Pravi razlog zašto uvijek zaboravi vašu godišnjicu - sve je povezano s radom njegovog mozga, kaže revolucionarna nova knjiga koja dekodira znanost i otkriva zašto muškarci i žene vole drugačije. Anna Machin je pretražila studije i razgovarala sa stručnjacima za svoju novu knjigu 'Zašto volimo'. Antropologinja sa Sveučilišta Oxford istražuje razlike među spolovima. Područja mozga koja se bave razmišljanjem, a ne osjećajima, aktivnija su kod muškaraca.
POGLEDAJTE VIDEO:
Svi smo podložni njezinim hirovima i impulsima, od trbušnih leptirića i tog prvog rumenila u obrazima do fizičke boli povlačenja iste. Svi znamo njezinu jedinstvenu moć da oblikuje odnos između roditelja i djeteta i, ako imamo sreće, osjetili smo i njezinu nježnu toplinu dok smo gledali u lice prijatelja.
Ali što zapravo znamo o ljubavi?
Pjesnici su nam odavno iznijeli svoje misli, a sada i znanost stupa na scenu. Zahvaljujući tehnologiji koja se stalno poboljšava, moderni znanstvenici mogu pogledati u ljudski, i neljudski, mozak kako bi pronašli odgovore na neka od naših najstarijih pitanja o svim ljubavnim stvarima. Oni mogu točno odrediti neurokemikalije koje čine same temelje ljubavi, izračunati jednadžbe koje doprinose seksualnoj privlačnost, pa čak i predložiti znanstvenu osnovu o tome zašto vaš muž zaboravlja godišnjicu vjenčanja.
O ljubavi
Sada je antropologinja Machin pretražila studije i razgovarala s vodećim stručnjacima za novu knjigu te donijela detalje o svemu što ste ikada željeli znati o toj najslađoj i najjačoj od svih ljudskih emocija. O ljubavi.
Veličina haljine nije od presudne važnosti, ali bokovi jesu
Ljudska igra parenja je konkurentno tržište slično burzi, ali umjesto da se naša vrijednost izražava u kunama, ona se izražava u vrijednosti partnera. Evolucija želi da žene budu u stanju zatrudnjeti i da budu zdrave kako bi dovoljno živjele da odgajaju djecu. A što se muškaraca tiče, sve je u njihovoj sposobnosti da zaštite, opskrbe i posvete se svojoj obitelji - sjetite se, žene su nekada bile ili trudne ili stalno dojile, pa su bile vrlo ranjive. Da bi mogao napraviti ovaj izračun, vaš mozak koristi vaša osjetila kako bi shvatio ključne pokazatelje.
Pješčani sat
Ženin omjer struka i bokova, na primjer, jedan je od najsnažnijih pokazatelja njezinog zdravlja i plodnosti, a međukulturna istraživanja oblika ženskog tijela više puta su pokazala da je najatraktivniji omjer struka i bokova 0,7 - klasični pješčani sat. Ovo bi vas moglo iznenaditi zbog današnjeg ogromnog fokusa na mršavost, barem na Zapadu. Ali zapamtite da je omjer struka i bokova ključan, tako da je izgled pješčanog sata još uvijek onaj koji se smatra važnim.
Doista, primijetili smo njegovu važnost ne samo u laboratoriju, već i u stvarnom životu. U eksperimentu praćenja oka iz 2015. godine, znanstvenici u Teksasu pokazali su da su se muškarci, i zanimljivo žene, prvo usredotočili i proveli najduže gledajući u trbuh, odnosno dijafragmu nepoznate žene prije nego što su prešli na njezino lice, što sugerira da prilikom odlučivanja kome prići kao potencijalnom partneru, ili pri provjeri konkurencije, omjer struka i bokova jedna je od prvih informacija koje obrađuje naš mozak.
Muškarci se u međuvremenu procjenjuju na temelju njihovog omjera ramena i struka - cilj je 1,4, iako to danas rijetko tko pokazuje osim olimpijskog sportaša ili ovisnika o teretani. U naletu strasti, ali ne i predanoj vezi, žene su sklonije dobrom muškarčevom izgledu u obliku simetričnog lica. Za oba spola, simetrija je znak dobrih gena.
Mozak
Općenito, međutim, najseksi organ u ljudskom tijelu vjerojatno je mozak. Upotreba kreativnog jezika, umjetničkog izražavanja i humora pokazatelji su naše kognitivne fleksibilnosti, za koje bismo svi željeli da naslijede naši potomci jer je povezana s inteligencijom. Djelomično iz tog razloga poznate rock zvijezde ili čak političari, recimo Mick Jagger s osmero djece ili Boris Johnson sa sedmero, imaju natprosječan reproduktivni uspjeh. Čini se da ih žene smatraju neodoljivima unatoč činjenici da se ne drže jednog partnera.
