Vinograde i podrume neki su naslijedili. Drugi su kupili vi­narije, a treći krenuli od nule pa sadili, gradili i radili... Sad čekaju otvaranje granica. To će im pomoći da lakše prodaju vino u drugim državama, ali otežati posao u Hrvatskoj zbog mora jeftinog i ne baš dobrog vina koje će nam stizati.

I dalje će se boriti za sebe i obitelji, preskakati godišnji odmor i petke i svetke, ali i veseliti se poslu jer vole ono što rade.

Ima i ružnih priča iz vinogradarstva i vinarstva, no njihovi li­kovi, umjesto da budu vinari, bili su samo glumci. I to loši. Oni koji iz godine u godinu stvaraju nove vinske bajke. 

Da, dobili su poticaje. Od države, županije, grada ili općine... No nisu ih potrošili na vile, jahte ili Mercedese, nego na lozu, za uređenje podruma ili traktor. Zašto? Da bi lakše proizvodili bolja vina. A zašto? Da bi ih i sami pili. Jer u ova teška vreme­na opstati mogu samo vinari koji iskreno vole vino. I u njih se treba ugledati. Njima je i posvećen ovaj prilog.