Vijest o tragičnoj prometnoj nesreći u travnju, u kojoj su živote izgubili brat i sestra, Stjepan i Katarina Đerek iz Gradca, potresla je cijelu Hrvatsku. Nesreća se dogodila 10. travnja na predjelu Ratca, a Klevisa Ymeri, vozačica optužena za izazivanje nesreće, nepravomoćno je osuđena na četiri godine zatvora početkom listopada.
Katarina bi jučer, 18. listopada, napunila 19 godina. Viktor Đerek, Katarinin brat, posvetio je emotivnu objavu preminuloj sestri. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.
'Danas bi Katarina napunila 19 godina… Trebalo je to biti vrijeme kad se smijemo zajedno, kad gasimo svjećice na torti i slavimo njezin mladi život pun nade i snova. Umjesto toga, palimo svijeće na njezinom grobu, dok nas težina gubitka pritišće i tišina zamjenjuje zvuk njezinog smijeha. Svaka svijeća je svjedok ljubavi koju nosimo u srcima i sjećanja koja nikad neće izblijedjeti. Katarina nije bila samo sestra, ona je bila dar od Boga, svjetlost koja je obasjavala svaki kutak naših života.
Bila je djevojka s očima koje su blistale poput najčistijih zvijezda, s osmijehom koji je mogao otopiti i najhladnija srca. Katarina je bila sve što roditelj može poželjeti, sestra kakvu samo netko može sanjati – nesebična, puna ljubavi i uvijek tu kad je bilo najpotrebnije. Kao učenica za medicinsku sestru, željela je liječiti ne samo tijela, nego i srca; donijeti utjehu tamo gdje je bol, donijeti osmijeh tamo gdje su suze.
Imala je dušu koja je jednostavno znala voljeti i pružati nježnost, kao da ju je sama ljubav oblikovala.
Katarina je u svijetu vidjela ljepotu i dobrotu, čak i kad je svijet pokazivao svoje ružno lice. Kad je davala sebe, nije to činila napola – njezina pažnja, njezina radost i njezina toplina bili su potpuni, neokaljani i neiscrpni. I kad je odlazila prerano, oduzeta na način koji nijedna obitelj ne bi smjela doživjeti, ostavila je prazninu koja ne može biti ispunjena, ali i trag svjetlosti koji nas vodi kroz tamu.
Danas se ne okupljamo kako bismo slavili samo njezin rođendan; okupljamo se da bismo sačuvali uspomenu na njezinu dobrotu, njezinu ljubav, njezinu čistoću. Ona nije među nama, ali svaka molitva, svaki uzdah i svaka suza svjedoče o životu koji je nastavio živjeti u nama. Katarina nije samo ime, ona je osjećaj, ona je nada, ona je vječna svjetlost koja nas tjera da nastavimo dalje. Njezin život je bio previše vrijedan da bi bio zaboravljen, a njezina ljubav je previše čista da bi ikad prestala postojati.
Sestro, sretan ti rođendan tamo gdje jesi. S nama si svaki dan, u svakom otkucaju našeg srca, u svakom suznom oku, u svakom molitvenom šaptu. Čuvaj nas odozgo, dok mi ovdje palimo svijeće i molimo se da ćemo se jednog dana ponovno naći – tamo gdje ne postoji bol, gdje su osmijesi vječni, i gdje ćemo te moći ponovno zagrliti, kao da nikad nisi otišla.
Tvoj brajo, V'