Heinrich Müller, surovi šef zloglasne nacističke tajne policije, nestao je dva dana prije pada Berlina i do danas je ostao najviše pozicionirani nacist koji nikada nije uhvaćen ni pronađen. SS-ovac Müller bio je po riječima šefa Centra Simon Wiesenthal Efraim Zuroffa 'najkrupnija riba koja je pobjegla'.
Poznat kao ‘Gestapo Müller ’ iz praktičnih razloga, jer je već postojao jedan general Heinrich Müller u Wehrmachtu, imao je čin S-Gruppenführera i generala policije. Müller je imao fanatičan pristup svome poslu, te da je izvršavao zadatke s apsolutnom predanošću. On baš nikada nije sumnjao u službeni poredak. Bio je vjeran policijski službenik i nacistima, ali i onima koji su vladali prije njih.
Šef Gestapa koji je bio protivnik nacizma
Heinrich Muller rođen 1900. godine. U Prvom svjetskom ratu je služio kao pilot-izviđač, koji je navodio topničku vatru te je za svoju je službu više puta odlikovan. Nakon rata, 1919. počeo je raditi za policiju, u sklopu ondašnje novoosnovane Weimarske Republike. Dok nacisti nisu došli na vlast radio je i protiv njih.
Naime, Müller je kao policijski sekretar dugo vremena u načelu nije podržavao naciste. Kad su nacisti preuzimali vlast u Bavarskoj, on je navodno savjetovao svojim nadređenima upotrebu sile protiv njih. O Hitleru je Müller navodno svojedobno govorio kao o “imigrantskom nezaposlenom soboslikaru”.
- Heinrich Müller bio je Bavarac četverouglaste seljačke glave. Njegov niski rast, neuglađeno ponašanje, čvrsta i zdepasta spodoba, težak pomalo nespretan hod, sve je to odavalo seljačko podrijetlo. Slabe inteligencije, ali silno uporan i tvrdoglav, želeći da izbjegne sudbinu seljaka uporno je bubao u školi kako bi postao činovnik - položaj što je u njegovoj okolini izazivao zavist, jer je postojala penzija koja je osiguravala starost. Uspio je dobiti mjesto u minhenskoj policiji. Tu je Himmleru upala u oči njegova slijepa poslušnost i stručnost. Müller je radio, kao i svi činovnici političke policije, sve do 1933. protiv nacista. Himmler mu to nije zamjerio jer je bio uvjeren da će isto tako gorljivo raditi u službi novih gospodara - opisiva Müllera Jacques Delarue u svojoj knjizi The Gestapo: A History of Horror.
Poklonik kulta sile
I doista, Mülleru je bilo veoma stalo da se iskupi. Vrlo lako se obratio nacionalsocijalizmu.
- Međutim, on nije bio ni intelektualac ni osjećajan čovjek. Ispod vrlo ispupčena čela lice mu je bilo grubo, suho, gotovo bezizražajno s tankim usnicama. male smeđe oči uporno su promatrale sugovornika, a onda bi ih sakrio kapcima što ih je često spuštao. Brijao je glavu ostavljajući samo nešto kratke kose na vrhu i čelu - frizura kakva je nekada bila u modi u stanovitim nacionalističkim krugovima. Ruke su mu bile u skladu s licem, seljačke, čvrste, široke, sa malom zavinutim prstima. Njegovi su neprijatelji govorili da ima ruke davitelja - objašnjava Delarue.
Müller je, smatra autor, bio pravi poklonik kulta sile. I time se može objasniti njegova poslušnost u izvršavanju naloga svojih gospodara pa i to što ih je čak i samoinicijativno premašivao. Uzajamno sa kultom sile njega je vodila mržnja prema svemu što bi moglo simbolizirati duh i inteligenciju. Jednog je dana rekao Schellenbergu da bi sve intelektualce valjalo zatvoriti u jedan ugljenokop i onda ga baciti u zrak.