Napitak ljubavi
Tisućama godina ljudi su pokušavali kontrolirati ljubav putem napitaka i eliksira. U Shakespeareovom Snu ljetne noći, na primjer, Oberon, daje ljubavni napitak svojoj uspavanoj ženi, kraljici Titaniji, koji ima učinak da se zaljubi u prvo biće koje ugleda kad se probudi... Ali po prvi put, kako naše znanje o neuroznanosti i fiziologiji ljubavi nastavlja rasti, mogućnost eliksira koji stvarno djeluje je zapanjujuće blizu. Želite dodati mlaz oksitocina, takozvanog ljubavnog hormona, svom ritualu prije izlaska, u nekoliko čaša prošeka i zaplesati po spavaćoj sobi?
Oksitocin je dostupan u obliku raznih proizvoda koji tvrde da smanjuju društvenu anksioznost, čine orgazam snažnijim i potencijalno mogu biti od pomoći za povećanje vašeg samopouzdanja tijekom traženja partnera.
Djeluje li stvarno?
Znamo već da oksitocin smanjuje naše inhibicije u stvaranju novih odnosa i povećava empatiju. Jedno istraživanje pokazalo je da su parovi koji su bili zajedno tri mjeseca imali značajno višu razinu cirkulirajućeg oksitocina od samaca. I svakako je slučaj da nekima dobro djeluje ubrizgavanje ili dva oksitocina u nos, iako mnoge recenzije na internet stranicama potvrđuju njegovu moć da ga ne natjera na vas. Također znamo da može imati i negativne učinke. Jedan recenzent kaže kako ga je upravo umorio i emocionalno učinio da se osjeća poput vrećice samosažaljenja u kojoj dominira estrogen. Zapravo, sa svakom znanstvenom studijom postaje sve jasnije da je utjecaj oksitocina vrlo individualan. Za one koji proučavaju neuroznanost ljubavi, ovo nije iznenađujuće.
Kemija mozga koja nas potiče da formiramo i održavamo naše odnose je nevjerojatno složena i fino uravnotežena, a mi još uvijek nemamo jasnu sliku o tome koje se kemikalije međusobno nadopunjuju, a koje su antagonističke.
Jesu li žene romantičnije od muškaraca?
Uzmite 32 osobe koje su romantično zaljubljene, 16 muškaraca i 16 žena, i stavite ih pojedinačno u fMRI skener, koji mapira moždanu aktivnost. Pokažite im niz slika ljubavnih događaja, od klasičnog para koji se drži za ruke pred zalaskom sunca do obavljanja tjedne trgovine u supermarketu. Što biste vidjeli?
Jedna psihologinja i njezin tim učinili su to kako bi pokušali shvatiti imaju li razlike, za koje mislimo da znamo, o muškim i ženskim pristupima ljubavi ikakvu biološku istinu. Općenito, otkrili su da, bez obzira na spol, što je romantičniji scenarij, primjerice zalasci sunca, a ne supermarketi, to su emocionalni centri mozga više osvijetljeni, i kod muškaraca i kod žena.
Ali ako pogledamo dalje od ovih sličnosti, razlike se ipak pojavljuju. Neka istraživanja su pokazala da u vrijeme kada djeca napune osam godina, dječaci i djevojčice počinju konceptualizirati romantičnu ljubav na različite načine.
Područja mozga koja se bave razmišljanjem, a ne osjećajima, aktivnija su kod muškaraca, što sugerira da je za njih evaluiranje i razmatranje romantičnih scenarija zahtjevniji proces nego što je to slučaj kod žena, gdje je instinktivniji.
Može li to biti njegova isprika da je zaboravio godišnjicu vjenčanja?
- Moj suprug smatra zaključak ove studije 'duboko pokroviteljskim', jer implicira da su muškarci manje emocionalno pismeni ili evoluirani od žena. Ali možda to nema nikakve veze s evolucijom. Znamo da je ljudski mozak vrlo 'plastičan'. Može se promijeniti, osobito u našim najranijim godinama, a naše okruženje ima ključnu ulogu u njegovom oblikovanju.
Dakle, može biti da je naša kultura, koja govori dječacima da su oni racionalni spol, dok su žene prepuštene na milost i nemilost svojim emocijama, dovela do toga da naš mozak izgleda onako kako izgleda na ekranu skenera.
Druge studije su pokazale da u vrijeme kada djeca napune osam godina, dječaci i djevojčice počinju konceptualizirati romantičnu ljubav na različite načine. A znamo i da je ružičasti prolaz u dućanu igračaka pun srca i cvijeća, dok prolaz za dječake to ipak nije.
Natjerajte ga se zaljubi u vas - idite u teretanu
Iskorištavanje moći opojne ljubavne kemije na druge načine, mogli biste samo povećati svoje šanse. Oksitocin je jedan od sastojaka romantičnog koktela, ali mu se pridružuju i dopamin, serotonin i beta-endorfin - sve one 'sretne' kemikalije koje utječu na fine detalje moždane aktivnosti. Beta-endorfin je možda najvažniji od svih. On je prirodni tjelesni opijat, poput heroina ili morfija, pa će se, nakon što netko doživi interakciju koja uzrokuje njegovo oslobađanje, stalno vraćati po još.
Anna Machin otkrila je da aktivnosti koje izazivaju endorfine mogu dovesti do uspjeha, kao što su vježbanje, ples ili komičarski klub. Ovisni smo o prekrasnim osjećajima topline, bliskosti, euforije i sreće koje one izazivaju.
