Ovaj nježan cvijet prvi je znak proljeća, a već se i sad može pronaći na livadama, iako je vani još prilično hladno. Visibabe su se kroz povijest koristile za ublažavanje bolova.
U staroj tradicionalnoj medicini visibabe su korištene za liječenje glavobolje i kao lijek protiv bolova. Upotrebljavali su je i za ublažavanje simptoma Alzheimerove bolesti. Ipak, stručnjaci za biljke upozoravaju da su otrovne za ljude ako se pojedu i mogu izazvati povraćanje, mučninu i proljeva pa se s tim ne biste trebali igrati.
POGLEDAJTE VIDEO o bumbarovim guzama:
Inače, ova biljka simbolizira čednost, utjehu, prijateljstvo u nevolji, nadu i čistoću. Ne biste je trebali držati u kući jer, po nekim vjerovanjima, cvjetanje visibabe u kući predstavlja smrt.
U prirodi ih postoji 20-ak vrsti, a puno više nastalih različitim križanjima u nečijim vrtovima i staklenicima. Ne cvjetaju sve u proljeće, neke zablistaju svojom ljepotom i u jesen.
Postoje ljudi opsjednuti visibabama
Opsjednutost skupljanjem visibabama se naziva - galantofilija. To je ovisnost o njihovom sakupljanju, a neke od njih nisu nimalo jeftine. Netko je 2015. godine za jednu lukovicu vrste 'golden fleece' (zlatno runo) platio 1390 funti (oko 1570 eura), prenosi plantlife.org.uk.
Prodao ju je britanski kolekcionar Joe Sharman na eBayu koji se, osim sakupljanja, bavi i križanjem visibaba. Lani je opet na jednoj zaradio malo bogatstvo. Prodao je lukovicu vrste Galanthus plicatus ili 'golden tears', (zlatne suze) za 1850 funti (oko 2100 eura).
Ispričao je jednom prilikom kako je počeo sakupljati baš taj cvijet.
- Prvu visibabu sam dobio kada sam imao 23 godine i studirao hortikulturu na Writtle Collegeu u Chelmsfordu. Bio je to Galanthus reginae-olgae, a biljku mi je dao Bill Baker koji ju je sakupio na Peloponezu. Sada u svojoj zbirci imam 1700 različitih vrsti - prisjetio se.
Dodao je da je jednom bio pozvan na 'visibaba party' gdje su se okupili zaljubljenici ovog cvijeta i razmjenjivali iskustva. Mnogi se okupljaju i u grupama na društvenim mrežama, imaju festivale, organiziraju razgledavanje svojih kolekcija...
Kaže da se neki ljudi čude što njihove lukovice mogu biti tako skupe, no ponekad su potrebne godine i godine križanja, pokušaja i neuspjeha, da se stvori nova vrsta koju kolekcionari poput njega žele imati.
- Bez obzira koliko sam zauzet, uvijek nađem vremena da provirim i provjerim kako napreduju. Volim gledati kako raste i raste, kako pupoljak postaje sve veći i napokon se otvori, pokaže cvijet. To je kao da gledate kako vam se rađa dijete - rekao je.