Rekao bi čovjek da jadni jedva spajaju kraj s krajem, da se krpaju od prvog do prvog, da podgrijavaju prekjučerašnje sarme kako ne bi skapali od gladi. Upalih obraza, koščatih ruku i krulećih želuca, nesretni hrvatski političari provode sate i sate u supermarketima, sumnjičavo odmjeravajući cijene, važući artikle i strepeći hoće li ih blagajnica upozoriti da im je kartica odbijena. Koriste robne marke, skupljaju kupone i snatre o delikatesnim pakiranjima dok ujutro odmataju dvadeset deka podriguše. Rekao bi čovjek, kad ih ovako gleda kako se džabalebare sa službenim karticama, da jadni naši političari nemaju prebijenog centa u džepu, da moraju vagati svaki zalogaj, da im ruka usahne kad se maše za vlastiti novčanik.