Jasno je da se leskovački i sarajevski ćevapčići uvoze. Receptura, a posebno začini, su tajna.
No u zagrebačkoj prodavaonici trgovačkog lanca pronašli smo i jedne i druge proizvedene u Sloveniji. Piše da je receptura tradicionalna, a proizvođač je Panvita MIR iz Gornje Radgone. Slovenci su toliko poznati po ćevapčićima da ova priča podsjeća na uvoz francuskih vina iz Islanda ili Etiopije. To je smiješno, ali hrane uvezene u Hrvatsku je toliko da je cijela priča žalosna.
Obišli smo zagrebačke prodavaonice šest najvećih trgovačkih lanaca koji posluju u Hrvatskoj i vidjeli da nam prodaju krumpir iz Poljske, poriluk iz Nizozemske, jabuke iz Italije i Austrije, mandarine iz Turske, oslića iz Ugande, Tanzanije i Namibije, škampe iz Švedske, a kozice iz Kine. Čak i mlijeko i dalje uvoze iz Slovenije, BiH, Austrije, Češke...
Meso nam također stiže iz desetak zemalja. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, u devet mjeseci prošle godine uvezli smo gotovo 2,5 milijuna tona poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, a izvezli desetak puta manje. U odnosu na godinu prije, uvoz je porastao pet posto, a izvoz je isti. I to u vrijeme kad Hrvati odlaze čak i iz Slavonije, regije za koju volimo govoriti da može hraniti pola Europe. One koji su htjeli nešto raditi, uništili su uvoznici loše hrane.
Ministarstvo: Sva se hrana kontrolira
Bez obzira na to jesu li domaći, uneseni iz članica EU ili uvezeni iz trećih zemalja, sve prehrambene proizvode u Hrvatskoj kontroliraju veterinarska i sanitarna inspekcija, rekli su u Ministarstvu poljoprivrede.
Svinjetina iz 10 zemalja
Osim domaće, u mesnicama trgovačkih lanaca pronašli smo svinjetinu iz Njemačke, Španjolske, Danske, Poljske, Slovenije, Nizozemske, Francuske, Mađarske, Rumunjske.
Domaću svinjsku lopaticu i uvezenu iz Mađarske u mesnici trgovačkog centra prodavali su jednu pokraj druge i cijena im je bila ista.
Ako je niža cijena u drugim zemljama razlog za veliki uvoz, onda na nama fino zarađuju.
Trgovci su svjesni da naši kupci vole kupovati hrvatsko, pa u Billi, primjerice, na pakiranja domaćeg mesa stavljaju velike oznake “100 posto hrvatsko”.
Iz Rumunjske, a domaće
- Ako je tele oteljeno u Rumunjskoj imalo 200 kilograma, a potom se godinu i pol uzgajalo u Hrvatskoj i hranilo domaćom hranom, možemo reći da je to domaće meso - rekao je Branko Bobetić, direktor Croatiastočara, gospodarske udruge proizvođača u mesnoj i mliječnoj industriji.
U mesnicama nekih trgovačkih lanaca na pakiranom mesu jasno je označeno gdje je životinja došla na svijet, gdje je odrasla te gdje je zaklana. Iako su podaci sitni i teško čitljivi, ipak su dostupni kupcima. U Plodinama, međutim, na pakiranjima mesa nema oznaka podrijetla. Ti podaci vidljivi su na deklaracijama postavljenim na police, pa treba dobro gledati na koje se od mesa na polici koja deklaracija odnosi.
U mesnicama trgovačkih lanaca pronašli smo svinjetinu iz Njemačke, Španjolske, Danske, Poljske, Slovenije, Nizozemske, Francuske, Mađarske, Rumunjske, Slovenije te Hrvatske.
- Njemačka ima višak carskog mesa, pa ga naši tamo jako jeftino kupuju i zato je uvoz svinjetine iz Njemačke najveći - rekao je Bobetić i dodao da smo lani uvezli 87.000 tona svinjetine, a to je dva posto manje nego godinu prije. Iz Njemačke je stiglo 30.000 tona, a slijede Nizozemska s 13.000, Španjolska (9000) i Poljska sa 7000 tona. U Hrvatskoj je prošle godine proizvedeno 80.000 tona domaće svinjetine, što znači da je uvoz bio veći za 7000 tona.
- Prije deset godina imali smo 200.000 krmača, a sad ih je manje od 100.000. Zbog gubitka krmača i nedostatka odojaka pala je proizvodnja i kod malih i srednjih proizvođača - napominje direktor Croatiastočara.
I dok je uvoz svinjetine ipak manji nego godinu prije, uvoz govedine lani je porastao za 16 posto. Uvezli smo 20.000 tona, ali i proizveli više nego dvostruko više, 45.000 tona.
Inspekcije rade
Od toga je 14.000 tona svježe govedine, a u to se ubrajaju sve starosti goveda, teletina, junetina i govedina. Najviše svježe govedine uvezli smo iz Nizozemske, 6000 tona, potom iz Poljske, 3500 tona, slijede Njemačka, Danska... Ostatak se odnosi na zamrznutu govedinu.
