Izborom 'pravog' potportfelja fonda, odnosno A, B ili C modela štednje za buduću mirovinu, sami članovi fondova u drugom mirovinskom stupu mogu utjecati na to u koju će vrstu imovine njihov novac biti uložen, a time i na visinu prinosa, odnosno posredno i na visinu svoje buduće mirovine.
Ipak, većina onih koji su se tek zaposlili i kojima bi se to moglo isplatiti uopće ne razmišlja o tome. Štoviše, iako Regos svima koji se prvi put zaposle i postanu osiguranici na kućnu adresu šalje obavijest o tome da u roku od mjesec dana trebaju izabrati fond u kojem će štedjeti za mirovinu, tek 2 posto njih zaista to i učini. Iako i naknadno možemo mijenjati fond ili model štednje, većina osiguranika to, vjerojatno iz neznanja, ne učini.
Glavne razlike među fondovima
Tako i danas u fondovima kategorije B imamo više od 800 000 osiguranika u dobi od prvog zaposlenja (od 15 godina nadalje) do 40 godina starosti kojima bi se prelazak u fondove kategorije A mogao isplatiti i mogu ga podnijeti s obzirom na vrijeme koje im je preostalo do mirovine, dok je u fondovima kategorije A tek 6467 osiguranika. Većina onih kojima bi se takav model štednje mogao isplatiti ne zna i ne razmišlja o tome da bi bilo dobro ponešto naučiti o tome kako se portfelji razlikuju i što mogu donijeti te da i sami mogu utjecati na visinu svoje mirovine.
Različiti modeli štednje, odnosno fondovi kategorija A, B i C, uvedeni su 2014. godine s idejom da se na taj način mlađim osiguranicima omogući ulaganje u imovinu koja može nositi nešto veći rizik, ali dugoročno može donijeti veće prinose. Na isti se način starijim osiguranicima, koji imaju tek 5 do 10 godina do mirovine, osigurava ulaganje prvenstveno u imovinu koja jamči očuvanje vrijednosti onoga što su uštedjeli dotada, uz minimiziranje mogućnosti gubitka.
Osnovna je razlika među fondovima različitih kategorija u udjelu dionica, odnosno obveznica u koje mogu ulagati. Tako fond kategorije A može imati do 65 posto imovine uložene u domaće ili strane dionice, što uključuje i vrijednosne papire čiji su izdavači domaći ili inozemni investicijski fondovi te izvedenice. Takav je fond primjereniji mlađim osiguranicima koji do umirovljenja imaju više od 30 godina, pa mogu pristati i na moguće oscilacije u kretanju prinosa tijekom tog razdoblja uz pretpostavku da će prosječan prinos koji ostvare u konačnici biti viši.
Portfelj kategorije B može sadržavati do 40 posto imovine fonda u dionicama, investicijskim fondovima i izvedenicama, s tim da najmanje 50 posto neto imovine mora biti uloženo u vrijednosne papire i instrumente tržišta novca čiji je izdavatelj Hrvatska, druga država članica EU, kao i države članice OECD-a, koji se procjenjuju kao vrijednosni papiri s manjim rizikom ulaganja. Takav omjer portfelja pridonosi tomu da se minimizira mogući gubitak na dionicama i primjeren je osiguranicima u srednjoj dobi. Prema slovu zakona, obavezno se u taj portfelj prebacuju osiguranici kojima nedostaje 10 godina do mirovine. Ti osiguranici samostalno mogu izabrati i fond kategorije C, a ako to ne učine, 5 godina prije ostvarenja prava na mirovinu bit će prebačeni u taj fond slijedom zakona. Kako fondovi kategorije C ne mogu ulagati u dionice, glavna je intencija očuvanje vrijednosti imovine do isplate.
30-ak godina do mirovine? Birajte kategoriju A!
Kako mogućnost odabira različitih portfelja postoji od 2014. godine, ne možemo do kraja usporediti rezultate koji su u pojedinim potfondovima postignuti do sada, no mogu poslužiti kao ilustracija. Dok se u fondovima kategorije B, koji postoje još od 2002. godine, prosječan prinos kreće oko 5,55 posto, u fondovima kategorije A, koja dozvoljava veću dozu rizika kod ulaganja, kreće se oko 7,43 posto. Istodobno, fondovi kategorije C ostvarili su prinos od 5,96 posto. Ukratko, svakom mladom osiguraniku koji ima 30-ak godina do mirovine značajno bi se isplatilo ako veći dio toga vremena provede u fondu kategorije A te ostvari viši prinos. Krajnje pojednostavljeno: kad bi razlika u prinosima tijekom većeg razdoblja štednje iznosila oko 15 do 20 posto, to bi u konačnici moglo značiti i 15 do 20 posto višu mirovinu iz drugog stupa.
Neka drugi ne odlučuju umjesto vas
Upravo je zbog toga vrlo važno podsjetiti: Svaka mlada osoba koja se tek zaposlila u roku od mjesec dana trebala bi otići do bilo koje poslovnice Fine (ne nužno prema mjestu stanovanja) te na šalteru Regosa u Fini izabrati obvezni mirovinski fond u kojem će štedjeti te donijeti odluku o A, B ili C modelu štednje. Za to vam je dovoljna osobna iskaznica ili drugi dokument koji sadrži osnovne podatke, podatak o OIB-u te pet minuta vremena, s tim da osobi na šalteru treba reći koji ste fond izabrali te koji portfelj - A, B ili C - u tom fondu želite odabrati.
Ako to ne učinite sami, Regos će vas rasporediti u jedan od fondova koji posluju na tržištu, ali u fond kategorije A. Kako trenutno na tržištu djeluju četiri obavezna mirovinska fonda, AZ, Raiffeisen, Erste i PBZ-CO, na kućnu adresu stići će vam obavijest o tome da imate račun u jednome od tih fondova te da se dio vašeg doprinosa za mirovinu ubuduće slijeva na taj račun prema modelu štednje kategorije A.
Dobra je vijest da i tada možete preuzeti stvari u svoje ruke i promijeniti fond ili samo model štednje tako da u istom fondu izaberete potportfelj B. Ako mijenjate fond, važno je znati da se u prve tri godine članstva plaća naknada za izlazak, dok je promjena kategorije A, B ili C besplatna. Pritom se iz fonda u fond možete preseliti već nakon 14 dana od učlanjenja, dok model štednje možete mijenjati samo jednom godišnje, i to isključivo u mjesecu rođenja. Time se nastojalo izbjeći prečesto 'seljenje' neodlučnih članova. Procedura je vrlo jednostavna zato uzmite stvari u svoje ruke neka drugi ne odlučuju umjesto vas.
Moja mirovina powered by UMFO: Sadržaj članaka dio je projekta Financijska pismenost, a nastao je u suradnji Udruge društava za upravljanje mirovinskim fondovima i mirovinskih osiguravajućih društava te native studija 24ContentHaus.