Gabor Maté je kanadski liječnik i pisac, mađarskog porijekla s velikim iskustvom u obiteljskoj psihoterapiji. Posebno se zanima za razvoj u djetinjstvu, traume i njihov potencijalni utjecaj na fizičko i mentalno zdravlje, s naglaskom na autoimune bolesti, rak, poremećaj pažnje i hiperaktivnost, kao i razne vrste ovisnosti te širok raspon drugih stanja.

POGLEDAJTE VIDEO: Psihoterapeut Boris Blažinić 'testira' novinare 24 sata

Vaš internet preglednik ne podržava HTML5 video Video: 24sata/pixsell

Na portalu Purpose Fairy izdvojili su 40 lekcija iz nekih od njegovih knjiga o odnosima, utjecaju traume, kvalitetnom roditeljstvu i razvoju djece.

Evo njegovih lekcija: 

• 1. Pokušaj bijega od boli je obično ono što nam stvara najviše boli. 
• 2. Najveći dar koji roditelj može dati svom djetetu je njegova vlastita sreća.
• 3. Kad ste nemirni i nesretni, uvjerio sam se u to da vaša djeca dobivaju poruku da je problem u njima. 
• 4. Kao roditelji, moramo prihvatiti da ćemo ponekad “izgubiti” dijete. Privremeni prekidi u vezi s djetetom neizbježni su i sami po sebi nisu štetni, osim ako nisu česti i katastrofalni. Prava šteta nanosi se kad roditelj prisiljava dijete da ponovno uspostavi kontakt, kao što je to i prisiljavanje djeteta da se ispriča prije nego što je zaslužilo oprost. 
• 5. Mi često mislimo da djeca djeluju, dok je ono što djeca uglavnom rade to da – reagiraju. Roditelji koji to shvate stječu moćan alat. Ako se koncentrirate na vlastite reakcije na taj djetetov odgovor, umjesto da ste fiksirani na ono što je dijete napravilo, to će osloboditI ogromnu energiju za rast. 

VRIJEME ZA SEBE Ljubav prema sebi nisu samo pjenušave kupke i nova frizura

• 6. Ljubav koju roditelj osjeća ne pretvara se automatski u ljubav koju je dijete doživjelo. 
• 7. Puno djece potiskuje osjećaje i želje da bi bilo prihvaćeno. Ako naše okruženje ne može podržati naše emocije i želje, tada će dijete  automatski i nesvjesno potisnuti svoje emocije i svoje veze sa sobom, radi toga da ostane povezano s okolinom, bez koje ne može preživjeti. Puno djece je u ovoj dilemi: Smijem li osjećati i izraziti ono što osjećam, ili to moram suzbiti da bih bio prihvatljiv, te biti dobro i poslušno dijete?

Foto: DREAMSTIME

• 8. Zasloni utječu na mozak u razvoju. Što više vremena dijete provodi gledajući u ekrane, to više se troše njegovi dopaminski receptori, koji su kasnije povezani sa ovisnostima. 
• 9. Automatska represija bolnih emocija je rezultat toga da djetetov obrambeni mehanizam nije dovoljno razvijen da bi mu omogućio da izdrži traumu koja bi inače bila katastrofalna. Nesretne posljedice povezane su s tim da se dijete ne može izboriti s traumom svjesno. 
• 10. Moć roditelja prenijet će se na onoga o kome dijete ovisi, bez obzira na to je li ta osoba uistinu pouzdana, osjećajna ili ne, čak i bez obzira na to je li to odrasla osoba. 
• 11. Roditeljstvo nije uloga, važno je biti svjestan toga da je to odnos. Bez razumijevanja odnosa, svaki plan djelovanja samo će stvoriti sukob. Moć roditeljstva proizlazi iz želje djeteta da vam pripada. 
• 12. Naše je pravo po rođenju kao ljudsko biće da budemo sretni, a ovisnik samo želi biti ljudsko biće. 

MNOGI TO NEĆE PRIZNATI Otkrijte jeste li doista prestrogi prema sebi i zašto to radite

• 13. Čudesna snaga droge je pružiti ovisniku zaštitu od boli, te istodobno omogućiti da pronađu uzbuđenje i smisao u njemu. 'Nije stvar u tome da su moja osjetila uspavana, ne – ona se otvaraju, proširuju' – objasnila je to jedna mlada žena na kokainu i marihuani, te dodala: 'Ujedno, nestaje tjeskoba i mučna krivnja – o, da!'. Droga ovisniku vraća dječju živahnost koja je davno potisnuta. 
• 14. Suštinu opijata izrazila je 27-godišnja osoba koja se bavi prodajom tijela (imala je HIV i preminula je): „Prvi put kad sam uzela heroin, osjećala se se kao u toplom, mekanom zagrljaju“. U toj je rečenici ispričala svoju životnu priču i sažela psihološke i kemijske žudnje svih ovisnika o bilo kakvim supstancama. 

