Živa u gradskom termometru mili prema brojci 35. Pogon pivovare tiho brunda. Zastave na poglavarstvu njišu se na pola koplja. Jedna grada Daruvara, jedna Republike Hrvatske, jedna sasvim crna. Proglašen je Dan žalosti nakon što je Krešimir Pahoki, bivši vojni policajac, s neregistriranim pištoljem ušao u dom za starije i pobio šestero ljudi. Crna zastava izvješena je i pred domom. Nitko ne odgovara na zvono, vrata su zatvorena. Pred njima poredani lampioni, u spomen na žrtve.
Marija Ivandekić, kći vlasnice doma, javlja se na telefon. Zvuči iscrpljeno, kaže da je po cijele dane u autu, pomaže štićenicima. Moli za razumijevanje. Kaže da je njen zaručnik Sven, koji je s metkom u prsima iskočio kroz prozor, dotrčao do obližnje papirnice i alarmirao policiju, sad stabilno. U bolnici je. U bolnici su i preostali ranjeni. Među šestero mrtvih su Pahokijeva majka, četvero drugih štićenika doma i jedan djelatnik. U ponedjeljak ujutro došao je pred ustanovu, pobio nesretne ljude i zatim sjeo u obližnji kafić, mještani ga zovu Daruvarac. Tamo ga je našla policija.
Konobarici u smjeni je dosta novinara. Dosta joj je policije, dosta joj je neželjene pažnje. Njena kolegica, koja je bila prisutna kad je ubojica zasjeo s pištoljem, kaže da je žena psihički trenutno u redu. Tog dana su je redarstvenici ispitivali do popodneva. Daruvarčani pričaju o ubojstvima. Jedan čovjek kaže kako i on ima oružje, uredno registrirano. Lovac je. Policija mu se javila u utorak, dan poslije pokolja, i najavila da će doći provjeriti je li ispravno skladišteno. Redovna procedura, znakovit tajming. Poteglo se pitanje pištolja koji je nosio Pahoki. Isplivala je priča o čovjeku kojeg je napao prije mjesec dana i kojemu je navodno prijetio oružjem. Pronašli smo ga, zove se Damir Kus. Poznaje Pahokija, znali su povremeno sjesti ispred lokalne trgovine i popiti koju. Zamolili smo ga da nam ispriča kako je uopće došlo do sukoba.
- Poznajem ga odavno. Isto smo godište. Praktički ga znam od rata. Uvijek je bio agresivniji kad popije. Volio se hvalisati. Taj dan, iskreno, i ja sam bio nacvrcan. Radio sam. I onda sam sjeo kraj trgovine, zapravo tu kraj vatrogasnog doma i rekoh, idem popiti još pivu. S njima, tamo je sjedilo društvo. On je počeo nešto brusiti, a svaka treća rečenica mu je bila psovka. Svima može sve reći, ali njemu se nije smjelo ništa reći jer bi se odmah naljutio. I ja sam njemu nešto grubo odgovorio jer mi je bio pun kufer. I onda me bocom u glavu. Bocom od pive. Staklenom. Hvala Bogu, imao sam kapu pa mi nije šivana glava, samo sam imao kvržice. Ali imao sam izljev krvi u mozak. Prvi CT je pokazao izljev, drugi CT, nakon nekoliko dana, pokazao je da se smirilo i povuklo. Ne smijem se fizički naprezati. Evo vidite, ovo, ovdje je staklo otišlo. Šest šavova - govori Kus i pokazuje desnu podlakticu. Vidi se veliki ožiljak.
