Kad pitate baku Josipu da se sjeti nečeg lijepog u životu, ona ne odgovara. Tiho kaže da su joj su život obilježile samo tragedije, a sad se veseli samo unukama, koje ju posjećuju nekoliko puta godišnje.
Naime, one su saznale da im je baka živa iz medija kad su se počele objavljivati njezine pozne godine i rođendani. Nakon 100. rođendana su shvatile da je to njihova baka i počele dolazitii praviti joj društvo.
Dotad, dugi niz godina, nitko od obitelji nije se javljao ni dolazio. Josipa Talan rođena je 17. 2. 1912. godine u Nadkrižovljanu. Život ju nije mazio. Vrlo rano joj je umrla majka, a otac je život izgubio čim se vratio iz rata. Imala je troje braće i sestara, a oni su se zbrinjavali od kuće do kuće. Udala se, no vrlo brzo se razvela, a potom ju je opet život ‘zgazio’. Ubijen joj je sin jedinac.
Josipa već 30 godina živi u domovima, a sad je i proslavila 107. rođendan u Caritasovom domu za starije i nemoćne Sv. Ivan Krstitelj u Ivancu. Tamo živi od 19. siječnja 2004. Ni sama ne vjeruje koliko ima godina i da je toliko poživjela.
Slabovidna je, nagluha i nepokretna, ali općenito je dobrog zdravlja i ne troši nikakve lijekove. Cijele dane se moli, a misa joj je melem za rane. Obožava sve vrste kolača od oraha.