Dvije godine nakon što je oslobođen i pušten iz haškog pritvora, general Ante Gotovina živi, kako voli reći, kao svaki drugi ribar u Pakoštanima.

Izlazi na more gotovo svaki dan, nekad i po noći, bori se s olujnim jugom i orkanskom burom, a ostatak vremena provodi s obitelji. Živi baš onako kako je maštao u haškom zatvoru - mirnim obiteljskim životom jednog ribara.

Ipak u ove dvije godine otkada je na slobodi, general Gotovina si nije ispunio jednu želju - otići u svetište Kraljice Mira u Međugorju i pomoliti se Gospi. Zato će to učiniti što prije, najvjerojatnije do kraja godine.

- Prvom prilikom će otići u Međugorje. U pritvoru se zavjetovao Majci Božjoj Bistričkoj i blaženom Alojziju Stepincu te je odmah nakon izlaska otišao pomoliti se u ta svetišta. Vjera je sastavni dio njegova života - priča njegov kum i veliki prijatelj Željko Dilber, koji je s Gotovinom gotovo svakog dana. Ističe kako se život generala nakon izlaska uistinu može svesti na obitelj - crkva - more. Nedjeljom obavezno ide u crkvu, ako je u Pakoštanima, onda u mjesnu, a ako je u Zagrebu, onda u crkvu svetog Petra u Vlaškoj ulici.

Gotovina, naime, trenutačno živi na relaciji Zadar - Zagreb, ali više vremena ipak provodi u Zadru kako bi bio što bliže svojoj farmi tuna jer farma traži punu predanost. Obitelj viđa tijekom vikenda, supruga i sin dođu u Zadar ili on ide u Zagreb. No obavezno je dva dana u tjednu u Zagrebu.

Do kraja godine planira posjetiti Međugorje

Gotovinina farma je na otvorenome moru, a on je voli nazivati tvornicom na otvorenom. Čak i kad nije vrijeme tunolova, obilazi je i tad mu se život odvija na brodu koji je vezan uz kaveze. Tako je prošlog tjedna unatoč nevremenu i olujnom jugu morao isploviti. Proživio je veliku neveru, ali je sve na kraju dobro prošlo. Tri dana i tri noći proveo je na moru, spavao je na brodu jer je morao paziti da se ne unište kavezi i da riba ne ugine.

- Takvo vrijeme iziskuje dodatne napore, ali njemu nije teško. Bila je velika oluja, valovi su bili šest metara, ali Bogu hvala, izvukao je živu glavu. Kada je takva situacija, onda se život odvija na brodu. U smjenama se stražari, a tad nema ni kuhane hrane.

Improvizira se što se može i jede se većinom suho - priča Gotovinin kum Dilber.

Otkriva kako je Gotovina još u haškom pritvoru maštao o tome da će, kad izađe, imati svoju farmu tuna. To mu je, uz obitelj i vjeru, davalo snagu da zatvorske dane lakše prebrodi. No detalj koji je javnosti malo poznat je taj da je Gotovina odmah nakon akcije Oluja, 1995. godine, namjeravao napustiti vojsku i posvetiti se tunolovu.

- To je bio i rekao pokojnom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu, ali on ga je zamolio da ostane, pa je na nagovor dr. Tuđmana produljio boravak u vojsci. A kasnije znate što se dešavalo - ističe Dilber. Zato danas Gotovina uživa u ispunjenim snovima, u moru, suncu, jugu i ribi - u životu jednog pravog dalmatinskog ribara.

Trenutačno je lovostaj, sezona tunolova je završila, ali bez obzira na to, ima pune ruke posla. Kavezi su puni, pa ribu sad treba hraniti. Tuna se hrani plavom ribom - obično srdelom - a kada dostigne potrebnu težinu, onda, nakon mnogo procedura - ide na tržište. Kao svaki ribar, i general Gotovina uživa u pripremanju svojih tuna za obiteljski stol, ali zapravo najviše, nakon što je sedam godina proveo u pritvoru, voli posjesti obična domaća jela. Tako najviše uživa u brudetu.

- Voli on i malu plavu ribu - srdele i inćune, ali najviše ipak brudet - napominje Dilber. Gotovina, dodaje, obljetnicu izlaska iz haškog pritvora neće obilježavati, odnosno tome neće davati pozornost. Dan će provesti kao i svaki drugi - vjerojatno na moru jer tuna svakog dana mora jesti.

Podsjetimo, Međunarodni sud za ratne zločine u Haagu podigao je 2001. optužnicu protiv Ante Gotovine optužujući ga za planiranje etničkog čišćenja i ratne zločine. Gotovina je odbio primiti optužnicu te je od podizanja optužnice do uhićenja bio u bijegu.

Mladena Markača prvo osudili na 18 godina

Obje su hrvatske koalicijske vlasti, i ona predvođena SDP-om (2000-2004) i ona predvođena HDZ-om (2004-2011), priznavajući legitimitet Haškog suda, pozivali Gotovinu da se preda. U međuvremenu je glavna haška tužiteljica Carla del Ponte više puta optuživala državni vrh RH da skriva ili podupire skrivanje Ante Gotovine i sufinancira njegov bijeg. Tražila je i od Vatikana da zbog navodnoga Gotovinina skrivanja u samostanima kazni svećenstvo, što je Sveta Stolica odbila. Nakon višegodišnjeg skrivanja Gotovina je uhićen na Kanarskim otocima u Španjolskoj 7. prosinca 2005.[12] Nekoliko dana prije uhićenja stigao je na Tenerife u pratnji australskog Hrvata Joze Grgića Jablana. Haški sud je nepravomoćnom odlukom u prvostupanjskom procesu 15. travnja 2011. proglasio krivim Antu Gotovinu kao sudionika udruženog zločinačkog pothvata. Dosudili su mu 24 godine zatvora. Prije točno dvije godine general Gotovina je oslobođen optužbi i pušten na slobodu. Isti dan vratio se u Hrvatsku. Njega i generala Mladena Markača, koji je prvotno bio osuđen na 18 godina, a potom oslobođen, na Trgu bana Jelačića u Zagrebu dočekali su deseci tisuća euforičnih građana. Obojica su tad pozvali na ujedinjenje, a jasno su poručili da se u politiku ne misle petljati.