Kada stupimo u interakciju s nekim koga volimo, dobivamo udarac opijata, ali ako nestajemo, razina nam pada, počinje naša žudnja i motivirani smo da se vratimo izvoru, što znači da smo stalno vučeni natrag u vezu. Loša strana ovoga je da ako nas ostave, dolazi do masovnog povlačenja opijata, zbog čega je gubitak ljubavi tako fizički i psihički bolno iskustvo.
Što to znači za uspješan spoj?
Dogovorite spoj pun aktivnosti koje izazivaju endorfine. Vježba će to učiniti, kao i smijeh, pa su vježbanje, plesne dvorane ili komičarski klub dobra mjesta za povećanje šanse da će predmet vaše želje pasti na vas. Nasuprot tome, budući da prekid dovodi do teškog slučaja 'hladnoće', odlazak na trčanje ili masaža, koja stimulira proizvodnju oksitocina, kao i beta-endorfina, nadopunit će vaše zalihe. Dobra seansa jedenja čokolade u međuvremenu će vam vratiti razinu dopamina.
Vole li nas mama i tata drugačije?
Da, zahvaljujući evolucijskoj neobičnosti koja znači da je tata 'homo sapiens' uključen u brigu o djeci mnogo kasnije od mame. Neobičnost se odnosi na ogromnu veličinu ljudskog mozga – šest je puta veći nego što bi trebao biti za sisavca naše veličine, što znači da kada bi beba prešla termin, njezina glava ne bi prošla kroz rodni kanal, mama i beba bi umrle i ljudska vrste došla bi do naglog kraja. Stoga smo evoluirali kako bismo svoje bebe rađali vrlo rano, što je rezultiralo bebom čiji mozak još nije u potpunosti razvijen – pa stoga nije sposoban ništa raditi sam u značajnom vremenskom razdoblju nakon rođenja. Anna kaže kako je majčinstvo staro koliko i vrijeme, prisutno kod najranijih gmazova.
Na početku ljudske evolucije, mame su se obraćale svojoj ženskoj rodbini kako bi im pomogle brinuti o svojoj sve većoj hordi beba i male djece, a očevi nisu bili nigdje viđani. No, prije otprilike 500.000 godina, evolucija je sustigla i muškarce, a očevi su se konačno počeli popravljati. Taj evolucijski vremenski odmak možemo vidjeti i danas.
Izraelski znanstvenici 2012. godine stavili su 15 pari roditelja šestomjesečnih beba u fMRI skener kako bi im se procijenila moždana aktivnost dok su gledali video snimke njihove djece kako se igraju. I mame i tate pokazali su aktivnost u područjima mozga povezanim s empatijom i razumijevanjem tuđih osjećaja, podjednako pokazujući snažnu privrženost koju su osjećali prema svom djetetu. Ali u drugim područjima mozga postojala je izrazita razlika.
Kod majki, evolucijski drevni limbički sustav, koji odražava ključne karakteristike majčinstva, poput pružanja ljubavi i njegovanja, bio je najaktivniji dio mozga. Nasuprot tome, kod očeva je zapaljen relativno mlad neokorteks, povezan sa 'socijalnom spoznajom', kao da odražava tatinu ulogu u podučavanju i poticanju svog djeteta da teži neovisnosti.
De li me moj pas stvarno voli?
Jedna od nevjerojatnih stvari o ljudskoj ljubavi je naša sposobnost da je proširimo i na druge vrste. Naša tri psa, Bear, Sam i Scruffy, definitivno su ključni članovi moje obitelji, priča Anna. Ali se pita vole li ju zauzvrat? Sada je moguće imati konkretne neuroznanstvene dokaze. Jedan hrabri profesor na Sveučilištu Emory u SAD-u trenirao je pse da mirno leže u fMRI skeneru, što mu je omogućavalo da izvuče zaključke o mozgu domaćeg psa.
Profesor Greg Berns je 2016. objavio svoja otkrića o 15 pasa, kućnih ljubimaca, uspoređujući moždanu aktivnost kada im je ponuđena nagrada za hranu za razliku od društvene nagrade, u ovom slučaju verbalne pohvale vlasnika. Prije skeniranja, svaki pas je prošao obuku kako bi ga naučio povezivati primanje određene nagrade s izgledom određenog predmeta. Automobil je ukazivao na dolazak nagrade za hranu u obliku komada hrenovke; konj igračka je bio obećanje neke ljudske verbalne pohvale od njihovih vlasnika, a kao kontrola, četka za kosu nije označavala nagradu.
I u slučaju hrane i društvene nagrade došlo je do aktivacije u dijelu mozga koji podupire nesvjesne elemente ljudske ljubavi i koji je prepun receptora za 'hormone ljubavi', oksitocina i dopamina. No, u svim slučajevima, osim u dva, aktivacija povezana s društvenom nagradom bila je jednaka, ako ne i veća od one koja je povezana s nagradom za hranu. Ovi psi voljeli su svoje vlasnike više od hrane, prenosi Daily Mail.