Damir Pejić iz Vukovara ima tek 16 godina, a već se drugi put bori s leukemijom. Jedino čemu se trenutno nada je pomoć dobrih ljudi, jer Damiru se traži podudarni darivatelj krvotvornih matičnih stanica. Nema braće i sestara koji su inače mogući srodni darivatelji, prije samo dva mjeseca je izgubio majku, živi s bakom.
POGLEDAJTE VIDEO:
Svatko zdrav, i ne stariji od 40 godina može se prijaviti u Hrvatski registar dobrovoljnih darivatelja krvotvornih matičnih stanica i vidjeti može li biti darivatelj za Damira, ili za desetke druge djece i mladih, kao i oboljelih odraslih osoba. Damir apelira na sve ljude velikog srca da se prijave u registar i tako pomognu njemu, ili nekome drugome. Leukemija je rak krvi, koji je moguće izliječiti samo novim, zdravim matičnim stanicama darivatelja. Iz njih će kod oboljele osobe nastati nova, zdrava krv, bez malignih stanica.
- Kad su mi rekli da se leukemija vratila, bio sam u šoku. Ovaj je put počelo s glavoboljama, baka me jedne noći pronašla kako povraćam, bio sam jako slab. Odvezen sam u bolnicu u Vukovar, potom u KBC Osijek, a iz Osijeka u Zagreb - govori nam Damir. Prvu je bitku s leukemijom bio dobio 2020.
- Prvi put sam obolio 2019., kad sam jedan duži period konstantno imao visoku temperaturu. Doktori su sve to povezivali s prehladom i govorili da je gripa u pitanju, sve dok nisu počeli jaki bolovi u nogama, više nisam mogao hodati ni do pet minuta udaljene škole. Majka je morala ići sa mnom kako bi mi nosila torbu jer se s 11 godina nisam mogao osloniti na vlastite noge - prisjeća se Damir.
Nakon što se u školi i onesvijestio, prevezen je u vukovarsku bolnicu, u kojoj su posumnjali na leukemiju. Iste je večeri poslan u KBC Osijek, odakle je nakon pretraga upućen u Zagreb, gdje je nastavio liječenje. Nakon godinu dana bio je izliječen, u prosincu 2020. Sad se bolest vratila, srećom je otkrivena na vrijeme pa je odmah počeo dobivati lijekove.
- Kao dijete sam se bojao doktora i bolnice, a sad su oni moja svakodnevica. Posebno mi je teško na društvenim mrežama gledati kako se drugi odmaraju na moru i u bazenima, a ja sam u bolnici, pod klimom - kaže nam Damir. Fali mu, dodaje, njegov Vukovar, njegovi prijatelji, rodbina, njegov dom i najviše - sloboda. Želi, kaže, da ova noćna mora što prije završi, i da se vrati svom normalnom životu.
Sad je između dva ciklusa kemoterapije, kaže kako se osjeća dobro, nada se podudarnom darivatelju matičnih stanica koje bi za njega značile povratak u normalan život. Unutar obitelji srodnih darivatelja nema. Uputio je apel potencijalnim darivateljima, pokrenuo čitavu akciju. Idući tjedan Zaklada Ana Rukavina stiže u njegov Vukovar gdje će se svi koji to žele, a zadovoljavaju primarne kriterije, moći prijaviti u registar darivatelja.
Kako se upisati u registar?
