Marijan Matošević (70) iz Siska dobio je novu šansu za bolji život. O skromnom čovjeku koji živi u ciglenoj kući bez sanitarnog čvora, vode i poda već smo pisali kad je njegov grad pogodio razorni potres.
Nakon naših reportaža braća Ante i Ivo Anić te njihov prijatelj Ivor Koren sakupili su potrepštine i otišli posjetiti Marijana.
- I na slikama izgleda grozno, a uživo je još lošije. Morali smo nešto učiniti, pa sam odmah nazvao svoje doktore, Nikicu Gabrića i Antu Barišića. Oni su rekli da ga dovezemo na pregled i danas smo to učinili - govori nam Ante Anić.
U četvrtak ujutro sjeli su u auto, otišli po Marijana i dovezli ga u Zagreb. Ondje su liječnici iz klinike Svjetlost obavili nekoliko pretraga.
- Desno oko je, nažalost, nepopravljivo. Uz mrenu, tu je glaukom, koji je uništio oko, tako da ga liječnici mogu samo sanirati, ali ga vjerojatno neće uspjeti spasiti. Optimistični su što se tiče lijevog oka, iako krvari unutra, a javila se i ablacija, odnosno odvajanje mrežnice. Sad su mu dali jednu injekciju i kapi kako bi zaustavili krvarenje. Za dva tjedna idem ponovno po njega jer mu moraju dati još jednu injekciju, a onda će za mjesec dana ići na operaciju lijevog oka - pojasnio je Marijanovo stanje Ante.
Nakon operacije gospodin Matošević će vidjeti barem na lijevo oko, pa će se moći i snalaziti po kući i u naselju. Uz novi vid, bio bi red da dobije i sanaciju kuće jer zasad Marijan hoda po zemljanom podu, koristi vodu iz slavine na dvorištu, ruča hranu u konzervama, a živi od male socijalne pomoći. Pod Marijanove kuće nema ni beton, a kamoli pločice ili parket. U kući nema svjetla jer je Marijan slijep pa kaže da mu ne treba. Oslijepio je zbog šećera i mrene prije godinu i pol. Svugdje se kreće po sjećanju, a u trošnom kućerku sad je više prepreka nego ikad. Ne može sam skuhati jelo jer ništa ne vidi, a dobio je mnogo brašna i ulja. Željno očekuje povratak svojih mačaka, Andrije i Malene, a zasad ima dvije želje. Dobar tuš i da bar malo vidi. Obje želje bi mu se mogle i obistiniti.