Foto: Pixabay

• 15. Postoji ogromna razlika između strasti i ovisnosti. „To je razlika između božanske iskre i plamena koji spaljuje“, objasnio je jedan ovisnik. 
• 16. Strast stvara, ovisnost konzumira. 
• 17. Ovisnost je nemoguće razumjeti bez da se zapitate kakvo olakšanje ovisnik nalazi u ovisničkom ponašanju, ili se nada da će ga pronaći u drogi ili ovisničkom ponašanju.
• 18. Ne pitajte se zašto nastaje ovisnost, nego zašto nastaje bol.
• 19. Odvojiti se od osjećaja za vlastitu bol jedno je od najvećih oštećenja koja možemo pretrpjeti. Uz našu sposobnost da osjetimo vlastitu bol ide i naša najbolja nada za ozdravljenje, dostojanstvo i ljubav te mogućnost da budemo odgovorni prema sebi u sadašnjosti. 
• Ako su ljudi ovisni o tome da potiskuju svoju bol, to je zato što u formativnim godinama nisu dobili ono što im je potrebno, što bi ih umirilo. Takvo razumijevanje pomaže u uklanjanju toksične samo-osude o prošlosti i podupire odgovornost za sada. Otuda potreba za suosjećajan samoispitivanja. 
• 20. Postoje dvije mogućnosti za to zašto su nekome sjećanja na djetinjstvo mutna. Ili se nije dogodilo ništa vrijedno sjećanja, ili se dogodilo previše toga što bi vam moglo biti bolno ako se prisjetite. Kao što ćemo vidjeti u kasnijem poglavlju, ljudska bića mogu prilagoditi sjećanje ili zaboraviti čitava razdoblja svog života koja su bila obilježena emocionalnom boli.
• 21. Sramota je najdublja negativna emocija i osjećaj kojeg po svaku cijenu nastojimo izbjeći. Na žalost, trajni strah od srama narušava našu sposobnost da vidimo stvarnost. 

GLAVNI ARHETIPI Svatko ima svoj 'obrazac' tuge: Koji od ova četiri opisuje vas?

• 22. U sadašnjoj svijesti mi smo oslobođen prošlosti. Izbor započinje onog trenutka kad se prestanete identificirati s uom i njegovim uvjetovanim obrascima, onog  trenutka kad postanete prisutni. Dok ne dođete do te točke, nesvjesni ste.
• 23. Sve dijagnoze s kojima se bavite – depresija, anksioznost, ADHD, bipolarni poremećaj, pa čak i psihoza, značajno su ukorijenjene u traumi. Oni su manifestacija traume. Stoga dijagnoze ne objašnjavaju ništa.Problem u medicinskom svijetu je što dijagnosticiramo nekoga i mislimo da je to objašnjenje. Ponaša se tako jer je psihotičan. Ponaša se tako jer ima ADHD. Nitko nema ADHD, nitko nema psihozu, to su procesi unutar pojedinca. To nije stvar koju 'imate', to  je proces koji izražava vaše životno iskustvo. I njegovo značenje treba promatrati pojedinačno. 

Foto: Dreamstime

• 24. Nikad se ne bojte vlastite istine i toga da ju istražujete. Također, ne bojte se 'otpustiti' ju ako otkrijete da postoji dublja istina koja vam to sugerira. 
• 25. Kad pobjegnemo od svoje ranjivosti, gubimo svoj puni kapacitet za osjećaj i proživljavanje emocija. 
• 26. Ako smo 24 sata sedam dana u tjednu stalno izloženi buci, e-mailovima, mobitelima, TV-u, internetskim chatovima, šetnjom prodajnim mjestima, slušalicama s glazbom u ušima, videoigricama i  stalnom unutarnjem i vanjskom brbljanju,  nećemo moći potisnuti unutarnje glasove. 
• 27. Ljudi ugrožavaju cijeli svoj život da bi doživjeli neki podnošljiv trenutak. 
• 28. Vidjevši radost i znatiželju djece, mi se borimo za onu sposobnost da svijet gledamo široko otvorenih očiju, što smo izgubili. Odrasli zavide djeci na otvorenosti za istraživanja i nova iskustva, gledajući njihovu radost i znatiželju zapravo se borimo za onaj osjećaj koji smo sami izgubili. Dosada, ukorijenjena u osjećaju nelagode prema sebi, jedno je od najmanje podnošljivih mentalnih stanja.
• 29. Budući da živimo u društvu koje uglavnom negira potrebu čovjeka za rastom i razvojem — ne razumije ih ni, a kamoli da bih ih podržao, bit će puno ljudi koji su ranjeni. Zapravo većina stanovništva. I zato nije nimalo znanstveno odvojiti one koji ispunjavaju neke kriterije za određenu dijagnozu od ostalih.
• 30. Ratni mentalitet predstavlja nesretni spoj neznanja, straha, predrasuda i profita. Neznanje postoji samo po sebi i dodatno ga ovjekovječuje vladina propaganda. Dezinformacije kod običnih ljudi izazivaju strah, no zastrašeni su i od vođa koji možda znaju bolje, zbog mogućih političkih troškova njihovog govora. Predrasude su vidljive u kontradikciji da su neke štetne tvari (alkohol, duhan ) legalne, dok su druge, na neki način ipak manje štetne za zdravlje, dostupne jedino ako ih prokrijumčarite. To manje ima veze s urođenom opasnošću od droga nego s time koja se populacija javno identificira s uporabom droga. Što je bogatije i rasno čišće stanovništvo, to je droga prihvatljivija. I profit. Ako postoji strah, predrasude i neznanje, postoji i zarada. 

