Zbog reakcije hrane s posuđem u njoj se mogu naći opasni sastojci poput aluminija i iona metala. Najopasnije posuđe je reaktivno - ono od aluminija, bakra i teflona (koji je najopasniji na temperaturama od 260 do 350°C) te plastike jer može ispuštati pare i metale opasne za zdravlje. Iako su takve tave, zdjele i lonci najčešći, rabite ih što rjeđe, a štetu ćete smanjiti i tako da upotrebljavate papir za pečenje. 

Osim o materijalu od kojeg je napravljeno posuđe, na reaktivnost utječe i tip namirnice. Tako, primjerice, masnija hrana i kiseli okusi reagiraju brže te se umak od rajčice nikako ne preporučuje raditi u bakrenom i aluminijskom posuđu. Umjereno reaktivno posuđe, odnosno od nehrđajućeg čelika (inoks), ugljičnog čelika i lijevanog željeza nešto je sigurnije, no kisela hrana reagira i sa željezom te je se ne preporučuje pripremati ni u takvim loncima. Najbolji je izbor posuđe napravljeno od emajla, stakla, gline, keramike i silikona.

Keramičko posuđe

Hranu je najzdravije pripremati u glinenom i keramičkom posuđu. Ono se obično koristi za dugotrajnije kuhanje, a hrani daje izvrstan okus. Najveći je problem s ovim posuđem to što je krhko te zahtijeva posebno pažljivo rukovanje.

Emajlirano posuđe

Prednost je emajliranog posuđa to što je lagano, no nedostatak je skupoća. Isto tako, emajlirano se posuđe lako može oštetiti te nije prikladno za pripremu hrane na visokim temperaturama. 

Lijevano željezo

Prednosti posuđa od lijevanog željeza su dugovječnost, izvrsna provodljivosti i cjenovna pristupačnost. No lijevano je željezo komplicirano za održavanje jer je sklono hrđi, a nezgodno je za korištenje i manevriranje jer je teško. Potrebno mu je i dulje vremena da se zagrije.

Hrana se ne lijepi na nižoj temperaturi

Neprianjajuće posuđe postalo je popularno jer je tijekom pripreme hrane potrebna manja količina masnoća. No prianjanje hrane može se spriječiti dodavanjem veće količine vode, kao i kuhanjem na nižim temperaturama.

Aluminijsko posuđe

Aluminijsko posuđe izvrsno provodi toplinu, otporno je na hrđu i pristupačno cijenama, no lako se ošteti. Reagira s kiselom hranom i u hranu ispušta za zdravlje štetan aluminij. Hrana se u ovom posuđu ne bi trebala držati dulje vremena.

Sol čisti emajl, a krumpir inoks

Iako je emajlirano posuđe preporučljivo za korištenje, ako se sloj emajla ošteti, metal koji je ispod reagirat će s hranom. 

Svaki je materijal poseban - neko posuđe bolje provodi toplinu, neko reagira s kiselom hranom, neko je lako, a neko teško održavati, no pridržavanjem pravila i ispravnim korištenjem posuđa, ono će dulje trajati i biti sigurnije. 

Posuđe od emajla čisti se tako da se ispuni vodom kojoj se doda šaka soli. Zatim se namače preko noći, a idućeg dana prokuha 20-ak minuta. Posuđe od bakra je potrebno polirati kako bi se što dulje očuvalo. Da bi se očistilo od zatamnjenih područja, pospite ih solju i nakapajte limunovim sokom da prekrije sol. Nježno istrljajte, isperite i obrišite. Neprianjajuće je posuđe, za razliku od bakrenog, lako za čišćenje i održavanje, no isto ga je tako lako ogrebati. Aluminijsko je posuđe također lako ogrebati, no isto vrijedi i za novu vrstu aluminija - anodizirani aluminij. Iako je sigurniji za korištenje, ako se ošteti površinski sloj, i on u hranu ispušta za zdravlje štetan aluminij.

Inoks je otporniji na ogrebotine i hrđu, a osim toga ne reagira s kiselom hranom. No pri čišćenju potrebno je paziti da se ne čisti abrazivnim sredstvima. A kad se istroši, preporučuje se zamijeniti ga jer može ispuštati metale u hranu. Lijevano željezo lako hrđa. Kako biste je se riješili, prerežite krumpir na pola i prelijte razrezani dio tekućim deterdžentom. Istrljajte hrđu krumpirom, isperite, osušite te premažite tankim slojem jestivog ulja kako biste stvorili zaštitni sloj. 

Inoks

Posuđe od nehrđajućeg čelika izvrstan je izbor za sve tipove kuhanja, a dobro podnosi i visoke temperature. Najbolji je izbor iz ponude posuđa od nehrđajućeg čelika ono od kirurškog čelika.

Pažljivo s plastikom i mikrovalnom

Kad je plastično posuđe sigurno za korištenje u mikrovalnoj, to samo znači da se posuda neće rastopiti na visokim temperaturama. No to nipošto ne znači da se toksini, koji se skupljaju u tijelu i utječu na zdravlje, neće naći u hrani.

Silikon

Posuđe od silikona može se koristiti do temperature od 220°C. Na višim temperaturama silikon se počinje topiti, no pritom ne ispušta štetne sastojke. Posuđe od silikona može ići izravno iz pećnice u hladnjak.

Zbog teflona stručnjaci se još "svađaju"

Teflon je materijal oko čije se sigurnosti i dalje lome koplja. Dok neki tvrde da teflon postaje opasan na temperaturama višima od onih na kojima se hrana uobičajeno priprema, drugi smatraju da teflon ne podnosi ni temperature na kojima se kuha.