Lavež pasa i gdje koje škrto svjetlo pratilo nas je kroz Majske Poljane. Na blatnoj cesti ispred kuće obitelji Paspalj dočekao nas je Danijel (37), s kojim smo otišli prema drvenom sjeniku iz kojeg je stidljivo dopiralo svjetlo. Drvena konstrukcija je dom četveročlane obitelji Paspalj već desetu noć zaredom.
POGLEDAJTE VIDEO:
Majka Nevenka (60) je sjedila tik uz peć, a pod nogama joj se sklupčao pas Žućo. S druge strane peći nekoliko metara daleko sjedio je njezin suprug Mile (79) koji je grijao ruke na peći. Ta peć na drva im služi i za grijanje i za kuhanje kave s kojom su nas ljubazni domaćini ponudili.
Za drvenim stolom sjedili su Slavko (38) koji je prije Božića došao u rodni kraj, a kolege su mu uskočile u pomoć pa će još dva tjedna ostati ovdje. Inače već 2,5 godine radi u Austriji kao radiolog. S druge strane stola zamišljeno sjedi Danijel (37) koji uz svu nesreću izazvanu potresom trpi i bolove u nozi.
POGLEDAJTE VIDEO: Posveta svim stradalima u potresu
- Drugi razorni potres zatekao me za stolom dok sam doručkovao i nisam odmah istrčao iz kuće. Mislio sam da će biti kao 28. prosinca, kad je za par sekundi cijela kuća se zaljuljala i kuhinjski elementi su me zatrpali. Slomljeni su mi prsti desne noge. Na sreću brat Slavko me nekako izvukao. Sreća da je brat medicinske struke pa me on premata – kazao nam je Danijel.
Njihova majka je slušala i zabrinuto pogledala u sina i kazala kako ne želi ulaziti u kuću, jer se jako boji. Inače se radi o ženi koja je ostala bez jednog bubrega. Izvađen joj je zbog tumora. Kaže kako ovaj drugi mora čuvati jer se boji dijalize.
- Moram strogo paziti na prehranu i što pijem. Na nesreću bunarska voda nakon potresa nije za piće, ali su hvala Bogu nam volonteri iz Čakovca i Varaždina koji su prvi došli do nas donijeli flaširanu vodu i hranu. Svaka im čast – priča nam Nevenka i nudi rakijom koju su im volonteri isto tako donijeli. Na upit može li se drvena prostorija, ili bolje rečeno štagalj zagrijati gotovo istovremeno smo dobili odgovor: - Negdje jedan do dva stupnja iznad nule.
- U dva kreveta zavuku se roditelji ispod pet – šest deka, a brat i ja odemo u automobile. To nije nikakav san jer smo više budni nego što možemo oka sklopiti. Povremeno palimo motore na automobilima i jedva čekamo jutro – kaže nam stariji sin Slavko.
Pričaju da bi teško podnijeli ovu muku da nema volontera. Na peći griju vodu i naizmjenično se peru. Govore da to nije nikakva prava higijena ali boljega nema. Danas im nije stigla hrana od volontera.
- Gledam grlice i golubove. Kad ih ima onda sam mirna, to znači da neće tresti. Čim ih nema, pobjegnem ovdje. Nešto sam to čula ministra Horvata da neće svi dobivati. Mi smo danas čekali ono u jedan sat, ali nije došlo pa sam ja tu ispekla krumpira malo - dobacuje nam. Taj topli obrok ih je grijao kroz ove ledene dane.
Pomalo su razočarani lokalnom vlašću. Posebice gradonačelnikom Stjepanom Kostanjevićem, kojeg tvrde u Majskim Poljanama nisu vidjeli.
- Njegovoj zamjenici Branki svaka čast žena kao da ima deset nogu i stotinu ruku i doslovce leti okolo. Nju se može stalno vidjeti, iako žena i sama sigurno ima svojih problema s kućom -govori Nevenka, koja je zapljeskala rukom kad se na tv ekranu pojavila dogradonačelnica. Dodaje kako svaka čast i Hrvatskoj vojsci koji su isto tako bili među prvima i svestrano se zalažu.
Vračajući se u vrijeme prije potresa kažu da su relativno solidno živjeli od ono malo poljoprivrede. Ali da je potres sve uništio.
-U trap smo prije potresa spremili 800 kilograma krumpira, ali ga do proljeća ne smijemo vaditi iz zemlje jer bi se pokvario – gotovo za sebe promrmljao je Mile, oko čijih nogu su se sklupčale mačke.
Statičari su im jednu kuću predodredili za rušenje, a druga je privremeno neuporabljiva. Braća su osigurala da se krovište za sad ne sruši, ali malo jači potres bi to mogao promijeniti. Pokušavaju si ugrijati ruke puhanjem, a Slavko ne sakriva nezadovoljstvo lokalnim vlastima.
- Lokalna vlast je pokazala da su potkapacitirani i nesposobni nositi se s ovakvom katastrofom. Sačekat ćemo malo ali mislim da ćemo sami popravljati kuću. Svega imamo, samo nam treba građevinskog materijala. U pomoć će doći moji prijatelji iz Slavonije – govori nam Slavko. Nevenka dodaje da vjeruje da će država bar malo pomoći, ali u lokalne vlasti nema nade.
- Znate li vi kako se ovdje glasalo? HDZovci su dolazili u automobilima i vozili ljude na glasanje. MOST je ovdje izgubio za 100 glasova. Imamo dobru oporbu, pametne i obrazovane ljude. Vi ste u Zagrebu gledali Bandića u Remetincu, bar to. Ovdje ima 300 takvih. DORH bi imao posla – govori nam Slavko.
Nevenka i Mile sve češće pušu u ruke. Temperatura se nastavlja spuštati, a Žućo se skoro naslonio na peć. Izlazimo iz štaglja i krećemo za Petrinju. Za nama kroz mrak odzvanjaju Nevenkine riječi:
- Neka Bog spusti svoju ruku na vas! I ne hodajte ovdje po mraku!
POGLEDAJTE VIDEO: RUPE U MEČENČANIMA