Oni su prvaci Europe, odjeknula je vijest u gradu Imotskom, ali i u cijeloj Hrvatskoj jer uspjeh koji je postigao Hrvatski puhački orkestar Gradska glazba Imotski na prestižnom natjecanju puhačkih orkestara Flicorno d'Oro održanom u talijanskom gradu Riva del Garda na jezeru Lago di Garda, vrijedno je svake pažnje.
POGLEDAJTE VIDEO: Imotski glazbari vratili su se u Imotsku krajinu s uspjehom
Imotski glazbari vratili su se u Imotsku krajinu s uspjehom kojim se mogu podičiti tek iskusni, rijetki glazbari koji su odavna prešli granice amaterizma. Između šezdeset orkestara iz Njemačke, Francuske, Austrije, Španjolske, Italije i još na desetke europskih zemalja Imoćani su bili najbolji jer su svojim virtuoznim nastupom i glazbom koja obara s nogu, pokazali i dokazali kako njihov trud, znanje iskusnih glazbara i uporan rad na kraju zaslužuju ono najbolje.
- Ovo je kruna predanog i mukotrpnog rada svih glazbara - govori nam maestro Glibota po povratku u Imotski ne skrivajući ponos za uspjeh koji su postigli. On je nakon punih dvadeset i sedam godina kako je orkestrom ravnao njegov sada umirovljeni otac Ivan Glibota Crni, prošlu godinu preuzeo palicu, znajući kako će biti izazovno nastavi tamo gdje je "barba Crni", kako su ga njegovi glazbari zvali, stao. Hrvatski puhački orkestar Gradska glazba Imotski osnovana je prije sto pedeset i četiri godine, 1870. Nekoliko truba, flauta i puno želje. Svirali su na zabavama, sprovodima, jačali i razvijali se, a kada je palicu 1995. u svoje ruke preuzeo "barba" sve je krenulo strelovito uzbrdo. Nizali su se uspjesi, na natjecanjima u Hrvatskoj i van granica. Imotski glazbari su uz odsvirane note zapisivali i svoje uspjehe i uspjehe Hrvatske koju su nebrojeno puta na reprezentativan način predstavili.
- Iza ovih mladih glazbenika puno je rada i odricanja, svakodnevnih vježbi jer glazbu trebaš živjeti, s njom se buditi. Ove mlade cure i momci članovi naše glazbe su jedna velika obitelj, oni dišu kao jedan - govori maestro Glibota dok lista po fotografijama.
- Prije odlaska u Italiju na ovo prestižno natjecanje moj ćaća, "barba Crni" koji sada svira u glazbi i predsjednik je HPO, Gradske glazbe Imotski znao bi mi reći, jer su probe trajale mjesecima: "Ljubo ubit ćeš ih sa probama". Samo bih mu odgovorio: "Ćaća u Italiju idemo po prvo mjesto tamo predstavljamo ne samo Imotski već cijelu Hrvatsku.
Zavidna karijera
Dok razgovaramo s maestrom Glibotom u prostorijama Glazbene škole fra Ivana Glibotića koja je ujedno "bazen" u kojem se školuju mladi glazbenici koji su dijelom i članovi Gradske glazbe Imotski, dolaze učenici i čestitaju maestru Gliboti. Premda mu se nakon završene osnovne glazbene potom srednje u glazbenoj školi Josipa Hatza u Splitu i studija glazbe kojeg je nastavio u Austriji na glazbenoj akademiji u Grazu, gdje je od najboljih glazbenika stjecao znanje smiješila zavidna glazbena karijera u nekom od europskih središta on je izabrao povratak u svoj rodni Imotski.
- Tamo sam zavolio filmsku glazbu, dosta sam naučio i o produkciji, nastajanju same glazbe, o opernim i simfonijskim projektima - govori maestro Glibota kojemu su prva ljubav kad je riječ o glazbenim instrumentima bile udaraljke, bubnjevi.
- Volio sam ritam, a udaraljke to daju svakoj skladbi. Onda klavir i na kraju truba. Uz klavir sam izbacivao svoje emocije, on je zapravo orkestar, učio sam nove akorde, ali je truba, melodijski instrument na kraju odnijela primat. Bliska je usnama, dodiru, zvuk izlazi, ljubi te - govori Ljubo koji čvrsto u rukama drži priznanja, svoje za najboljeg europskog dirigenta amaterskih orkestara i ono drugo za svoje glazbare, njihov uspjeh. Iza ovog uspjeha su sati rada i vježbi, a koliko je truda unijeto dovoljan je podatak kako su u Italiju putovali u 20 sati tog četvrtka, a u 18 sati su imali zadnju probu.
- Pred odlazak, onako da se malo zagriju - u šali će maestro. Nije stoga ništa iznenađujuće kada se čuveni belgijski skladatelj i dirigent Jan van der Roost inače predsjednik žirija izravno u Italiji obratio maestru imotske glazbe profesoru Ljubi Gliboti riječima kako dugo, dugo nije osjetio ovakvu glazbenu ekspresiju nekog orkestra kao što imotski glazbari prenijeli na publiku, ali i na sam žiri.
Skladatelj zadane skladbe Luciano Feliciani također je bio oduševljen te je čestitao maestru Gliboti koji je u Italiju poveo šezdeset i jednog glazbara. Ovim iznimnim uspjehom ostat će zlatnim slovima upisani u Hall of Fame natjecanja, baš kao i prošlu godinu kada su svojim koncertom uveličali tridesetu obljetnicu članstva Hrvatske u UN-u ili kada su u doba korone virtualno snimili Beethovenovu "Odu radosti", službenu himnu Europe čija je snimka obišla cijelu Europu. Više godina zaredom hrvatski su prvaci uz nebrojene prestižne kako domaće, tako europske i svjetske nagrade, plakete i priznanja s međunarodnih smotri. Okitili su se Imoćani srebrom i zlatom, zaslugom kojih su zvuci Lijepe naše, Gotovčeve opere Ero s onog svijeta, opere Zrinski, Ivana plemenitog Zajeca, skladbi Južne Amerike, Meksika, Njemačke, grčkog sirtaki i irskog Riverdancea obišli cijeli svijet. Dolaskom maestra Glibote mlađeg u glazbi se osjete neke druge note koje pomalo zamjenjuju već uvježbane.
Za koncerte i natjecanja palicom pravog virtuoza kojem bi pozavidjeli mnogi, Ljubo okuplja imotsku glazbu koja je svojim zadnjim nastupom potvrdila kako su podigli visoko ljestvicu u glazbenom svijetu koja je probila okvire amaterizma. Počevši od svakog profesora osnovne i srednje glazbene škole fra Ivana Glibotića iz Imotskog i njihovog ravnatelja Darka Rimca do učenika koji su podrška HPO Gradskoj glazbi Imotski, ponaosob zaslužuju priznanje za samozatajan predan rad i veliki, ne samo imotski već hrvatski uspjeh.