U registar darivatelja koštane srži ili matičnih stanica mogu se upisati sve zdrave osobe od 18 do 40 godina, nakon čega darivatelji mogu biti do 60. godine života. Prvi je korak javljanje u Zavod za tipizaciju tkiva na Rebru, Kišpatićeva 12, Zagreb, ili u neki od osam transfuzijskih centara u Hrvatskoj, odnosno na akcijama koje organizira Zaklada Ana Rukavina. Nakon popunjavanja pristupnice i kratkog zdravstvenog upitnika, daje se uzorak krvi, koji odlazi na tzv. HLA tipizaciju. Trenutačno su u registru gotovo 64 tisuće darivatelja čiji je uzorak krvi tipiziran, odnosno moguće je vidjeti odgovara li nekome od oboljelih, kad to zatreba. To znači da neće svaki registrirani darivatelj nekome i zatrebati, odnosno neće ga se pozvati. No, kad se ustanovi da neki darivatelj odgovara oboljelom, poziva ga se na pretrage, zatim i postupak uzimanja koštane srži li matičnih stanica, što traži tri dana provedena u bolnici. Za darivatelja ovi postupci nisu štetni, a nekome mogu spasiti život.
- Ne pozivam ljude da se prijave samo zbog sebe nego i zbog drugih koji će se liječiti. Mene iščekivanje ubija, nemam više volje - govori nam 16-godišnjak. Bez majke je ostao u lipnju, samo mjesec dana nakon nove, druge dijagnoze leukemije.
- Sve sam pokušao okrenuti na pozitivniju i vedru stranu, jer smatram da se sve u životu događa s nekim razlogom. Koliko god to bilo mračno i ružno, postoji neka vedrija i bolja strana svega. Smrt majke je pogodila sve nas, ali njoj su olakšane muke jer joj je karcinom metastazirao, a ja sam završio na liječenju. Spasila se od toga da mene opet gleda kako prolazim kroz sve ovo - s nevjerojatnom snagom govori mladić.
- Sigurno je i ona imala ogromne bolove, smrt je za nju bila samo spas, kraj mučenja. Razveselilo bi je kad bi znala da ću se izliječiti i nastaviti normalan život - nastavlja hrabri Damir, učenik Srednje strukovne škole Marko Babić u Vukovaru.
Njegova je majka bitku s karcinomom vodila godinu i pol dana, a nakon njezine smrti najveća su mu podrška baka Jela i ujak Slobodan. Kaže kako se čuje i s ocem koji živi u Njemačkoj.
- Baka, majka moje majke, sa mnom je od malih nogu, stalno sam trčao k njoj. Od početka života mi je veliki oslonac. Teško joj je, vjerojatno gore nego meni jer je sahranila svoje dijete. To nije lako preživjeti - dodaje Damir krajnje zrelo. Želja mu je da pobijedi bolest još jednom, i da u svom Vukovaru nadoknadi sve izgubljeno vrijeme. Velika podrška u svemu mu je i ujak Slobodan, a baka Jela (64) kaže kako joj je unuk najveći, jedini razlog zbog kojega živi.
'Moj unuk je moja inspiracija'
- Ovo što prolazim je jako teško! Vezana sam za unuka Damira, a izgubiti dijete... što da kažem... Unuk mi je sad inspiracija za daljnji život. Nije lako sahraniti dijete nakon godinu dana borbe, ali moram se nastaviti boriti za unuka. Dat ću sve za njega, samo da se izliječi i bude dobro - govori baka dodajući kako je zahvalna svima koji će se odazvati akciji upisa u registar darivatelja. Ona sama ne može biti donor. Iz Zagreba putuje vlakom u Vukovar kako bi riješila skrbništvo nad Damirom.
Što je više potencijalnih darivatelja upisanih u naš Registar, u startu je svakom pacijentu veća šansa da se brže i lakše nađe HLA kompatibilan nesrodni donor, kaže za 24sata dr. Nika Kalogjera, specijalist internist-hematolog na zagrebačkom Rebru, voditeljica Hrvatskog registra dobrovoljnih darivatelja krvotvornih matičnih stanica. Registar je s operativnim radom počeo u srpnju 2009. godine zahvaljujući naporima Zaklade Ana Rukavina, a osim u njemu, nesrodne se darivatelje za pacijente traži i u međunarodnim registrima, u kojima je dobrovoljnih darivatelja ukupno oko 40 milijuna. Drugim riječima, darivatelj za nekoga u Hrvatskoj može biti pronađen i u Kanadi, u Njemačkoj, Japanu...
