Još su 24 radna dana do kraja školske godine, no mnoga djeca to razdoblje doživljavaju izuzetno stresnim, tako da imaju osjećaj da nikad neće doći kraj školskoj godini i obavezama. Ovo je razdoblje kad pišu ispite ili moraju odgovarati da bi dobili još neke ocjene, ili nerijetko moraju pisati testove i odgovarati da bi ispravili loše ocjene, što kod djece može izazvati intenzivniji stres od onog koji osjećaju tijekom godine, te anksioznost i mnoge psihosomatske simptome koji mogu utjecati na psihičko i fizičko stanje mlade osobe, upozorila je socijalna radnica mr. Andreja Radić iz Nastavnog zavoda za javno zdravstvo na tribini 'Kraj školske godine – muka ili veselje', koja je prvenstveno bila namijenjena djelatnicima stručnih službu u školama, ali i roditeljima da lakše prebrode ovo vrijeme.
POGLEDAJTE VIDEO: Vježbe za bolje učenje i pamćenje
Istaknula je kako su u ovo vrijeme pod posebnim pritiskom osmaši, zbog završnih ocjena o kojima im ovisi upis u srednje škole, ali i maturanti, kojima predstoji izlazak na maturu, no ovo je vrlo stresno razdoblje i za roditelje, koji strahuju od toga kakve će biti ocjene i hoće li se dijete moći upisati u školu koju želi, pa često i griješe u načinu na koji nastoje pomoći djeci.
- Ne čudi zbog toga što brojna istraživanja ukazuju na to da adolescenti s godinama sve manje vole ići u školu i osjećaju sve veće opterećenje zbog škole. Tako je istraživanje stručnjaka Instituta za društvena istraživanja i Filozofskog fakulteta u Zagrebu pokazalo da oko 46 posto učenika petih razreda i 61 posto učenika osmih razreda smatra da su previše opterećeni učenjem za školu - ističe Andreja Radić. Oko 46 posto učenika petih razreda i 84 posto učenika osmih razreda u tom istraživanju slaže se s tvrdnjom da uče samo zbog ocjena, što pokazuje da im je teško prihvatiti kao istinu to da je važno to znanje koje će steći učeći, a ne samo ocjena, koja nije uvijek i mjerilo znanja. Isto je istraživanje pokazalo da se samo 35 posto učenika petih razreda i samo 16 posto osmaša složilo s tvrdnjom da voli ići u školu, istaknula je Radić.
Dodala je kako istraživanje Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta o stavovima adolescenata na području Grada Zagreba pokazalo je da je oko 22 posto srednjoškolaca markiralo s nastave jedan do dva dana mjesečno, te da učestalost raste s pohađanjem viših razreda srednje škole. I srednjoškolci su iskazali nisku privrženost školi. Naime, više od 60 posto srednjoškolaca ne voli ići u školu i misli da je sadržaj većine predmeta nezanimljiv, iako čak 80 posto njih planira upisati fakultet, ističe socijalna radnica.
- Slične rezultate pokazalo je i istraživanje Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo iz 2018. godine, prema kojem je samo 15 posto dječaka u dobi od 11 godina, 5 posto dječaka u dobi od 13 i 15 posto dječaka u dobi od 15 godina iskazalo da jako vole ići u školu. Kod djevojčica iste dobi ti su udjeli bili 20, 5 i 8 posto. Isto istraživanje je pokazalo da se čak 23 posto dječaka i djevojčica u dobi od 11 godina, te oko 41 posto njih u dobi od 13 godina osjeća preopterećeno obavezama u školi. Kod 15-godišnjaka taj je osjećaj iskazalo 33 posto dječaka i 48 posto djevojčica – upozorava socijalna radnica Andreja Radić. Dodaje kako na djecu u ovom razdoblju, uz pritisak zbog ocjena, negativno utječe i konflikt s roditeljima povezan s ulaganjem njihovog napora u učenje.
- Ono po čemu roditelji mogu prepoznati povećan stres kod djeteta jest to da dijete, iako provodi više vremena u učenju i radu zbog izloženosti pritisku nije učinkovito i to svejedno rezultira neuspjehom. Mogu se javiti glavobolje, nedostatak apetita, te bolovi u trbuhu, za koje roditelji često nisu sigurni jesu li povezani samo sa stresom i treba li dijete koje upozorava na to pustiti u školu. Još jedan od znakova su lake i česte promjene raspoloženja, od euforije kad su dobro napisali ispit i dobili dobru ocjenu, do plačljivosti ili nervoze kad pomisle na ono što dalje slijedi. Također, može se javiti i slaba tolerancija prema drugim osobama, teškoće u usmjeravanju i održavanju pažnje te strah od škole i izbjegavanje odlaska na nastavu – kaže socijalna radnica. Uz pritisak da dobiju dobre ocjene na nadolazećim testovima, stres kod djeteta može potaknuti i previše domaće zadaće, odnosno novi zadaci koji se neprestano pojavljuju, zbog čega dijete ima osjećaj da se, iako redovno radi, obaveze ne smanjuju, pa može reagirati odgađanjem i odugovlačenjem obaveza. Situaciju može pogoršati nedostatak organizacijskih vještina te nedostatak dosljedne rutine, kaže.
