Nives Lokošek (61), Splićanka sa zagrebačkom adresom, konstruirala je impresivna plovila flote Hrvatske ratne mornarice - raketne topovnjače "Kralj Petar Krešimir IV.", kojoj je 21. ožujka 24 godišnjica od porinuća, te deset godina mlađu "Dmitar Zvonimir". Ta plovila su nastala su pod okriljem Brodarskog instituta u Zagrebu, projektne organizacija bivše ratne mornarice koja je 80-ih godina prošlog stoljeća dovela ratnu brodogradnju do svjetske razine. Ispitivanja su pokazala da se radi o vrhunskim plovilima u svojoj klasi, a njihove plovne karakteristike do u tančine su prilagođavane uvjetima Jadranskog mora, što se postiglo i višegodišnjim snimanjem spektra valova. Čelični trup i aluminijsko nadgrađe plovila spajalo se posebnom metodom zavarivanja za trimetalne trake koje su dobivane eksplozivnim postupcima u tunelima bosanskih planina.
- Zaposliti se u Brodarskom institutu na ovim poslovima bilo je ravno zgoditku na lutriji, morala sam proći nezamislive provjere - ja, Splićanka koja je odbila ući u Komunističku partiju; poslije sam saznala da je bilo još inženjera u Institutu bez partijske knjižice, odreda Splićani. Za ovakve poslove nisu bile dovoljne “veze”, već preporuke i garancije stručnih osoba - kazala je Lokošek koja se u Institutu zaposlila netom nakon studija brodogradnje u Zagrebu početkom 80-ih godina.
Konstruktori-inženjeri Brodarskog instituta među prvima su u svijetu razvijali softverske programe za projektiranje konstrukcija brodova. Zaposlivši se tamo, Lokošek je dobila zadatak da analizira netom dovršenu seriju problematičnih desantnih brodova kojima su trupovi od stakloplastike pucali u plovidbi.
- Bila sam uvjerena da su me kao mladu i navinu inženjerku izabrali kako bih zataškala taj problem, umjesto toga ubrzo sam im predala kompletnu analizu stakloplastične konstrukcije uz zaključak da je projektant bezglavo štedio na ljepilu - na nekim elementima trupa čak preko 30% kako bi mu smanjio težinu i povećao brzinu tih desantnih brodova. Dva mjeseca nakon toga pozvao me šef Sektora specijalne brodogradnje. Pomislila sam da gotova sam i dobit ću otkaz jer sam rekla istinu. Prestrašeno sam ušla u njegovu sobu, a on mi se smiješeći obratio: “Stariji kolega koji je radio projekt raketne topovnjače odlazi iz Instituta. Uzmi ove nacrte, moraš dovršiti projekt, brodogradilište Kraljevica želi početi s pripremama za gradnju raketne topovnjače“ - prisjetila se Lokošek.
Nives je tri tjedna danonoćno radila i i na završetku postojećeg, a paralelno i na svoju ruku na potpuno novom idejnom projektu konstrukcije tog broda. Radilo se o topovnjači koja je porinuta pod imenom "Kralj Petar Krešimir IV.". Oba je projekta predstavila nadređenima, a prihvaćen je njezin jer je u okviru inovativnijeg pristupa donosio i 12-postotno smanjenje težine čeličnog trupa.
- Šef je prostudirao moj prijedlog, razgovarao s brodogradilištem u Kraljevici da li nova metoda orebrenja odgovara njihovoj tehnologiji i uskoro sam dobila zadatak da kompletno dovršim idejni i glavni projekt konstrukcije raketne topovnjače klase korveta. Tko je tada mogao zamisliti da sam postavila “kičmu” budućeg “Kralja Petra Krešimira IV”, o kojem često s pravom pišu da je ponos naše ratne brodogradnje. U Brodarskom institutu dosegla sam najviši znanstveni stupanj “vodećeg istraživača” te najviši stručni stupanj “samostalnog projektanta”. Kao projektantica konstrukcije raketne topovnjače “Kralj Dmitar Zvonimir” odgovorno tvrdim da je tadašnja generacija inženjera brodogradnje i brodostrojarstva osmislila, a Kraljevica izgradila pod našim nadzorom vrhunske brodove u svojoj klasi za obranu Jadranskog mora. U pokusnim početnim testnim režimima plovidbe te topovnjače, magnetofoni uopće nisu uspjeli zabilježili vibracije konstrukcije. Takva se situacija nije dogodila u povijesti primopredajnih ispitivanja koje je vršio naš Institut. Tehničari su pomislili da su im se pokvarili magnetofoni. Nekoliko puta su ih provjeravali i uvjerili se da ispravno rade. Potom su poslagali čaše s vodom po krmi da se uvjere što se događa. Ništa se nije izlilo, voda se jače namreškala, što je bio izvanredan rezultat - ispričala je Lokošek.
Nakon raketnih topovnjača konstruirala je čelični dio trupa malog protuminskog broda “Korčula“. Iz Brodarskog instituta Nives je otišla je krajem 1996. godine, te je sa suprugom Egonom Lokošekom, poznatim zagrebačkim profesorom arhitekture, otvorila tvrtku koja stoji i iza 10-metarskog križa na Marjanu postavljenog na inicijativu Željka Keruma.
- Odlučila sam otići iz Instituta zato što sam već tada naslutila da će doći do nabavke rashodovanih stranih brodova, što je nama projektantima bilo teško shvatljivo. Jednostavno sam softver za projektiranje brodograditeljskih formi i konstrukcija prilagodila sličnim konstrukcijama u zaštiti i obnovi konstrukcija graditeljske kulturne baštine kojima se u Lokošek projektu bavimo. Koristili smo ga godinama sve dok se na tržištu nisu pojavili drugi vrhunski specijalizirani programski softveri za tu namjenu - objasnila je Lokošek.
Topovnjačom je zapovijedala žena
Iako legenda kaže da je žena na brodu nesreća, poručnica fregate Antonija Didović postavljena je 2010. godine za zapovjednicu na raketnoj topovnjači Petar Krešimir IV. To je prvi puta da je topovnjačom zapovijedala žena. Oružane snage napustila je 2012.