Nije tajna da je Josip Broz Tito volio dobar luksuz u svojim putovanjima. Na moru je koristio jahtu 'Galeb' kojom je jednom prigodom došao i do Engleske, a tu je bio i Plavi vlak koji je ispunjavao sve osobne potrebe i kao takav bio jedan od najluksuznijih vlakova u ono doba.
Galeb i Plavi vlak pali su u sjenu kad je Jugoslavija kupila dva američka Douglasa DC-6B, među kojima je jedan 1958. završio kao Titov osobni avion.
Iako su ova dva Douglasa bila posljednja proizvedena u seriji DC-6B, radilo se o avionima koji su usavršavani u godinama odmah nakon Drugog svjetskog rata, gdje su stvorili revoluciju u udobnosti putnika za svoje vrijeme. Iako su standardni DC-6 avioni dolazili s prostorom za prijevoz tereta i prtljage, Titov DC-6B bio je bez toga kako bi osigurao maksimalnu udobnost za sebe i putnike.
Maršal uživao igrajući šah na svom Douglasu
Sa svojim najbližim suradnicima poput Aleksandra Rankovića, Tito je igrao i šah. Drugi avion koji je bivša država kupila pripojio se Jugoslavenskom Aerotransportu (JAT-u), gdje je postao prvi interkontinentalni avion u JAT-ovom arsenalu. I prvi avion je isprva bio u JAT-u, zatim nakratko u Jugoslavenskom ratnom zrakoplovstvu gdje je ubrzo bio pretvoren u najluksuzniji i najosobniji avion kojim je maršal obišao svijet.
Za svoje prvo putovanje Douglasom, Tito je svratio u Indiju u siječnju 1959. kako bi se sastao s tadašnjim premijerom Jawaharlalom Nehruom. Nastavio je do Etiopije, Sirije i Sudana na sastanke s vođama te se vratio u veljači.
Upravo ta putovanja bila su ključna za sastavljanje Pokreta nesvrstanih iz 1961., a nakon toga Tito je praktički ovim avionom poletio u svaki kutak svijeta, pa je sam avion i indirektna posljedica njegovog političkog uspjeha.
Poklonio ga 1967. predsjedniku Zambije koji je plakao nad njegovim lijesom
Iako ga je Douglas savršeno služio te je njime odradio šezdesetak putovanja, 1967. Tito ga poklanja svom bliskom prijatelju - predsjedniku Zambije Kennethu Kaundi, koji je i sam bio među prvim članovima Pokreta nesvrstanih. Tito je vjernog Douglasa zamijenio modelom Iljušin Il-14, da bi ga samo dvije godine kasnije odbacio za francuskog Sud Aviation SE 210 Caravelle. Američkim avionima vratio se 1975., Boeingu 727 kojim je letio sve do smrti 1980.
Slavnog Douglasa koristio je najduže od svih aviona.
Još sredinom sedamdesetih godina Kenneth Kaunda koristio se Titovim Douglasima, nakon čega su ti avioni zamijenjeni drugima.
Titovi avioni ostali zaboravljeni u hangaru do 1992.
Slavne Douglase slučajno je pronašao namibijski pilot Chris Schutte 1992., nakon što su 15 godina skupljali prašinu u jednom hangaru u zambijskom aerodromu u Lusaki. Titov Douglas dobiva naziv 'Fish Eagle', nakon što ih u dogovoru sa zambijskim zrakoplovstvom Schutte kupuje za svoje turističke letove.
Tad su oba aviona po prvi put značajno renovirana iznutra, oslikani obilježjima safarija, dok je turistički biznis potrajao do izbijanja građanskog rata u susjednoj Angoli zbog čega 'Titovi' avioni idu u druge ruke - Schutte prodaje 1999. Titov avion (jer je za razliku od drugog Douglasa bio u boljem stanju).
Na oglas u časopisu za avijatičare naletio je Siegfried Angerer, tadašnji osnivač 'The Flying Bulls' koji je surađivao s Red Bullovim Detrichom Mateschitzom, zbog čega Titov Douglas s obilježjem crvene zvijezde danas ima logo Red Bulla.
Do ljeta 2004. godine, avion je bio potpuno restauriran zadržavajući dašak povijesne autentičnosti kojim je letio maršal Tito. Ljudi iz 'The Flying Bulls' koji su radili na obnovi smatraju kako je avion sad u boljem stanju nego je bio kad je izašao iz tvornice u Santa Monici prema Titu davne 1958. godine.
'Titov' Douglas danas se nalazi u Red Bullovom Hangaru 7 na salzburškom aerodromu, gdje osim što služi kao izložbeni avion, povremeno i dalje leti tijekom raznih događaja. Jedan takav let dogodio se ovog utorka na mostarskom aerodromu, gdje su skakači i skakačice Red Bull Cliff Diving svjetskog prvenstva doputovali upravo legendarnim Titovim DC-6B-om, koji zadržava povijesni i sadašnji ponos Red Bull-ove zračne flote Flying Bulls.