- U Hrvatskoj je trenutno oko 65.000 donora u Registru, što je s obzirom na broj stanovnika zadovoljavajuća brojka, no svakako moramo biti kontinuirano motivirani raditi na povećanju broja upisanih donora. Ako pacijent nema identičnih srodnika u obitelji, kakvih je oko 30 posto, svi ostali se oslanjanju na pronalaženje nesrodnog darivatelja. Svaki pacijent za kojeg se krene u pretraživanje donora za nesrodnu alogeničnu transplantaciju ima 40-80 posto šanse naći svog kompatibilnog donora u našem, ili u Svjetskom registru darivatelja koštane srži, čiji smo član - napominje dr. Kalogjera.
Odgovara kako je, nažalost, broj pacijenata koji boluju od malignih hematoloških bolesti i treba im transplantacija krvotvornim matičnim stanicama od srodnih ili nesrodnih donora velik.
- Na listi za transplantaciju imamo 10-15 pacijenata pedijatrijske dobi te barem dvostruko više odraslih - napominje liječnica.
Na pitanje što bi pronalaženje podudarnog darivatelja značilo za Damira, ali i za ostale bolesnike, odgovara kako pravovremeno pronalaženje podudarnog darivatelja može svakome od njih značiti izlječenje i spasiti život.
- Važno je osvijestiti ljude da je bolest svugdje oko nas. Nikad se ne zna kad će i koga zadesiti, to može biti naš član obitelji, prijatelj, susjed...Stoga je od velike važnosti da se svi ljudi od 18-40 godina, koji su zdravi, ne boluju od kroničnih, malignih ili autoimunih bolesti prijave i upišu u Registar - apel je dr. Kalogjere. Kako pojašnjava, kad se uzorak krvi tipizira, u nekome trenutku može biti prepoznat kao odgovarajući za nekog pacijenta.
- Donor tad dolazi na naš poziv, odradi mali sistematski pregled , nakon čega slijedi prikupljanje matičnih stanica, koje nekome mogu biti nada i prilika za život. Apeliramo i na postojeće i buduće donore da nam javljaju promjenu u osobnim podacima, jer jedino na taj način možemo brzo reagirati - napominje dr. Kalogjera. Darivanje vlastitih krvotvornih matičnih stanica kako bi se bolesnoj osobi spasio život jedan je od najplemenitijih i najhumanijih činova koji možemo učiniti za osobu koju čak osobno i ne poznajemo - zaključuje.
Primarijus Mirando Mrsić, internist-hematolog i medicinski direktor Zaklade Ana Rukavina objašnjava kako, kad su donori u pitanju, pravila nema.
- Imali smo, primjerice, slučaj oboljelog djeteta u obitelji s desetero djece, i nitko od devetero braće i sestara nije bio kompatibilan s oboljelim djetetom. Istovremeno je tih devetero međusobno bilo podudarno, svatko bi svakome mogao dati stanice. Zato smo donora tražili u registru nesrodnih, i našli ga. S druge strane, u obitelji gdje oboljeli ima samo jednog brata ili sestru, taj srodnik može biti podudaran - kaže dr. Mrsić.
Potrebno obnavljati registar
Napominje da smo svi međusobno toliko različiti, da postoji teorija koja kaže kako bi čitavo čovječanstvo, da se sad tipizira za donora, moglo biti nepodudarno s prvim sljedećim djetetom koje bi se rodilo, i to je moguće.
- Nadam se da će pretraživanje u velikom, svjetskom registru i za Damira značiti novu šansu. Priče poput njegove doista nas mogu, i trebaju motivirati da se prijavimo - kaže dr. Mrsić. Dodaje kako je hrvatski registar s obzirom na populaciju velik, ali ga treba i stalno zanavljati - starije darivatelje zamjenjivati mlađima. Veća je šansa da starija stanica, naime, nosi neku bolest.