Jeste li se zapitali kako je bilo mojoj majci, i svim drugim ženama vatrogasaca, samoj s četvero djece zaspati navečer razmišljajući hoće li se vratiti živ. Jeste li se zapitali kako je nama čekati kad će nas poljubiti za laku noć. Kad ga nakon tjedan dana vidiš kući, poželiš da taj trenutak traje zauvijek, da više ne ide na posao. Mrzila sam riječ vatrogasac, mrzila sam riječ požar, riječ zovu, riječ gori, to je za mene bilo koda ode u rat i pitaš se kad će doći, pitaš se hoće li doći, pitaš je uspio barem vode popiti - napisala je u potresnom Facebook statusu Katarina Madžar.
Katarina se predstavila kao kćer vatrogasca, koji je u službi već 30 godina. Isto tako ovaj status napisala je i kao žena te sestra vatrogasca.
- To je ljubav koja se ne zna objasniti. Kad sam bila mala govorila sam kako se nikada neću udati za vatrogasca, ali znate zašto, e zato što ćaća nije bio uvijek tu kad smo mi htjeli. Koliko puta smo s veseljem čekali da nas vozi na more. Dođemo, iskrcamo stvari, zovu da gori i sve nazad, tako je bilo milijun puta. Sjećam se i sada brzine spremanja, jednom prilikom se toliko žurio da je šleper naletio na njega, desna strana auta bila je potpuno slupana, meni kao djetetu od šest godina je to bio šok da sam danima plakala. Koliko rođendana, proslava, igre, poljupca za laku noć je otac propustio da bi gasio kad god je to bilo potrebno - napisala je Katarina.
Dodaje i kako su zbog očevog posla toliko puta ostali uskraćeni u djetinjstvu. Ističe i kako je bezbroj puta čula rečenicu 'lako tvom ćaći, on je vatrogasac, oni 90 posto godine ništa ne rade'.
- Ima onih koji će uvijek napadati, koji će pljuvati po njima dok sjede ispred televizora s pivom u ruci. Ali znate jednu stvar, oni to rade za jako male pare. Vatrogasac nije samo posao vatrogasac je poziv, za biti vatrogasci treba imati veliko srce kao kuća jer svjesno svakom intervencijom daješ sebe i odričeš se sebe i svojih za druge. Nije ti problem raditi danima za druge ako treba za druge - napisala je Katarina i dodala kako njezinim vatrogascima nije problem, iako nije njihova smjena, uzet naprtnjaču, sjest u auto i otići pomoći.
- Za mene kao dijete vatrogasci su oni ljudi o kojima kas se priča treba ustati o zahvaliti im se do neba na svakoj kapi znoja što je potekla ispod kacige. Svaki od njih kad ih pogledate ima ljubav za cijeli svijet. Hvala vam što riskirate svoje živote, hvala vam što svoju obitelj stavljate na čekanje da bi nečija mirno zaspala. Hvala vam jer svoja umorna ramena podmećete za dobrobit svih nas. Samo vi znate koliki neprijatelj je vjetar a opet svaki put tog istog neprijatelja pobijedite koliki god golijat vatra bila, a vi ste uvijek David - Zaključila je.