Čovjek za najprljavije poslove
Do 1935. u potpunosti je uništio sve Hitlerove političke suparnike, od kojih su većina bili komunisti i socijaldemokrati. Pod njegovim direktnim zapovjedništvom je bio i Adolf Eichmann, pukovnik SS-a zadužen za organizaciju masovne deportacije Židova i njihovog stavljanja u geta i logore. Njegov neposredni nadređeni bio je njegov zaštitnik, beskrupulozni Reinhard Heydrich, poznatiji kao Plava zvijer ili Praški koljač, desna ruka zloglasnog Heinricha Himmlera, zapovjednika SS-a i Gestapa i jednog od glavnih organizatora Holokausta.
- Da bi se umilio Heydrichu obavljao je najprljavije poslove, špijunirao vlastite kolege, pomagao ukloniti one koji su izazvali negodovanje gospodara. Sudjelovao je u svim Himmlerovim spletkama: bio je zadužen da obavlja 'najosjetljivije' zadatke. Za tu je vrst posla bio potreban čovjek kojem ništa nije bilo odvratno, a takav je bio Müller - objašnjava u svojoj knjizi Jacques Delarue
Müller je bio jedan od ključnih sudionika Wannsee konferencije 1942. kada je službeno odobrena strategija ‘Konačnog rješenja’.
Himmler ga je cijenio zbog stručnosti. Sve do posljednjeg dana imao je povjerenja u njega i naredio mu je da ostane u Berlinu kad su već sve druge službe bile evakuirane. Ta je visoka zaštita omogućila Mülleru da sebi stvori i sačuva, za vrijeme svih promjena u Gestapou, povlašteni položaj i neobičnu samostalnost u toj organizaciji u kojoj se tako strogo vodilo računa o hijerarhiji - piše Delarue.
Nestao bez traga
Müller je posljednji put viđen 28. travnja u uniformi u uredima Führerbunkera. Dva dana kasnije Hitler je počinio samoubojstva. Četiri dana kasnije Berlin se predao Sovjetima.
Dan ranije Müller je navodno rekao kako mu ne pada na pamet da ga Rusi zarobe. Možda je počinio samoubojstvo, ili je čak uspio pobjeći u Južnu Ameriku? Možda se predomislio i ponudio svoje usluge Rusima, s obzirom da je bio poznat po svom bezuvjetnom profesionalizmu? A možda je prešao zapadnim saveznicima?
Odmah nakon rata Müllera su, piše warhistoryonline, tražile sve savezničke tajne službe. No nakon 1947. interes za hvatanjem nacističkih zločinaca počeo je opadati zbog početka Hladnoga rata, ali interes je opet narastao nakon glasina da je viđen u sovjetskim prostorijama za ispitivanje. Nakon hvatanja Adolfa Eichmanna 1960. glasine su dodatno pojačane Eichmannovom tvrdnjom kako vjeruje da je Müller još uvijek živ.
Istočni je blok optuživao zapad da skriva Müllera. Postojala je čak i teorija da je viđen u Panami 1967.godine. Izvjesni Francis Willard Keith čak je i optužen da je u stvari Müller . Vlada Zapadne Njemačke zahtijevala je od Paname da joj ga izruči, kada je Müllerova supruga, Sophie, ustvrdila kako je Kieth njen muž. No nakon provjere otisaka prstiju optužbe protiv Kietha su odbačene jer je dokazano kako on nije Müller .
Pokopan u masovnoj grobnici u Berlinu?
Prije pet godina pojavila se još se jedna teorija nakon što je njemački povjesničar Johannes Tuchel, voditelj Memorijala njemačkog pokreta otpora, ustvrdio kako je Müllerovo tijelo pronađeno još u kolovozu 1945. u masovnoj grobnici iskopanoj u blizini berlinskog židovskog groblja koje je SS uništio 1943. i u kojoj je bilo preko tri tisuće tijela.
Taj otkriveni leš, tvrdio je Tuchel na sebi imao generalsku uniformu. Iznutra, u lijevom prsnom džepu bila je između ostaloga i je Müllerova službena iskaznica s fotografijom.
- Što se mene tiče, nema nikakve misterije oko Heinricha Müllera. Mrtav je i pokopan na groblju u Grosse Hamburger Strasse - rekao je Tuchel.
No, ova teorija nikada nije službeno potvrđena.