Sretna sam jer je kuća gotova i jako je lijepo. Sretna sam što se vraćam doma. Isplatilo se čekati, govori 12-godišnja Lorena koja s mamom, tatom, djedom i bakom živi u Markuševečkom Popovcu. Prije četiri godine, njihova obiteljska kuća bila je sravnjena sa zemljom.
- Ja sam bila s mamom na katu kad je prvi put udarilo. Pokušale smo sići, tata mi je pomogao jer je opet počelo tresti. Kako smo sišle, stepenice su se za nama urušile - prepričava.
Sad su dobili zamjensku kuću na istom mjestu na kojem je stajala njihova stara. Obitelj Mihelčić je generacijama na ovom mjestu. Imali su kuću od 250 kvadrata, a netom prije potresa su planirali zamjenu krova pod kojim su živjele tri generacije: baka i djed, kći i zet i unuka.
- Puklo je kao bomba, kao da mi ju je netko bacio u kuću. Muž, kako je još tad mogao govoriti, je vikao ‘Bježi, bomba je pala’. Izašli smo van. Unuka i kćer su bile na katu, čim su pobjegle, stepenice su se urušile. Cijela kuća je pala, nemamo namještaj, ništa nije ostalo - govori Marija Mihelčić (86).
U novoj kući od 85 kvadrata živjet će svi petero.
- Zakon je takav da smo mogli dobiti samo kuću te veličine, bez obzira na veličinu one koju smo imali - objašnjava Marija.
Njih, kao i još jednu obitelj u Markuševcu, crkvu u Čučerju i stanare zgrade u Đorđićevoj u srijedu je obišao premijer Andrej Plenković. U Đorđićevoj ulici na broju 8 nalazi se višestambena zgrada od 25 stanova. U svaki stan je uloženo oko 80.000 eura za konstrukcijsku obnovu. 80 posto plaća država, 20 posto Grad Zagreb.
- To je dug proces, sami to ne bismo mogli. To je moglo biti ovako ili nikako - govori predstavnica suvlasnika Nevenka Petri koja je na gradilištu gotovo svakodnevno.
Nakon potresa, mijenjali su tri naljepnice: crvenu, pa žutu i zelenu. Na kraju su se izborili da im se status vrati na žutu naljepnicu.
- Sreća da jesmo jer kad je krenuo projekt, kad su krenuli razbijati zidove, ispalo je da je puno gore no što se mislilo. Mi smo osam dana nakon potresa slikali preko tisuću slika, angažirali smo statičara, napravili projekt. To je bila podloga da nam Ministarstvo odobri konstrukcijsku obnovu. Iselili smo 8. siječnja 2024. jer su nakon tri godine od potresa krenuli radovi - govori Nevenka.
Proces je bio dugotrajan zbog papirologije, ali i stalnih promjena odgovornih.
- Dočekala sam četvrtog ministra, izmijenjali su se šefovi Fondova, pa se Fond ukidao i mijenjali su se zakoni. Dok se sve to događalo, prodano je osam stanova od 25. Mahom ih kupuju stranci jer je riječ o centru grada. Prodavalo se po 2.000 eura po kvadratu umjesto po 4.000. Za to je pak kriv zakon. Ja sam vjerovala da ćemo dobiti tu konstrukcijsku obnovu i jesmo. Sad to treba završiti - zaključuje.