Poljska i Mađarska, priča Bobetić, imaju viškove mesa peradi koje prodaju po dampinškim cijenama, a tome je teško konkurirati. On hvali velike hrvatske proizvodne sustave poput Vindije iz Varaždina.
- Na njihovoj farmi se pilići izlegu, hrane se domaćom hranom i strogo se nadzire rast. Zbog sljednosti od izlijeganja do klanja takva piletina može nositi oznaku ‘Meso hrvatskih farmi’, koju dodjeljuje i kontrolira Hrvatska agencija za hranu.
Lani je kod nas proizvedeno 78.000 tona peradi, a uvezli smo 25.000 tona, što je 10 posto više nego godinu prije. Ovih dana smo u prodavaonicama, osim domaće, pronašli puretinu iz Italije i Mađarske. Nedavno je s polica povučen pileći file uvezen iz Tajlanda. Prodavao se soljen i zamrznut, a da ima salmonelu, otkrili su Slovenci iako naše Ministarstvo poljoprivrede tvrdi kako se sve meso i kod nas kontrolira. Ono pakirano meso je pod nadzorom sanitarne inspekcije Ministarstva zdravstva, a svježe u mesnicama i trgovačkim centrima veterinarska inspekcija Ministarstva poljoprivrede.
Oni su nadležni i za kontrolu proizvodnje te pregled hrane životinjskog podrijetla pri uvozu. Tijekom 2016. veterinarska inspekcija uzela je 6340 uzoraka hrane životinjskog podrijetla i utvrdila da u 28 slučajeva hrana nije bila zdravstveno ispravna. O tome su izvijestili putem europskog sustava brzog uzbunjivanja za hranu i hranu za životinje (RASFF), a proizvod koji se nalazio na tržištu trebalo je povući iz prodaje i opozvati s tržišta.
Najviše tih slučajeva bilo je krajem prošle godine, a najčešće se radilo o mesu ili proizvodima od mesa peradi.
Stočarstvo zadržava ljude
Osim redovitih i planiranih, kontrole se obavljaju svaki put kad inspekcija zaprimi prijavu stranke ili bilo kakvu informaciju koja upućuje na nesukladnost, tako da je broj kontrola u pravilu znatno učestaliji od planiranog. Službene kontrole provode se u pravilu bez prethodne najave, upotrebom raznih kontrolnih metoda i tehnika, a uključuju i posebno službene monitoringe i uzimanje službenih uzoraka mesa radi analiza na različite kriterije zdravstvene ispravnosti. Veterinarska inspekcija uzima uzorke hrane kako bi utvrdila zdravstvenu ispravnost i podrijetlo hrane te higijenske uvjete rukovanja i skladištenja hrane.
- Hrvatska nema strategiju stočarstva, a ono je pretpostavka očuvanja ruralnih prostora. Nijedna vlada do sada nije prepoznala značaj te domaće proizvodnje, a to bi spriječilo ili barem smanjilo sadašnje iseljavanje ljudi iz Slavonije - rekao je Branko Bobetić.
Trošeći 200 kuna više na mjesec, obitelj bi jela izvrsno meso
Nisam protiv uvoza, ako se nabavlja vrhunsko meso kao što su najbolja argentinska ili škotska govedina, belgijska ili njemačka svinjetina, odnosno francuska guska. Ta su mesa zaštićena kao ponos regija u kojima se uzgajaju, no rijetko dolaze k nama. U prodavaonicama trgovačkih lanaca meso je obično slabije kategorije. Jasno mi je da ljudi gledaju na svaku kunu, ali kad bi obitelj trošila 200 kuna na mjesec više za meso, jeli bi puno kvalitetnije, rekao je Danijel Čučković, koji s bratom Dejanom vodi jednu od najpopularnijih hrvatskih mesnica u Matuljima pokraj Rijeke. Oni stoku, kažu, kolju u Vrbovečkoj Dubravi, a nabavljaju u okolnim selima.
Životopis na deklaraciji
Pokraj mesa treba pisati gdje je životinja došla na svijet, gdje je uzgajana i gdje zaklana.
Ne mora sve biti domaće
Hrvatski mesari nisu protiv uvoza kvalitetnog mesa.
Za uvozom posežu kada nemaju izbora
"U fokusu Konzumovog poslovanja oduvijek su bili domaći proizvođači i domaći proizvodi. U ukupnom asortimanu Konzuma više od 75% proizvoda je domaćeg podrijetla. U kategoriji svježeg asortimana, voća i povrća, mesa i svježih proizvoda taj udio prelazi 85%. Za uvozom Konzum poseže isključivo kada nismo u mogućnosti osigurati dovoljne količine proizvoda iz domaće proizvodnje ili kada se procjeni da na takav način može osigurati kvalitetniji proizvod odnosno bolja vrijednost za naše kupce.", odgovorili su iz Konzuma.