- Dodatni stresori na kraju školske godine mogu biti povezani sa dodatnim obavezama, primjerice ako se dijete bavi sportom, plesom, ili ide u školu stranih jezika, posebno ako postoje neki završni ispiti, ili priredbe. Dodatno, stanje može pogoršati osjećaj djeteta da nema odgovarajuću podršku nastavnika ili roditelja, kao i strah i briga oko toga hoće li moći upisati željenu srednju školu ili fakultet. Važno je imati na umu da roditelji lako mogu pogriješiti i time izazvati dodatni pritisak na dijete – upozorava Andreja Radić.
Ukoliko roditelj postavi nerealna očekivanja i traže od djeteta uspjeh koji ono realno ne može ostvariti, to često ima vrlo negativan učinak. Također, ako roditelj krene prema poticati dijete na učenje kaznama, pa mu, na primjer, prvo oduzme play station, onda mobitel, pa zabrani izlaske i slično, dijete će na kraju imati osjećaj da na kraju ionako nema ništa osim škole, koja mu je u ovom razdoblju problem, što također može biti neučinkovito.
- Također, nije dobro uspostaviti previše kontrole ili stalno opominjati dijete oko toga što treba naučiti. To su, na primjer, situacije kad roditelj traži da mu dijete pokaže bilježnicu, ili stalno govori: 'nisam te vidio/vidjela da učiš', 'nisi dovoljno učio', 'imaš lošu ocjenu, moraš učiti više'… Sve su to rečenice koje stvaraju otpor kod djeteta i dodatno smanjuju njegovu motivaciju za učenje. Negativan učinak može imati i nabrajanje mogućih posljedica, što roditelji često čine iz vlastitog straha. Na primjer: 'ako sad iz ispita ne dobiješ pozitivnu ocjenu, sigurno ćeš ići na produžnu', ili 'ako ne radiš barem 20 zadataka na dan, sigurno nećeš uspjeti naučiti gradivo za ispit' – priča Radić. Jedna od loših odluka roditelja je i da dijete potjera na učenje odmah po dolasku iz škole, da bi sve stiglo napraviti na vrijeme, jer djetetu treba malo predaha da bi se moglo vratiti knjigama. A loše je i to ako roditelj krene rješavati zadatke umjesto djeteta, jer djetetu daje poruku da mu roditelji moraju uskakati zato što nemaju povjerenja da ono to može riješiti samo.
- S druge strane, djetetu možete pomoći tako da iskažete razumijevanje, da ga pitate kako biste mu mogli pomoći te izbjegavanjem isticanja zabrinutih i pesimističnih stavova u razgovoru. Ako dijete još nije naučilo organizirati vrijeme i planirati učenje, pomozite mu u tome tako što ćete porazgovarati s njim o tome koliko mu treba da nauči neku lekciju te da ju ponovi da bi utvrdilo gradivo, pa zajedno odredite kad mora početi učiti za određeni predmet. Možete mu pomoći i tako da ga podučite kako će lakše učiti tako da podijeli gradivo na manje cjeline, pa uči jednu po jednu i sa svakom novom lekcijom ponavlja ono naučeno. Roditelj može pomoći i tako da zanemari neke sitne nepodopštine koje dijete napravi zato što je pod stresom, primjerice ako je otresito prije ispita, te tako da postavi realna očekivanja pred dijete i izbjegava kazne – savjetuje socijalna radnica.
- Nije dobro niti odlaziti u školu i vršiti pritisak na profesora zbog ocjene, što se nerijetko događa. Umjesto toga, važnije je poslati poruku djeci da ne moraju biti savršena, te da se svima ponekad mogu dogoditi lošije ocjene, što se dogodilo svima nama – dodaje Andreja Radić, istaknuvši pismo jednog ravnatelja osnovne škole roditeljima, koje je jedan od roditelja još prije nekoliko godina podijelio na svom Facebook profilu i otada se širi društvenim mrežama.
- Ukoliko, pak, primijetite da profesor nije prepoznao da je dijete pod stresom i da su njegovi rezultati zato lošiji, svakako se preporučuje obaviti razgovor s razrednikom, pa tim profesorom, a po potrebi i sa stručnim službama škole – zaključuje socijalna radnica.
Pismo ravnatelja: Roditelji, recite djeci da ocjene nisu najvažnije i - osvojit će svijet
"Dragi roditelji,
približava se vrijeme ispita. Znam da ste zabrinuti i želite da vaše dijete bude uspješno. Volio bih, međutim, kad biste razmislili o tome da među djecom koja pristupaju ispitima ima budućih umjetnika kojima matematika možda neće biti bitna u životu.
Ima i budućih poduzetnika kojima za uspjeh u poslu zaista nije bitna ni povijest ni književnost. Ima i budućih glazbenika kojima stvarno nikada neće trebati kemija.
Ako vaše dijete dobije odlične ocjene na testu, veselite se, to je sjajno. Međutim, ako ocjene ne budu dobre, molim vas, nemojte zbog njih potkopati samopouzdanje svom djetetu, nemojte samljeti njegovo dostojanstvo. Recite mu da je sve u redu, da ima pravo dobiti lošu ocjenu. Da je riječ samo o jednom običnom ispitu, a da ga u životu čekaju puno važnije stvari u kojima će se dokazivati.
Recite mu, bez obzira koju ocjenu je dobilo, da ga volite i da ga ne osuđujete.
Molim vas, recite tako svojoj djeci i pratite kako će osvojiti svijet. Ne dopustite da im jedan ispit ili jedna loša ocjena oduzmu snove i zanose.
Recite im, na kraju, da ne moraju biti liječnici ili inženjeri da bi bili sretni.
Srdačno, Vaš ravnatelj."