindertransport koju je britanska vlada pokrenula nekoliko dana nakon pogroma - piše Ian Kershaw u svojoj knjizi Do pakla i natrag.
Svi diplomati koji su tada bili stacionirani u Njemačkoj izvijestili su svoje zemlje o ovim događajima.
Pa ipak diplomati nisu u svoje domovine poslali konkretne zahtjeve ili prijedloge da se djeluje. O tome svjedoči Hermann Simon, direktor Jevrejskog centra koji je sakupio diplomatske izvještaje iz 20 zemalja.
- Posebice velike sile nisu željele konfrontaciju, a također nisu željele veliki broj izbjeglica iz Njemačke. Dakle bilo je to određeno suzdržavanje ili čekanje, kao i varljiva nada da će se nekako moći usuglasiti sa režimom. Utoliko je odjek na ove izvještaje bio relativno mali - kazao je Simon svojedobno za Deutsche Welle.
SAD su bile jedina zemlja koja je povukla svog ambasadora iz Berlina. Pojedine države su reagirale, ali premalo i previše suzdržano. Malo tko je mogao u tom trenutku predvidjeti da bi Hitler i nacionalsocijalisti mogli imati plan eliminirat sve Židove.