Foto: Dreamstime

• 31. Nagovještavanje stava da su bolesti, mentalne ili fizičke, prvenstveno genetske, omogućava nam izbjegavanje uznemirujućih pitanja o prirodi društva u kojem živimo. Ako nam “znanost” omogućava da zanemarimo siromaštvo ili toksine koje je stvorio čovjek, kao i frenetičnu i stresnu socijalnu kulturu kao ono što doprinosi doprinos bolesti, možemo tražiti samo jednostavne odgovore: farmakološke i biološke. 
• 32. Nijedno društvo ne može razumjeti sebe bez gledanja sjena sa strane. 
• 33. Naša prava priroda je biti povezan. Da to nije tako, ne bi bilo ljudskih bića. Ljudska vrsta, ili bilo koja druga vrsta, ne bi se mogla razvijati bez da se povezuje i prizemljuje na tjelesnoj razini. Ne biste mogli imati gomilu intelektualaca da ljudi samo šetaju vani u divljini, jer se ne možete pitati o smislu života, ako iza sljedećeg grma na vas vreba sabljozubi tigar.
• 34. Samoprihvaćanje ne znači samo-divljenje, a posebno ne samoljublje u svakom trenutku našeg života. To podrazumijeva toleranciju prema svim našim emocijama, uključujući one zbog kojih se osjećamo neugodno.
• 35. Ako nije u kontaktu sa svojom  emocionalnom stranom, čovjek nije u kontaktu sa sobom. U tom slučaju postoji samo lažno ja, izmišljotina onoga što bismo željeli vjerovati da jesmo i u što pokušavamo uvjeriti druge da vjeruju. Prije ili kasnije, ljudi shvaćaju da ovo lažno jastvo  nije dobro za njih. Kad pogledaju u sebe, otkrivaju zastrašujuću prazninu, vakuum, odsutnost istinskog ja ili unutarnje motivacije. 
• 36. Možemo preuzeti odgovornost za um s kojim stvaramo svoj svijet. Naime, možda nismo odgovorni za svijet koji je stvorio naš um, ali možemo preuzeti odgovornost za um s kojim stvaramo svoj svijet. 
• 37. Osuđujemo druge zato što osuđujemo sebe. Kad smo oštri u prosudbi bilo koje druge osobe, to je zato što u njima osjećamo ili vidimo neki aspekt sebe koji ne želimo priznati. 
• 38. Vaš najgori neprijatelj ne može vas povrijediti toliko koliko mogu vlastite misli, rekao je Buda. No, kad ih jednom svladate  nitko vam ne može pomoći toliko koliko one mogu, ni vaš otac, ni vaša majka.

Foto: Dreamstime

• 39. Parovi jedno drugo biraju s instinktom za pronalaženje osobe koja će se točno podudarati s vlastitom razinom nesvjesnih strepnji i zrcaliti vlastite disfunkcije, one koji će potaknuti na vidjelo svu njihovu neriješenu emocionalnu bol. 
• 40. Naša vjerovanja ne odražavaju više od naših vlastitih strepnji. Obiteljski terapeut David Freeman jednom je završio javno predavanje o intimnosti i vezama rekavši da, ako postoji nešto za što se nada će njegova publika zapamtiti iz tog razgovora, to biti svijest da netko ne poznaje svog supružnika, svoju djecu. Možda vjerujemo da imamo savršenu ideju zašto se ponašaju onako kako se ponašaju, no u stvarnosti naša uvjerenja ne odražavaju više od naše vlastite strepnje.