„Oni koji čitav život
po pijesku hodaju
u čizmama,
ne mogu shvatiti
zašto ja po kamenju
hodam bosa.“
Mislim da se ove godine iskupljujem za sve one prethodne godine u kojima nisam toliko čitala poeziju. Život piše poeziju, djelo mlade spisateljske duše Deni Balete; žena koja, kao što nekako i sam naslov govori, živi i piše poeziju. Baš kao što stoji u opisu njezine knjige: „iako sam ja držala pero, život je pisao. Ja sam samo živjela“.
Eh sada, prvo kratka priča o tome kako sam zapravo doznala za našu dragu Deni. Tko zna, možda kroz tu kratku priču i vi shvatite da ju poznajete već neko poduže vrijeme. Bilo je to jedne večeri, u ponoć (dramatičan uvod u priču) kada sam kao i obično bila na Instagramu, tragajući za novim i inspirativnim profilima. I nije to bio prvi put da sam primijetila profil zenakaoti (žena kao ti), ali je bio prvi put da sam odlučila zaviriti što se krije iza tog naziva. I eto čuda; jednostavna, pitoreskna, u najmanju ruku očaravajuća poezija u kojoj se većina može pronaći.
Deni je dvije godine anonimno pisala poeziju, a nedavno je odlučila pokazati se javnosti i na našu sreću, od strane izdavačke kuće Fragment, publicirana je njezina prva zbirka poezije (nadam se ne i zadnja!) Život piše poeziju.
„Počinjem shvaćati
da bih učinila sve za ljude koje volim,
a i ja sam osoba koju volim.“
Autorica putem moderne poezije, na pristupačan način progovara o važnim temama o kojima se aktivno raspravlja; govori nam o samosvijesti, ljubavi koju osjećamo prema drugima ali i koju bismo trebali osjećati prema sebi. Govori nam o unutarnjoj snazi koja se krije u svima nama samo trebamo dublje zaroniti. A tu je i more kao motiv koji se često provlači kroz njezine pjesme.
Njezine pjesme, kao što sam odmah naglasila, jako su pristupačne široj publici – jednostavno i direktno pisane kako bi se što više ljudi moglo poistovjetiti. Dok bi se neki bunili na tu jednostavnost i nedostatak velikih metafora, ja sve više i više grlim ovakav tip poezije. Neke stvari se upravo tako trebaju izgovoriti, bez previše filozofiranja, a s puno osjećaja i iskustva – a upravo to autorici, bez ikakvog problema polazi za rukom.
„Zaljubljena sam u način
na koji gledaš u mene
kao dječak
koji se divi svijetu
sa spoznajom
da neće živjeti vječno.
zaljubljena sam u način
na koji u meni prihvaćaš
ono što sam cijeli život
pokušavala odbaciti.
zaljubljena sam u način
na koji gledaš
sve strahote u meni,
a nikada nisi bio prestrašen
i na koji svjedočiš
svim razlozima za odlazak,
a nikada nisi pokušao
otići.“
2022. godina za mene je bila poprilično teška i izazovna. Mislim da sam se u ovih godinu dana promijenila onoliko koliko se nisam mijenjala u nekoliko godina prije toga. Nevjerojatno što nekoliko mjeseci i bolnih iskustava može učiniti osobi. Tako da, ova poezija mi je došla kao flaster na ranu – zapravo, prvo je malo dezinficirala i peklo je, ali tu su bile i pjesme koje pružaju utjehu. S nekim pjesmama sam se toliko mogla poistovjetiti, do te mjere kao da sam ih sama pisala. Osjetila sam svaku natipkanu riječ… Zbirku sam pročitala u jednoj večeri, uz čašu vina – kako čitati poeziju bez vina? Nikako.
„Da se mogu vratiti u prošlost,
rekla bih to maloj ludi
koja nosi moje ime,
a više mi ne sliči nimalo
da malo više živi u svojoj koži,
a malo manje u njegovim očima.“
Trenutno sam u fazi uređivanja spavaće sobe i odlučila sam si na zid staviti inspirativne citate, kratke poezije i slično. I da, možete pogoditi – neke pjesme Deni Balete pronaći će svoje mjesto na mojem zidu. Eto, toliko su me se dojmile i toliko su me dodirnule. Tako da, ako ste u potrazi za pitkom poezijom, ovo je moja iskrena i topla preporuka.