- Kad se boca razbila, frknulo je staklo. Kao da mi je nestala svijest na desetak sekundi. Ne sjećam se ničega što se dogodilo u tih deset sekundi. Netko je rekao da mi je stavio pištolj u usta. Ja sam na kraju izjavio da pištolja nije bilo tog dana. Inače nije mahao pištoljem. Nije spominjao naoružanje. Ne znam je li tajio taj pištolj kod kuće. U posljednje vrijeme mi nismo znali ima li oružje, to sam rekao i policiji. Kad se on skinuo iz vojske prije desetak godina, znao je mahati oružjem. Po trgovini je nosio nož i pištolj, to su svi vidjeli. To je bilo prije desetak godina. Onda je nestalo takvog ponašanja, smirio se. Računao sam da možda ima naoružanje još iz vojne policije. Tog dana nije bilo pištolja, rekao sam to i policiji jučer, opet sam bio na razgovoru. Netko je to rekao, to za pištolj, ali nema suglasnosti. Fali mi tih deset sekundi, tko zna što se tad dogodilo - kaže Kus.
Dodaje da je razgovarao s policijom u Bjelovaru, neposredno nakon napada i dan nakon Pahokijeva krvavog pohoda.
- Nisam ga viđao nakon toga. Bio sam pet dana u bjelovarskoj bolnici, a od toga je prošlo već mjesec dana. Nisam praktički izlazio. On je s ekipom tu dolazio svaki dan. Žao mi je što se ovo dogodilo, žao mi je tih ljudi. Što se tiče pištolja, ne znam gdje ga je uopće mogao nabaviti. Mogao je ubiti i mene - rekao nam je.
Krešimira Pahokija terete za 11 kaznenih djela. U istražnom zatvoru je, snimili su ga na privođenju, s lisicama na šakama. Četvero ranjenih se oporavlja u pakračkoj bolnici, jedan je i dalje u životnoj opasnosti. Osumnjičeni je posjedovao nelegalno oružje, a policija je prema njemu od 2012. do lipnja ove godine postupala tri puta zbog narušavanja javnog reda i mira te obiteljskog nasilja. U lipnju je teže ozlijedio muškarca, a kriminalističko istraživanje tog djela nije još bilo završeno.
Tog kobnog ponedjeljka ujutro stigao je u dom kako bi platio dug za smještaj. Mojportal opisuje kako ga je dočekala osobno vlasnica doma Ana Ivandekić i pozvala da sjednu na terasu. Pahoki je prihvatio poziv pa su kratko razgovarali o njegovoj situaciji. U jednom je trenutku iz džepa izvadio novac koji je dugovao za smještaj majke te ga bacio na stol. Vlasnica doma ga je na to opomenula rekavši kako nema potrebe da se tako ponaša. I u tom trenutku je Pahoki izgubio kontrolu, piše mojportal.
- Imam još nešto za vas - rekao je navodno Pahoki, izvukao pištolj i počeo pucati.
Prvo je pucao u Svena, zeta vlasnice, metak je okrznuo i samu vlasnicu, a nakon toga je hicem u glavu likvidirao svoju majku i sve na koje je naišao.
Na licu mjesta usmrtio je štićenice doma - svoju majku Anku Papp, Bosiljku Njegomir, Giselu Vegh, Zdenku Leder i njegovatelja Damira Fijalu, dok je Marija Čihak podlegla teškim ozljedama u virovitičkoj bolnici.
S pištoljem u ruci, došao je do terase obližnjeg kafića "Daruvar", navodno potjerao goste koji su sjedili na terasi i ušao unutra. Konobarica koja je tad bila u smjeni otišla je do vrta iza kuće u kojemu se nalazila druga konobarica i rekla joj što se događa. Ta druga konobarica je potpuno smireno došla do Pahokija, zamolila ga da ne pravi probleme u kafiću, ostalim gostima rekla da izađu iz lokala i nakon toga pozvala policiju, koja ga je 12 minuta kasnije uhitila.
- Izražavamo sućut i suosjećanje s obiteljima tragično poginulih i preminulih. Trebat će još dugo da se svi oporavimo, posebno obitelji preminulih. Grad je zavijen u crno te u šoku i nevjerici. Ovo je jedan negativni primjer i za institucije da vide što se može napraviti u budućnosti - rekao je Damir Lneniček, gradonačelnik Daruvara.