Zadnjih dana inspirirani Domovinski pokret zasipa hrvatsku javnost genijalnim idejama i predizbornim prijedlozima.

Nakon što su pokrenuli inicijativu za uvođenjem predmeta koji bi mlade podučavao hrvatskoj kulturi i tradiciji, nasuprot cajkama i turbofolku, i nakon što je predsjednik stranke Ivan Penava izjavio kako bi migrantima trebalo zaustaviti prolaz bodljikavom žicom, a po potrebi bi na njih trebalo i "pucati", Domovinski pokret izašao je s idejom ponovnog uvođenja predmeta obrana i zaštita u osnovne škole.

"Ne smijemo dozvoliti da u slučaju nekakve ratne ugroze naša djeca budu topovsko meso", poručio je saborski zastupnik DP-a Mario Radić, objasnivši kako bi na predmetu vojne obuke djeca dobila osnovnu obuku, naučila rastavljati pušku i gađati, a nakon toga bi trebalo uvesti obvezni vojni rok od 60 dana.

Nije li to najveća jugonostalgičarska ideja koju ste ikada čuli?

Rastavljanje tandžare

Djeca će se vratiti na rastavljanje tandžare u školi, na odlaske na streljanu gdje će ispucati par metaka, usput učiti o teritorijalnoj obrani, zaklinjati se u partiju, državu i sustav, pripremati se za rat i ponašati kao da će tisuću godina biti mir.

Ali recite Domovinskom pokretu da su jugonostalgičari i mrko će vas pogledati. Možda čak zauzvrat optužiti da ste komunjara.

Još bolje, dok se protivi uvođenju "istočnog melosa" i srpskog turbofolka, Domovinski pokret kopira inicijativu iz Srbije o ponovnom uvođenju obaveznog vojnog roka. Ne bi li DP trebao biti kontra svemu onome što dolazi iz Srbije?

Uglavnom, predmet obrane i zaštite bila je okosnica bivšeg režima, integralni dio ideologije općenarodne obrane, militariziranja stanovništva i pripremanja djece za baratanje oružjem.

Povratak na jugo postavke

Ukidanje tog predmeta provedeno je paralelno sa čišćenjem ostataka komunističkog režima i jugoslavenskih ostataka, pri čemu sada upravo oni koji se busaju da su najveći hrvatski domoljubi i mrzitelji "bivše države" (jer "Jugoslavija" se ne spominje) predlažu povratak na jugoslavenske postavke.

Pri čemu smo imali priliku vidjeti da mladići koji nisu prošli obranu i zaštitu, ali su zato prošli ideološku naobrazbu radikalne desnice, itekako vješto barataju kalašnjikovom kad treba izrešetati Banske dvore i policajce koji čuvaju Vladu.

I tako, Domovinski pokret ratuje protiv cajki, ali vraća obranu i zaštitu u škole. Što se donekle uklapa u njihovu ratobornu retoriku: kad već ohrabruju pucanje na migrante, bio bi red da hrvatsku djecu obuče u rukovanju oružjem.

Seoske straže

Pa i kad Miro Bulj, antimigrantski huškač iz konkurentskog Mosta, prijeti osnivanjem seoskih straža, svakako će mu dobro doći djeca koja su u školi naučila baratati puškama. Pa neka migranti, tobožnji "teroristi", budu topovsko meso, a ne da to budu - kako to poručuje Mario Radić - hrvatska djeca.

I dok Radić spominje "nekakvu ratnu ugrozu", njegova stranka sama kreira ugrozu od migranata na koje "treba pucati" i prema kojima treba postaviti bodljikavu žicu. 

Jednopartijski sustav

No, kad se bolje pogleda, Domovinski pokret je na pravom tragu što se tiče uvođenja obrane i zaštite. Sve drugo u HDZ-ovoj državi podsjeća na jednopartijski sustav: od dominacije jedne stranke i politiziranja institucija, preko kontrole pravosuđa i represivnog sustava i kontrole medija, pa do državne ekonomije, robovanja kultu ličnosti, subnorizacije branitelja i promoviranja svetinje Domovinskog rata.

I da, dućani ne rade nedjeljom, baš kao i u Jugoslaviji.

Tako je bilo u komunizmu, a tako HDZ uz podršku žestokih desničara, želi da bude u demokratskoj Hrvatskoj. Fali nam još samo obrana i zaštita, kao i obavezni vojni rok.

Pa da obmana bude kompletna.